Ni u četvrtom, posljednjem krugu licitiranja brodova iz stečajne mase Uljanika s minimalnom početnom cijenom od jedne kune nije rezultirao prodajom novogradnje 526, broda za prijevoz žive stoke.

Na dovršetku tog broda planiran je, naime, nastavak proizvodnje na Uljanikovom otoku, odnosno konkretnog početka proizvodnje u tvrtki-kćeri propalog škvera Uljanik Brodogradnji 1856.

Za upućene takav rasplet nije iznenađujući, iako se putem medija i pismima namjere škveru proteklih godinu dana pojavljivao potencijalni kupac iz Kuvajta, tvrtka Livestock Transport & Trading Osama Khalid Boudai.

No, njegov je interes da do broda dođe povoljnije, a kupnja u sadašnjem stanju i financiranje gradnje očito nije opcija za koju je zainteresiran.

Namjera mu je kupiti gotov brod, a prema medijskim objavama voljan je platiti 35 milijuna dolara. To je, pak, daleko ispod vrijednosti takvog broda, čak pola vrijednosti za koju je svojedobno ugovorena njegova gradnja.

Strpljivi Kuvajćani

Na dražbi održanom putem Fine procijenjena vrijednost ove novogradnje bila je 128,4 milijuna kuna, a u prvom krugu licitirana je za 96,3 milijuna kuna.

No, Kuvajćani su očito strpljivi. Argumenti za njihovu procjenu vrijednosti broda su da je za njega kobilica položena prije pet godina, te da ne može imati više istu cijenu.

Država, odnosno Ministarstvo financija, razlučni je vjerovnik i odluka o ovoj gradnji o kojoj ovisi realizacija plana pokretanja Uljanika 1856, sada je u njezinim rukama.

Scenarij koji je izgledan zapravo je sličan onom koji je primijenjen s brodom za prijevoz automobila, novogradnjom 514, kojeg je država, doduše kupnjom na dražbi, preuzela i njegov dovršetak ugovorila s riječkim škverom. Sada u stečaju kao razlučni vjerovnik preuzet će “stočara” i dovršetak zaključiti s pulskim škverom.

Ispravna odluka

U slučaju 514-ice postojao je također zainteresirani kupac, koji je pregovarao sa škveranima oko znatno niže cijene, no država je na kraju odlučila brod graditi za “vlastiti interes”, vodeći se procjenama da je moguće nakon dovršetka za brod postići bolju cijenu.

Na kraju se potvrdilo da je Vladina odluka bila ispravna, interesent, norveški brodar Siem, spreman na veću cijenu. U slučaju Uljanikovog “stočara” kalkulacije prema prvim informacijama nisu tako ohrabrujuće, čak ima i procjena da dovršetak gradnje teško može biti isplativ.

No, riječ je brodovima koji su specifična niša, a u Uljaniku vjeruju da će zbog potražnje projekt biti uspješno realiziran.

Samir Hadžić, direktor Uljanik Brodogradnje 1865, kaže kako bi gradnja bila izvediva u roku do 24 mjeseca, a o brojkama ne govori puno.

Za škver je važno da su pripremne radnje u tijeku, jer je realiziran HBOR-ov kredit od 35 milijuna kuna, za koji je jamčila država, te je zaposleno već 150 radnika, pa je s proizvodnjom moguće odmah krenuti.

Nastavak, dakle, ovisi o dinamici kojom će se odluke u ingerenciji države donositi.

Uljanikovci obavljaju i neke druge poslove, a kako se neslužbeno saznaje, u tijeku su i pregovori s brodogradilištem Viktor Lenac o mogućoj suradnji koja bi bila dobrodošla za oba škvera.