Povodom izmjena prijedloga Zakona o komorama arhitekata i inženjera u građevinarstvu i Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje lome se 'koplja' na relaciji resornog Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja i komora arhitekata, građevinara, strojara i elektrotehničara, i to kao nikad dosad.

Prema mišljenju velikog broja predstavnika ovih struka, ugroženima se smatra oko pet i pol tisuća članova inženjerskih komora, ali i cijeli sektor graditeljstva po nizu pitanja, jer se navedenim izmjenama predviđa ukidanje obveznog komorskog članstva ovlaštenih voditelja građenja i radova, za koje tvrde da pripadaju sigurnosnom sektoru zbog stvarnih posljedica za javno zdravlje i sigurnost. Riječ je o inženjerima koji su na gradilištu stekli status ovlaštene osobe primanjem u punopravno članstvo ovih komora tek prije četiri godine,  nakon dugotrajnih nastojanja.

Time su po prvi put izjednačeni i s projektantima i s nadzornicima. Apsurdno je vis a vis gubitka tog statusa da za unaprjeđenje mogu zahvaliti zakonskim izmjenama iz 2015., dakle također u mandatu HNS-a, što im je  donijelo niz benefita, dok je uspostavljeni sustav danas na dobrom glasu i kao jamac daljnjeg usavršavanja i očuvanja stručnosti. Resor ministra Predraga Štromara izmjene pak vodi pod egidom daljnjeg rasterećenja profesionalnih usluga, odnosno gospodarstva, što je u Vladinu Akcijskom planu ukupno zacrtano u iznosu od 670 milijuna kuna. U konkretnom slučaju uštede resor procjenjuje na 10-ak milijuna kuna. Veliki broj inženjera i sve četiri komore to demantiraju, te navode da prijete različiti štetni efekti.

To uključuje i upozorenja koja se tiču kreiranja nereda i nesigurnosti na tržištu. Njihove kalkulacije na bazi samo novih troškova osiguranja od profesionalne odgovornosti i pristupa koji bi imali prema ukupno 30.000 normi u graditeljstvu, ukazuju na rizik od čak 55 puta većeg opterećenja za gospodarstvo, odnosno rast sa sadašnjih oko 1,8 milijuna kuna na 101,75 milijuna, što bi bila posljedica individualnog režima u pristupu normama u graditeljstvu i ugovaranju polica osiguranja od odgovornosti.

U tom slučaju morali bi ih plaćati sami ili njihovi poslodavci, a tvrde da bi bile značajno skuplje od iznosa godišnje komorske članarine od 1500 kuna. Prema važećem cjeniku, primjerice, pristup normama za 5 korisnika je 25.600 kn godišnje po korisniku, dok kad komore ugovaraju i plaćaju kolektivni pristup za članove to iznosi prosječno 85 kn godišnje po članu. Što se odgovornosti ovlaštenih voditelja tiče, oni su izravno na udaru, o čemu svjedoče i brojni primjeri iz prakse (najzornije slučaj Kupske) pa su police osiguranja iznimno važne za pripadnike tih profesija, ali i izvođače.

Tome u prilog govori i stanje po kojem veće građevinske tvrtke vode više sudskih sporova kao tuženi izvođači glede odgovornosti ovlaštenog voditelja gradilišta ili radova, a pokriveni su s mogućnošću regresne naplate iz police svojeg inženjera koji su kao ovlašteni voditelji povoljno osigurani preko komora na iznos od milijun kuna.  Glavni voditelj gradilišta, zadužen za cijelo gradilište, jedini je organ dužan voditi građevinski dnevnik pa supotpisuje sve izjave izvođača sudionika u građenju.

Kako prepoznaju da su izmjenama podvrgnuti udaru novog režima, kojim se ukida njihov status i prava, nered uvodi u sektor graditeljstva, mnogi razmišljaju i o iseljavanju. S ovim informacijama s terena komore su već obavijestile premijera Plenkovića, ističući mogući val iseljavanja naših inženjera nezadovoljnih navedenim rješenjima. Koliko se snažno voditelji građenja protive gubitku stečenog statusa koji ih degradira, svjedoče i rezultati ankete diljem zemlje, kao i činjenica da ih je više od 2000 potpisalo peticiju kojom traže ostanak u komorskom članstvu. Iza ovih nastojanja stoje sve četiri inženjerske komore, a imaju podršku HUP-a, velikih građevinskih tvrtki i sindikata.

Sam slučaj je izdvojen kad se sagledava dosadašnja suradnja na nizu prijedloga zakona, koja je prema njihovim ocjenama kvalitetna. Kako su za izmjene predviđena dva saborska čitanja, po nekima to ostavlja dostatni manevarski prostor. S druge strane, kako danas završava javna rasprava, je li moguće pronaći zajednički jezik brzo će biti jasno. Pozicije se nimalo nisu približile, a ostane li tako, legitimno je pitanje hoće li Vlada ipak protiv volje struke ustrajati na izmjenama, od kojih bi korist mogli imati inženjeri iz regije.

Kako su komore svjesne potrebe za financijsko rasterećenje, predlažu da se ukine obveza za javne naručitelje imenovanja voditelja javnih projekata. Uobičajena cijena tih poslova je cca 1-2% vrijednosti investicije, što govori o desecima milijuna kuna ušteda godišnje. Riječ je de facto o menadžerima koji nemaju odgovornost po propisima o građenju, a nužni su kod ulaganja u izgradnju infrastrukturnih i drugih građevina, osim cesta, ukupne vrijednosti više od 10 mil. kn (bez PDV-a), s time da pod taj režim ne ulazi navodno izgradnja POS-ovih stanova.

Kako iz komora tvrde, financijsku korist od postojećeg zakonskog rješenja ima Hrvatska udruga voditelja projekata. Nalaze i da je neprimjereno da zakon propisuje polaganje ispita za pristup određenoj profesiji koji se polažu kod jedne od udruga koja je privatnopravnog karaktera, umjesto da se to organizira u okviru Ministarstva graditeljstva ili se to povjeri, kažu, inženjerskim komorama. Navode i da bi u tom slučaju troškovi polaganja ispita bili višestruko niži.