Podaci međunarodnih institucija poput Eurostata ili International Labour Organization (ILO) ukazuju da hrvatsko tržište rada karakteriziraju niska stopa ekonomske aktivnosti i zaposlenosti (54,6%), potom promjene u sektorskoj strukturi radne snage te rastuća nezaposlenost. Na relevantne podatke upućuje profesorica Alka Obadić s Katedre za makroekonomiju i gospodarski razvoj Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koja ističe i da se Hrvatska godinama, osim s visokom nezaposlenošću mladih (oko 46 posto), suočava sa sve većim udjelom obeshrabrenih ljudi.

Koliko su tržište rada i obrazovni sustav usklađeni?
Drago mi je što su kreatori i nositelji ekonomske politike ipak shvatili da je riječ o strukturnom problemu te se posljednjih godina ipak intenzivnije i sustavnije počelo raditi na rješavanju tog problema. Tako su na razini visokog obrazovanja po prvi put krajem 2011. godine napravljene kvote prema preporukama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje njihovim stvarnim potrebama koje je prihvatilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te ih kvantificiralo u suradnji s pojedinim sveučilištima. Zahvaljujući čelnim ljudima Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, Vlade te Nacionalnog vijeća za razvoj ljudskih potencijala i sektorskih vijeća, 2012. je započelo aktivnije kreiranje smjernica ka rješavanju problema neusklađenosti i na nižim razinama obrazovanja. Temelj za rješavanje tog problema svakako leži u izradi Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO). Riječ je o instrumentu koji bi trebao osigurati uređenje klasifikacija u Hrvatskoj, prohodnost i kvalitetu kvalifikacija kao i povezivanje razina kvalifikacija u našoj zemlji s razinama kvalifikacija Europskog kvalifikacijskog okvira. Tako je u veljači 2013. godine usvojen Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, kojim se uspostavlja Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO) kojim se uređuje sustav kvalifikacija u Hrvatskoj. Upravo je usklađivanje obrazovanja s potrebama tržišta rada važan element HKO-a, no njime se također nastoje osigurati uvjeti za kvalitetno obrazovanje i učenje u skladu s potrebama gospodarskog razvoja, socijalne uključivosti i ravnomjernog razvoja, jačanje konkurentske prednosti hrvatskog gospodarstva, osiguravanje uvjeta za jednaku dostupnost obrazovanju tijekom cijelog života te jednostavnost prepoznavanja i priznavanja inozemnih kvalifikacija u Hrvatskoj i hrvatskih kvalifikacija u inozemstvu. Stoga je u akademskoj godini 2013./2014. porast broja upisnih kvota na Sveučilištu u Zagrebu zabilježen jedino u području biomedicinskih znanosti zbog povećanja broja studenata na Medicinskom i Veterinarskom fakultetu dok je na svim ostalim fakultetima zabilježeno smanjivanje broja upisnih kvota. Može se zaključiti kako je u posljednjih pet godina na najvećem sveučilištu u Hrvatskoj najviše smanjen broj upisanih studenta na području društvenih (2,5 posto) i humanističkih znanosti (0,5 posto). Manje smanjenje broja upisanih studenta u području prirodnih i tehničkih znanosti dogodilo se na fakultetima za koje je utvrđeno da su se i smanjile potrebe na tržištu rada. Treba također uzeti u obzir da se navedena smanjenja ne mogu napraviti 'preko noći' te se postepeno odvijaju posljednjih pet godina usklađujući sa potrebama tržišta.

Koliko porezno opterećenje utječe na nezaposlenost?
Poznato je da svako povećanje bilo kojeg poreznog tereta dovodi do smanjenja zaposlenosti odnosno povećanja nezaposlenosti. Istraživanja pokazuju da je porezni klin (razlika između bruto troška rada za poslodavca i neto plaće koju prima posloprimac) u Hrvatskoj velik te negativno utječe na zaposlenost i dijelom je 'zaslužan' za visoku stopu nezaposlenosti. Stoga se od početka 1994. u Hrvatskoj provode promjene u oporezivanju rada, koje su i utjecale na smanjivanje poreznog klina (u 1994. bio je veći od 50%, 1997. oko 45%, a 2005. iznosio je 39,5%), koji je danas dosegao prihvatljivu razinu u skladu s prosjekom EU. 
 

