Za potrebe predstavništva Hrvatske pri Europskoj uniji i veleposlanstva u Belgiji još u ožujku 2013. godine nadležno je ministarstvo prema odluci tadašnje Vlade kupilo zgradu u Bruxellesu. Nekretnina površine nešto veće od četiri tisuće četvornih metara s pripadajućih 68 parkirnih mjesta i 58 "kvadrata" arhive plaćena je u ožujku te godine 11,5 milijuna eura ili oko 88 milijuna kuna.

Kako je bila nedovršena, ubrzo je (u lipnju 2013.) izrađeno idejno rješenje za rekonstrukciju, prema kojemu je u nju trebalo uložiti još 21 milijun kuna. No, u bilanci nadležnoga Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija (MVPEI) taj se objekt i dalje vodi na računu "građevinskih objekata u pripremi". Zgrada, naime, ni danas nije u uporabi jer unutrašnjost objekta nije dovršena, a to znači da se za smještajne potrebe naših diplomatskih predstavništava u Bruxellesu sve vrijeme plaća i zakup.

Dvije godine nakon kupnje zgrade (u veljači 2015.) napravljen je izvedbeni projekt i troškovnik, a prema njima je ispalo da bi troškovi rekonstrukcije bili ipak 40 milijuna kuna ili gotovo dvostruko više nego što se prvotno računalo. Iako su lanjskim proračunom planirana sredstva za dodatna ulaganja na toj zgradi, ni u veljači ove godine, kad su situaciju snimali državni revizori, nije bila ishođena ni građevinsko-urbanistička dozvola. Usto, od početka 2013. pa do kraja prošle godine na usluge odvjetnika i javnog bilježnika, usluge tehničkog pregleda, izradu projektne dokumentacije, održavanje i osiguranje zgrade te režijske troškove otišlo je iz proračuna više od 1,2 milijuna kuna.

Dakako, usporedno je trebalo plaćati i zakup za rezervni smještaj. Samo prošle godine za korištenje tri zakupljena poslovna prostora (površine blizu dvije tisuće kvadrata plus dvije garaže s osam parkirnih mjesta) plaćeno je gotovo 1,5 milijuna kuna. Pozivajući se na dosadašnja velika ulaganja vezana uz tu zgradu, kao i ona koja zahtijeva njezina rekonstrukcija, državni revizori su za nedavnog češljanja knjiga MVPEI-a spočitali da prije odluke o njezinoj kupnji nije izrađena studija ekonomske opravdanosti ulaganja u nedovršeni objekt. I to je to.

Kako je riječ o odlukama iz vremena bivše Vlade i ministrice Vesne Pusić, iz Ministarstva na čelu s Mirom Kovačem lako su se složili s nalazom Državnog ureda za reviziju. Obećali su da će pokrenuti izradu neovisne studije ekonomske opravdanosti ulaganja u nedovršeni objekt, a rezultate dostaviti na daljnje razmatranje Vladi. Odluku o zlosretnoj zgradi u Bruxellesu očito će donijeti nova Vlada. Premda je njezinoj kupnji prethodila neovisna procjena vrijednosti koja je prošla i "checking" DORH-a, evidentno je da jedna tako velika investicija nije ekonomski vagana, a usput je proizvela i "višak" dodatnih troškova.

Zgrada, dakako, i danas ima svoju cijenu. Je li i koliko ona danas na tržištu manja od uloženog ili čak i nešto veća, možda čak računajući i implicitne troškove? To nije nevažno ako bi računice opravdanosti sugerirale odustajanje od 40-ak milijuna kuna ulaganja za rekonstrukciju. Ali ni slučajni dobitak na kraju nikako nije ishod koji bi u raspolaganju javnim novcem opravdao olako i neodvagano potrošenih 90 milijuna kuna.

Šlamperaj i u Americi

Namještaj s greškom
Hrvatsko veleposlanstvo u Washingtonu prije godinu i pol provelo je javnu nabavu za kupnju namještaja i opremanje rezidencije. Uređenje je stajalo oko 75.000 dolara, ali po primjedbama revizora, tom je poslu ekipa veleposlanika Joška Pare pristupila s dosta šlamperaja. Nabava nije provedena u skladu s propisima, a do revizije (u ožujku) veleposlanstvo nije dostavilo MVPEI-u "papire" temeljem kojih bi se u knjigama evidentiralo tih pola milijuna kuna rashoda. U izvješću DUR-a stoji i da je MVPEI u ožujku 2015. platilo predujam dobavljaču bez suglasnosti ministra financija. Inspektorat službe vanjskih poslova proljetos je obavio nadzor nabave i u izvješću konstatirao "određene nepravilnosti": računi bez potpisa i žiga izdavatelja, nadnevka, potpisa veleposlanika.