Građevina je jako uzdrmana gospodarskom krizom koja je gotovo desetljeće vladala u Hrvatskoj, no postoji svjetlo na kraju tunela i za očekivati je da će ovaj sektor u narednom razdoblju doživjeti veliki rast, reći će vam svaki građevinar.

No, da situacija nije blistava, pokazuje i situacija koja nam se dogodila s natječajem za izgradnju Pelješkog mosta, vrijednosti, s prilaznim cestama i pratećom infrastrukturom, više od pola milijarde eura, na kojem ne da nije pobijedila hrvatska tvrtka, nego se čak niti jedna od njih nije prijavila kao samostalni ponuditelj na ovom natječaju .- na kraju su izabran kineski konzorcij CRBC koji je ponudio cijenu za most od 2,08 milijardi kuna plus PDV, a što je bilo za pola milijarde kuna jeftinije od  austrijskog Strabaga i talijansko-turskog Astaldi-Ictasa. 

Velike investicije
Stručnjaci se boje da bi nam se slična situacija mogla dogoditi i kod planiranih velikih investicija u željezničku infrastrukturu, prije svega izgradnju nizinske pruge Rijeka-Zagreb, a onda i više ili manje generalnu rekonstrukciju svih ostalih međunarodnih i nacionalni važnih željezničkih dionica u Hrvatskoj, a čija vrijednost se mjeri desecima milijardi kuna.

 Od većih projekata, koji su bitni i zbog referenci, t+u svakako treba spomenuti i projekt novog nacionalnog, ili Dinamovog, stadiona koji će se izvjesno graditi u narednih godinu-dvije, a čija cijena se procjenjuje u rasponu od 50 do 200 milijuna eura.  No, kako bilo činjenica je da se nakon gotovo dekadske krize građevina zadnjih godinu dvije lagano oporavlja, što po pitanju infrastrukturnih projekta, a što u segmentu visokogradnje.

Tome u prilog idu i zadnji podaci Hrvatske gospodarske komore koja bilježi da je u ožujku ove godine zabilježena  vrlo živa aktivnost u izdavanju građevinskih dozvola, pri čemu je ukupno izdano 956 građevinskih dozvola. Od toga njih 744 za zgrade i 212 za ostale građevine, a što je ukupno 17,7% više nego u istomu mjesecu prošle godine – konkretno izdano je 10,9% više dozvola za zgrade i 50,3% više za ostale građevine.

Osobito dinamično izdavane su dozvole za ostale građevine čiji je broj, kada je  riječ o ožujku, povijesno najveći, što upućuje na brojnost investicijskih namjera u niskogradnji početkom ove godine. Još je dinamičnije porasla predviđena vrijednost radova sadržana u izdanim dozvolama (za 30%) pri visokom rastu predviđene vrijednosti radova na ostalim građevinama (70,3%) i solidnom rastu vrijednosti radova na zgradama (8,7%).

U takvim je okolnostima i prvi kvartal ove godine u cjelini obilježen pozitivnim tendencijama jer je, u odnosu na isto razdoblje prošle godine, broj izdanih građevinskih dozvola povećan za 8,1% uz rast broja dozvola za zgrade za 4,1% i za ostale građevine za  28,3%. Istodobno prema vrijednosti predviđenih radova prvi kvartal ove godine odskače od prosječnih ostvarenja u prvim kvartalima jer ne samo da je vrijednost radova za četvrtinu veća nego u istom razdoblju prošle godine, već je i vrijednost radova od 7,8 milijardi kuna povijesno najviši rezultat ostvaren u prvim kvartalima neke godine.

Očito je da posljednjih mjeseci rastu investicijske namjere ponajprije kod projekata na ostalim građevinama koje obuhvaćaju ceste, pruge, cjevovode, mostove, brane, sportske terene i slične objekte niskogradnje, što je znatnim dijelom povezano i s napretkom u korištenju raspoloživih sredstava iz fondova EU. Pritom visok rast predviđene vrijednosti radova na takvim objektima upućuje na odobravanje dozvola za veće infrastrukturne radove, čime se osigurava zaposlenost građevinske operative u nešto duljem razdoblju.   

