Putem digitalnih radnih platformi diljem EU danas radi oko 28 milijuna ljudi, a procjene su da će ih za tri godine biti 43 milijuna. Taj oblik rada, na koji su Uber ili platforme za dostavu samo prve asocijacije, i u Hrvatskoj je sve prisutniji i jedan je od čak devet “novih oblika rada” prepoznatih od Europske komisije. Zbog svega se našao i u prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o radu za koji je prošli tjedan otvorena javna rasprava. Uz sam pojam te definiranje digitalne radne platforme ili “agregatora” (posrednika jedne ili više platformi) kao poslodavca, uređuje se i prag prihoda koji ne obvezuje na zaključivanje radnog odnosa, a to je manje od 60% bruto iznosa minimalne plaće tijekom jednog kvartala.

No, koliko god je to potpuna novost, većinu poduzetnika i zaposlenika više se dotiču promjene načina uređenja rada na određeno vrijeme, stalnih sezonskih poslova, dodatnog i povremenog rada, rada od kuće i/li na daljinu. Isto vrijedi i za nadogradnju odredaba o ustupanju radnika, plaćenom i neplaćenom te očinskom dopustu i probnom radu. A zanimljiva novina vezana je i uz materijalna prava radnika s obzirom na sindikalno (ne)članstvo i kolektivno pregovaranje. Prođe li prijedlog bez većih preinaka, s početkom 2023. tržišta rada čekaju brojne zakonske novosti.

Poslodavci i sindikati neke pozdravljaju, ali imaju i niz primjedbi. U HUP-u zapravo pozivaju Vladu i resorno ministarstvo da se hitno ponovno pokrene proces izrade novog suvremenog ZOR-a, umjesto da se “stvari pokušavaju riješiti interventno, pa i na štetu onima koje bi zakon trebao štititi”. Ministarstvu rada prigovaraju da je prvotno najavljivalo da će se izmjene i dopune ZOR-a raditi samo u opsegu potrebnom zbog provedbi mjera iz NPOO-a te implementiranja dviju EU direktiva, o poboljšanju radnih uvjeta i ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi. Sad se, kažu, pod pritiskom rokova iz Europe “guraju” šire izmjene. Prilagodba direktivama EU nije promišljena u skladu s hrvatskim realitetom i potrebama.

Pozitivnim drže to što je u uređenju ugovora o radu na određeno ipak prepoznata potreba za iznimkama od zabrane sklapanja više od tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme kod sezonskog rada i ugovora o radu između agencija i njihovih radnika. No, uz napomenu kako smo lani bili ispod prosjeka EU u korištenju tih ugovora (12 nasuprot 11,8%), pretjeranim smatraju prijedlog da svi takvi ugovori (pa i oni prvi) moraju sadržavati “objektivne razloge” zbog kojih se sklapaju, kao i ograničenje sklapanja samo tri uzastopna ugovora o radu na određeno.

“Moramo biti svjesni sezonskog karaktera našeg gospodarstava i potrebe ugovora na određeno. I radne dozvole za strance, kojih je sve više, izdaju se na određeni rok pa su po automatizmu takvi i njihovi ugovori”, ističu.

Istodobno, Savez samostalnih sindikata Hrvatske na čelu s Mladenom Novoselom pozdravlja ta ograničenja. Štoviše, ista bi uveli i za agencijski rad “kako ne bi došlo do prelijevanja takvog rada na agencije kao poslodavce”.

Pita li se poslodavce, dobro je i što je zadržana dobna granica za prestanak radnog odnosa (65 godina), kao i da se predviđaju mekši uvjeti za otkazivanje ugovora o radu osobama iznad 65 godina. No, te mjere neće biti potpune dok se ne makne obveza poslodavca da pridobije suglasnost radničkog vijeća za otkazivanje radnicima starijim od 60 godina, jer neovisno o opravdanosti razloga u pravilu ih neće dobiti pa će to završavati u sudskim postupcima.

Posao ‘iz fotelje’

I prepoznavanje potrebe uređenja rada na izdvojenom mjestu na način da može biti povremeni rad od kuće i trajniji oblik rada na daljinu pozdravljaju. Ali tu treba osigurati da pravila zaštite na radu ne budu otegotne, ističu. Primjerice, u okviru obveze zaštite na radu poslodavac odgovara za ozljede koje se dogode u domu zaposlenika ili na nekom drugom mjestu kojeg odabere kao radno mjesto, a te uvjete poslodavac ne može kontrolirati.

U SSSH-u su pak razočarani rješenjima za tzv. rad od kuće. Tvrde da se u dodatno pojašnjenje i uređenje krenulo ponajprije da se radnicima koji tako rade osigura naknada troškova, a velik dio radnika zapravo se lišava takvog prava, pravdajući se da se radi o benefitu radnika.

“Takvo rješenje postaje posebno problematično u uvjetima energetske krize i rasta režijskih troškova”, ističu pa će inzistirati na “popravku” tog prijedloga, ali i poticati radnike na sindikalno organiziranje i ugovaranje naknade kroz KU-e.

Za poslodavce u izvanrednim okolnostima predviđa se i mogućnost smanjenja naknada za rad na 70% prosječne plaće te upućivanja radnika na rad od kuće bez izmjene ugovora o radu do 30 dana. Opet, iako je to poslodavcima OK, misle da treba još raspraviti je li ta naknada previsoka jer u tim trenucima poduzeće ne radi, ne ostvaruje prihod. U Sloveniji je u takvim slučajevima propisana naknada od 70% minimalne plaće.

“Plus” daju i za mogućnost produženja probnog roka u slučaju bolovanja, korištenja rodiljnih i roditeljskih prava te plaćenog dopusta, kao i dostave većeg broja odluka poslodavca elektroničkim putem. Načelno podržavaju i pravo radnika na neplaćeni dopust u trajanju od pet radnih dana godišnje za pružanje osobne skrbi za člana uže obitelji ili kućanstva, jer nije predviđeno na teret poslodavca, ali mogući problem u praksi je nejasno definirano pitanje dokaza o “ozbiljnom zdravstvenom razlogu”.

Sindikate pak žulja “omogućavanje puno većeg fonda radnih sati u dodatnom radu.

“Istraživanja pokazuju da već sad radimo više u odnosu na europski prosjek, a to bi moglo imati učinak i na zamrzavanje prijeko potrebnog rasta plaća”, tvrde.

Dodatna prava uz sindikat

No, zato su zadovoljni što bi za svoje članove ubuduće mogli ugovoriti veća prava (u visini dvostruke godišnje članarine) ako se radi o pravima koja nisu definirana ZOR-om, tj. koja se tradicionalno ugovaraju KU-ima. “Sindikati pregovaraju na temelju mandata svojih članova, ali i na temelju članarina koje oni uplaćuju”, kažu. Takvo rješenje ne vide kao pritisak na učlanjenje koje jest i mora ostati dobrovoljno.

Naravno, poslodavci na to gledaju drukčije. Prijedlog uređenja dodatnih prava za članove sindikata je, kažu, suprotan presudama Europskog suda za ljudska prava i inspiriran spornim primjerima iz Slovenije i Njemačke. Diskriminatoran je i prema sindikatima koji nisu reprezentativni i prema radnicima koji nisu članovi sindikata. Promjena je mnogo, a očito i prijepora.