Kako biste ocijenili politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj, koje su od njih dobre – a koje loše?
Aktivne politike na tržištu rada Hrvatske, kao i u većini novih članica EU su još uvijek zaostaju za standardima EU-15. Intervencije aktivne politike zapošljavanja u 2013. i 2014. godini razvrstane su po paketima usmjerenim specifičnim ciljanim skupinama nezaposlenih osoba te zaposlenih osoba kojima prijeti gubitak radnih mjesta. Posljednjih godina državna izdvajanja za politike na tržištu rada u Hrvatskoj se povećavaju, ali još uvijek su značajno niža nego u EU-15, te se svega oko 0,43% BDP-a u 2013. godini izdvajalo za pasivne mjere (naknade za nezaposlene), te oko samo 0,11% BDP-a na aktivne mjere (HZZ, 2015). U konačnici se može ocijeniti da su mjere dobro usmjerene, a problemi su vezani uz njihovo kratko trajanje i relativno nisku konzistentnost. Različiti programi su započeli i omogućili rezultate koji su bolji od očekivanih, ali je nažalost zbog nedostatka financijskih mogućnosti prekinuta njihova provedba. U fokusu mjera aktivne politike zapošljavanja u 2013. i 2014. godini bile su mlade osobe do 29 godina života, osobito nakon 1. srpnja kada je Hrvatska postala punopravna članica EU te je započela provedbu aktivnosti u sklopu Garancije za mlade. Mjera za poticanje zapošljavanja – Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa – na početku je bila vrlo kritizirana mjera, ali s daljnjim trajanjem krize na nju su počeli pozitivno gledati i mladi ljudi koji su njeni glavni korisnici. Naime, cilj mjera je osiguranje stjecanja radnog iskustva mladim osobama u zvanju za koje su se školovale (sa završenim preddiplomskim, diplomskim sveučilišnim ili stručnim studijem, sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem u obrtničkim zanimanjima ili sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem u četverogodišnjem trajanju zvanja). Navedena mjera novčano nije stimulativna s obzirom da novčana pomoć u visini definiranoj Odlukom Vlade Republike Hrvatske iznosi svega 2400 kuna, ali je od početka ove godine to ipak značajno povećanje u odnosu na prijašnji iznos od 1600 kuna. Dosadašnja iskustva mladih posebno visokoobrazovnih osoba su različita od onih izrazito povoljnih do onih vrlo negativnih. No, ipak pokazalo se da su mladi na neki način u sadašnjim uvjetima na tržištu rada prisiljeni prihvatiti i ovakvu situaciju. Povoljno je to što poslodavac mora imati osiguranog mentora za osobu na stručnom osposobljavanju koji treba imati odgovarajuće zanimanje, razinu obrazovanja ili radno iskustvo na poslovima koje će obavljati polaznik stručnog osposobljavanja te razrađen program stručnog osposobljavanja. HZZ kontrolira da li se navedeno stvarno tako i provodi. Najnovije istraživanje koje je uključilo 13.000 gospodarstvenika pokazuje da su tijekom 2014. i 2015. gotovo 80% poslodavaca najpozitivnijim ocijenili upravo ovu mjeru. I to ponajviše veliki poslodavci, poslodavci iz informacijskih i komunikacijskih djelatnosti te iz djelatnosti obrazovanja. Podaci o osobama koje su bile uključene u stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa govore da je njih 62% bilo u zaposlenosti godinu dana nakon izlaska iz intervencije. Oni koji se odmah ne zaposle zasigurno su stekli konkretno iskustvo u praksi za koju su se školovali te ime postaju konkurentniji u odnosu na drugu u daljem procesu traženja stalnog zaposlenja. 

Smatrate li da mladi nose dio krivice i kako bi se to moglo spriječiti?
Ono što nam i dalje nedostaje, kao i nekim drugim mediteranskim zemljama je kult rada, pa navedeno zasigurno nedostaje i među mladim ljudima. Kad se govori o zemlji znanja, teško je procijeniti gdje smo mi u pogledu toga. Jesu li, recimo, rezultati PISA istraživanja zapravo adekvatan pokazatelj zemlje znanja? Smatram da je za ocjenu zemlje znanja mnogo važnija veza između obrazovanja i ekonomskog rasta. A, dugoročnog ekonomskog rasta nema bez tehnološkog napretka i porasta produktivnosti. Stoga je interesantno vidjeti gdje je Hrvatska kao jedna od najnerazvijenijih zemalja EU u pogledu pitanja produktivnosti rada s obzirom na to da se nju nažalost rijetko spominje. Prema razini produktivnosti rada među zemljama jugoistočne Europe, Hrvatska se, uz Sloveniju i Slovačku, najviše približila europskom prosjeku. Produktivnost rada u Hrvatskoj 2013. bila je na razini 80,2% prosjeka produktivnosti rada EU.

Mjere koje bi pomogle smanjiti nezaposlenost, poput obrazovnog sustava i cjeloživotnog obrazovanja, postoje li kod nas i koje biste vi uveli?
Problem visoke nezaposlenosti leži i u činjenici što radnici na tržištu rada nemaju potrebne kompetencije. Navedeno se odnosi i na srednja i visokoobrazovna zanimanja. Naime, poslodavci ističu da je glavni problem što ih nisu stekli praksom tijekom obrazovanja. U nekim zemljama zapadne Europe (Austrija, Njemačka, Švicarska, dio Italije) srednjoškolci u velikom broju pohađaju strukovno obrazovanje pri čemu je visoko zastupljen praktični rad u odgovarajućim poduzećima koje kasnije i upravo trebaju te buduće mlade ljude. Kod nas se nažalost potrebe tržišta rada ne usklađuju sa školskim programima, a većina poduzeća nije zainteresirana za organiziranje takvog vida praksi. Upravo ovakav vid obrazovanja uključit će mlade na tržište rada još za vrijeme srednjeg strukovnog školovanja i visokog obrazovanja. Stoga je nužno ojačati obrazovni sustav u suradnji s poduzetnicima te ojačati cjeloživotno i profesionalno usmjeravanje.