Potražnja za stanovima
Rast zaposlenosti i plaća, niske kamatne stope na stambene kredite te državne poticajne mjere za rješavanje stambenog pitanja potiču rast potražnje za stanovima što, uz rast cijena stambenih nekretnina, podupire rast investiranja u stanogradnju. Stoga se u posljednja četiri mjeseca broj izdanih građevinskih dozvola za stanove kontinuirano kreće iznad tisuću stanova mjesečno, rezultirajući u prvom kvartalu ove godine međugodišnjim rastom od 37,1%, uz rast korisne površine stanova od 26,1%. 

Simultani rast broja izdanih građevinskih dozvola za zgrade, ostale građevine i stanove, uz istodoban porast vrijednosti predviđenih radova upućuje na izgledan nastavak solidnog rasta građevinske aktivnosti koji se početkom godine realizira po dvoznamenkastim stopama. U takvim okolnostima ostvarivanje pune dinamike rasta građevinarstva ponajprije ograničava nedostatak potrebnih radnika određenih struka.

Predrag Štromar, ministar graditeljstva i prostornog uređenja, istaknuo je nedavno na okruglom stolu Poslovnog dnevnika da je svima jasno koliko je građevinski sektor značio za cjelokupno gospodarstvo, no da ne treba skrivati da je i tada bilo problema poput otežane naplate, skupih kredita, nelikvidnosti i sl., no da je zahvaljujući velikim državnim investicijama sve bilo u uzletu.

"U krizi su najgore prošle velike tvrtke koje su, ostavši bez posla, išle s damping cijenama, a što je onda urušilo čitav sustav malih tvrtki kooperanata. Zadnjih godina se građevina oporavlja, uvelike zahvaljujući i EU fondovima. Nužno je napraviti strategiju te kvalitetne i ostvarive planove da igrači znaju što očekivati u narednih pet godina", kazao je Štromar.

Ministar je najavio da će se u narednom razdoblju, uz postojeće, raspisati veliki broj raznih natječaja, od raznih vodnih projekata, POS stanogradnje, energetske obnove  te,  zadnjih godina posebno značajne investicije u turističkom sektoru. Mirko Habijanec, predsjednik Uprave Radnika iz Križevaca, jedne od rijetkih velikih tvrtki koja je preživjela krizu, podsjeća da je 2008. građevina ostvarivala godišnji prihod od 30-ak milijardi kuna i izravno zapošljavala više od 120 tisuća radnika. Danas je to prepolovljeno. No, ono što je posebno zabrinjavajuće, kaže Habijanec, je što je puno kvalificirane radne snage otišlo u inozemstvu te je danas gotovo pa nemoguće naći radnike, a vezano uz to i prihvatiti neki građevinski projekt.

"Dok ne napravimo kvalitetni regulatorni okvir, posebno po pitanju radnog i poreznog zakonodavstva, imat ćemo ozbiljnih problema. U Zapadnim zemljama postoji tarifa za osnovnu plaću radnika u građevinskom sektoru i tko se te tarife ne drži, ne može sudjelovati niti na jednom javnom natječaju, bez obzira da li dolazi iz matične zemlji iz inozemstva.

U Hrvatskoj je praksa da većina tvrtki dio plaće isplaćuje na račun, dio na ruke, a mnoge rade s dampinškim cijenama i inozemnom radnom snagom s tko zna kakvom računicom. Tome dijelom doprinose i uvjeti javnih natječaja u kojima se ne traži ekonomski najpovoljnija ponuda nego najjeftinija. Ako tražite najjeftinijeg projektanta, nadzornika i izvođača – do kud će vas to odvesti? Imat ćete nekvalitetan građevinski objekt, uništit ćete tržište, a država ostaje bez poreza i doprinosa", kazao je Habijanec.

Za takvo stanje okrivljuje birokrate, posebice one na najvišim funkcijama, koji nisu dovoljno upućeni u problematiku posla koji rade i onda raspisuju smiješne natječaje. Kao primjer navodi prošlogodišnju situaciju s Pelješkim mostom. 

