Kada je prije dvije godine predstavljen plan korištenja sredstava iz NPOO-a, dva su projekta odskočila i izdvojena kao važna – razvijanje autonomnog vozila hrvatskog poduzetnika Mate Rimca, te projekt Inine biorafinerije u Sisku. Potonji je projekt tad već bio “sazrio” i u samom NPOO-u detaljno prezentiran. Prethodno je Ina zatražila i dobila od Vlade status strateškog državnog projekta za biorafineriju koja bi kao sirovinu koristila miskantus. U međuvremenu, Rimac je dobio izdašan financijski iznos od 180 milijuna eura, dok se o Ininom projektu, za koji je namijenjeno izdvojiti oko 130 milijuna eura bespovratnih sredstava, zna samo da je još na razmatranju. U međuvremenu su, kako je već komunicirano, u hrvatskoj nacionalnoj naftnoj kompaniji utvrdili niz manjkavosti tog projekta, prije svega mogući slab interes kupaca za bioetanol i povrat ulaganja projekta, zbog čega je on stavljen na čekanje. I premijerov savjetnik, koji je i koordinator za korištenje NPOO-a, Zvonimir Savić, nedavno je, upitan kakva je budućnost projekta, konstatirao da “još stoji u NPOO-u i bit će tako dok Ina ne kaže suprotno”. U Ini i dalje ustrajavaju kako konačna odluka o odustajanju od biorafinerije nije donesena, ali se ozbiljno razmatraju druge opcije.

Štoviše, kako doznajemo, ovih dana trebala bi biti donesena odluka o početku aktivnosti na projektu postrojenja za proizvodnju bioplina i biometana, novog projekta na području nekadašnje sisačke rafinerije, na kojoj je predviđena bila i gradnja biorafinerije.

Službeno smo iz Ine dobili tek kratki odgovor, potvrdu da se ide u taj projekt.

“Ina na industrijskoj lokaciji u Sisku razvija projekt proizvodnje bioplina/biometana iz poljoprivrednih ostataka. Projekt je trenutno u fazi odabira izvođača za projektiranje i izgradnju postrojenja, nakon čega će uslijediti konačna poslovna odluka”. I to je sve što su za sada o ovoj temi otkrili u Ini.

Neslužbeno se, pak, doznaje kako je projekt već “posložen”, te osim što je obavljen pozivni natječaj za projektiranje i gradnju postrojenja, utvrđene potrebne količine sirovine, te su čak “u tišini” i zaključeni memorandumi o razumijevanju s potencijalnim dobavljačima za potrebne količine. Inini su planovi, prema dostupnim informacijama, da postrojenje ima godišnji kapacitet proizvodnje oko 3 tisuće tona biometana, za koji bi se nabavljalo između 75 i 99 tisuća tona različitih ekoloških sirovina.

Budući da se bioplin proizvodi iz različitih bioloških supstrata, od stajskog gnoja, slame i poljoprivrednih ostataka do organskog otpada, za suradnju su već detektirani dobavljači među lokalnim poljoprivrednicima i komunalnim poduzećima, s kojima će, kada budu donesene sve potrebne odluke o pokretanju proizvodnje, biti zaključeni i komercijalni ugovori o kupnji sirovine za proizvodnju bioplina. Osim toga, sama proizvodnja otvara i mogućnost daljnje suradnje, budući da je nusprodukt u proizvodnji digestat koji se može koristiti kao ekološki prihvatljivo biognojivo.

Koliko novca?

A pročišćavanjem bioplina i uklanjanjem ugljičnog dioksida dobiva se biometan koji se sve češće upotrebljava kao zamjena za prirodni plin. Ina ga, naravno, namjerava pustiti u hrvatsku plinsku mrežu i prodavati kao napredno biogorivo za vozila.

Okvirno, procjene su da bi za gradnju ovakvog postrojenja bilo potrebno oko tri godine, a o kolikoj vrijednosti investicije je riječ, za sada je još dobro čuvana tajna. Tek je poznato da je riječ o manjem iznosu nego što je bilo predviđeno za biorafineriju. Prije nego su poskupjeli građevinski materijali i sirovine, procjene su bile da će se za njezino stavljanje u funkciju osigurati 320 milijuna eura, od čega je, dakle, iz NPOO-a predviđeno osigurati bespovratnih 130 milijuna. Za projekt je Ina planirala osigurati sredstva iz vlastitih izvora, te iz drugog raspoloživog EU izvora, Modernizacijskog fonda.

Zvonimir Savić potvrdio nam je kako iz Ine nemaju informacije da odustaju od projekta, te da kao takav on i dalje ostaje u NPOO-u. U slučaju da Ina odustane ili kasni s provedbom, takav razvoj događaja, ističe premijerov savjetnik, neće imati nikakvih negativnih posljedica za ostale projekte iz NPOO-a ili za državni proračun, jer će se nastaviti dosadašnjom dinamikom, a ona je izvrsna. Ako se ne provede jedna od reformi ili investicija iz NPOO-a, može uslijediti uskrata jednog manjeg dijela iznosa po zacrtanoj formuli iz mehanizma, no to neće remetiti ostale projekte, kaže Savić.

Hrvatska je već sada rekorder po korištenju sredstava NPOO-a, od raspoloživih 5,5 milijardi eura već je otvorila ili završila natječaje za 3,4 milijarde eura, odnosno 60 posto sredstava koje ima na dispoziciji, a do sada je samo šest država dobilo uplatu druge rate, dok su tek četiri, a među njima i Hrvatska, predale zahtjev i za treću ratu.

Druge mogućnosti

Drugim riječima, Inin eventualni odustanak od strateškog projekta biorafinerije (ili prolongat) neće poremetiti dobar tempo, a Ini će ostati mogućnost traženja izvora financiranja projekta proizvodnje bioplina, koji je u skladu sa zelenom tranzicijom EU. Proizvodnja biogoriva, posve je izgledno, pokazat će se kao ispravna odluka Ine koja će se dugoročno isplatiti, a najbolje jamstvo za to je činjenica da će se zakonodavac pobrinuti da se distributere obveže da na tržište plasiraju napredna biogoriva.

Takvu direktivu (RED II) EU je već usvojila, pa će se Inin projekt idealno uklopiti u energetsku strategiju Europske komisije “Fit for 55”, kojom se cilja smanjiti neto emisiju stakleničkih plinova za najmanje 55 posto do 2030. Za takav projekt, nema sumnje, naći će se prostora u europskim fondovima.