Pristupne ceste
"Mi, država, smo vrijednost projekta Pelješkog mosta procijenili 300 milijuna kuna manje od najniže ponude, a sad govorimo da su Kinezi išli s dampingom? Ispadamo smiješni i pokazujemo da oni koji su raspisivali natječaj nemaju pojma o čemu govore", rezigniran je bio  Habijanec. Situaciji s mostom, čija gradnja napreduje čak i brže od planiranog, ali bi projekt mogle usporiti pristupne ceste, je bila čudna i Zdravku Jurčecu, predsjedniku Društva građevinskih inženjera Zagreb koji ističe da se u svijetu 90% svih građevinskih projekta izvodi lokalno jer je to najjeftinije.

"Kad god radimo izračun troškova radne snage, trošak nam je uvijek 2,5 puta veći ako ta radna snaga dolazi od nekud i bude smještena u kampu. Stoga mi je zbilja zabrinjavajuće da se niti jedna hrvatska tvrtka, čak niti u konzorciju, nije prijavila na natječaj za Pelješki most. Do prije 10-ak godina smo imali operativu koja je mogla godišnje izraditi 60-70 km autoceste. Respektirali su na s i stranci te se uglavnom nisu javljali na natječaje u Hrvatskoj jer su bili svjesni da ne mogu biti bolji i povoljniji od nas. Ljudi koji znaju posao postoje i danas. Nisu tvrtke i stručnjaci zaboravili raditi, ali problem je da imamo sve manje referenci jer one traju tri godine, a mi zadnjih 10-ak godina nismo imali nikakvih projekata", kazao je Jurčec. Dodaje da veliki problem za građevinski sektor vidi i u masovnoj emigraciji mladih, i to ne samo zbog odlaska građevinskih stručnjaka.

"Nama je do sad otišlo, u najoptimističnijoj procjeni, 30-ak tisuća mladih i potentnih ljudi. To su ljudi koji su trebali kupovati stanove koje će im hrvatske građevinske tvrtke izgraditi u Hrvatskoj. Pitanje je za koga ćemo mi graditi?", pita se Jurčec. Na problem je ovih dana upozorio u razgovoru za Poslovni dnevnik i Darinko Bago, predsjednik Uprave Končara koji se pita da tko će nam graditi pruge za koje će Končar raditi vlakove. "Hrvatsko gospodarstvo, prije svega građevinski sektor, gradilo je naše autoceste koje su u struci prepoznate kao kvalitetnije od onih u mnogim razvijenijim zemljama. To pokazuje da smo imali i stručnjake i znanje.

Višegodišnja kriza građevinskog sektora gotovo je sve velike tvrtke iz te djelatnosti odvela u stečaj te su se ljudi rasuli. Umjesto da smo nakon završetka cestogradnje tu građevnu operativu zaposlili (EU, vlastitim ili kreditnim sredstvima) u obnovi i izgradnji pruga te hidroelektrana, čime bismo očuvali korpus kvalitetne građevinske operative, došlo je do zatišja od desetak godina gdje su se sve te tvrtke prirodno ugasile.

Danas, ako idemo graditi nizinsku prugu, objektivno nemamo građevinsku tvrtku koja ima bonitet i reference da to može sama realizirati. Što se tiče elektrifikacije nizinske pruge, tu Končar može u cijelosti dati svoj doprinos, prema najvišim svjetskim standardima, zadovoljavajući uvjete natječaja putem kojeg će se taj projekt realizirati", kazao nam je Bago.

Unatoč problemima hrvatskog građevinskog sektora, za kojeg smo uglavnom sami krivi kao društvo, Europa nam uglavnom predviđa rast građevinskog sektora u narednom razdoblju. Tako Udruga građevinara istočne Europe – EECFA, koja okuplja devet zemalja (Rusija, Ukrajina, Turska, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Slovenija, Srbija i Hrvatska) predviđa da  će u 2019. biti zabilježen rast građevinskog sektora u svim zemljama osim Rusije i Turske.

Najveći rast, 10,3 post, se očekuje u Mađarskoj dok Hrvatska i Ukrajina bi trebale rasti 2,8 posto. EECFA procjenjuje da će ove godine hrvatsko tržište građevinskih radova (Total Construction Output) vrijediti 3,6 milijardu eura, a na istoj razini bi trebalo biti i 2020. Istodobno, tržište u Sloveniji se ove godine procjenjuje na tri milijarde eura, Srbiji na 2,9 milijardi, a u Mađarskoj na gotovo 15 milijardi eura.