Koliki je značaj Uljanika, tog vrhunskog hrvatskog brodogradilišta s čak 161 godina dugom tradicijom, može se shvatiti tek kada se pored Arene spusti do morske rive u Puli. Tada se otvori pogled na ogromni kompleks, s brojnim navozima, brodovima u raznim fazama izgrađenosti, s  nizom dizalica raznih veličina i namjena. Dijelom je smješten na otoku usred pulske luke, s nizom građevina koje su i same po sebi dovoljne da bi se shvatila ta duga industrijska povijest.

Uljanik je sljubljen s Pulom, u kojoj je mnogo toga izravno vezano za Uljanik. I gradom koji se jako ponosi svojim škverom. Pored svih kriza, Scila i Haribda koje su slomile i zatvorile mnoga brodogradilišta u svijetu, Uljanik i dalje proizvodi. Sve manje je tu "klasičnih" gradnji, a svoju je poslovnu nišu Uljanik pronašao u gradnji specijaliziranih i za škver profitabilnijih brodova. A glavni su problem u deindustrijaliziranoj i depopulariziranoj Hrvatskoj – radnici.

Dugogodišnje javno proklamiranje gašenja te industrije ohladilo je mlade za upis u škole za metalska zanimanja. Radnici s iskustvom u međuvremenu su krenuli u Njemačku i sjeverne zemlje Europe, koje su izlazak iz krize pokrenule velikim infrastrukturnim projektima i gradnjama elektrana. Kvotama za strance manjak radnika privremeno se rješava, no u Uljaniku u tome ne vide dugoročno rješenje. Shvatili da nema druge nego sami djelovati, pa već godinama razvijaju vlastito Učilište.

Podružnica i u Sl. Brodu
U zgradi u srcu kompleksa zatekli smo grupu novoprimljenih "učenika" koji polaze osnovnu edukaciju. Imaju, kaže Denis Jambrošić, rukovoditelj službe obrazovanja unutar ljudskih resursa Uljanik Grupe, četverosatno predavanje u kojem ih se upoznaje s temeljnim pojmovima brodogradnje, zaštitom na radu, zaštitom okoliša. Završava i osposobljavanje zavarivača, njih 16, a uskoro starta obuka za 12 brodobravara. Samo u zadnje dvije godine školovano je kroz Učilište 1500 ljudi za razne poslove potrebe brodogradilišta, od dizaličara i vozača raznih specifičnih transportnih sredstava do zavarivača, brodocjevara i brodomontera.  

Učilište obrazuje samo za potrebe Uljanik Grupe, a podružnice, kaže Hrvoje Markulinčić, direktor poslovno informacijskih sustava Uljanika, ima i u Rijeci u kojoj je i njezin 3. maj, ali i u – Slavonskom Brodu. Tu su podružnicu pokrenuli zbog potencijala i metalske tradicije,  u njoj su u godinu dana obrazovali četiri grupe po desetak majstora. Najviše polaznika Učilište ima u centrali u Puli, gdje dolaze ljudi od Labina do Rovinja. Polaznici do Učilišta stižu izravno putem natječaja ili preko Zavoda za zapošljavanje.  "Dolaze nam ljudi raznih profila, primjerice upravo nam je edukaciju za zavarivačicu prošla jedna učenica koja je prethodno bila obrazovana za zaštitu na radu. Htjela je raditi kod nas i bila je najbolja u grupi", kaže Jambrošić. 

Zavarivači najtraženiji
Ovisno o zanimanju, nastava traje oko četiri mjeseca, a tijekom edukacije Uljanik im plaća po 1500 kuna i troškove prijevoza, te osigurava posao nakon školovanja. Brodogradilište snosi sav trošak, koji primjerice za obuku brodomontera iznose 23 tisuće kuna. Najduže traju programi za brodomontera, jer se radi o malo složenijim poslovima, dok su najskuplji programi za zavarivače. Oni za obuku koriste pločice brodskog lima s povećanim udjelom ugljika, a prosjeku potroše po 1000 pločica veličine 500x100x10 mm i težine po pet kilograma. A zavarivača najviše i trebamo, ističe Jambrošić. Inače ih se u manjim odjeljenjima trenutno školuje samo u tri područja Hrvatske – Rijeci, Slavonskom Brodu i Međimurju. Problem je i što u dualnom sustavu program za obrazovanje tog smjera traje tek dvije godine, pa se nakon toga učenik do punoljetnosti ne može zaposliti, a do tada izgube interes i vještine.

"Mi se možemo još godinu, dvije krpati s kooperacijom, no paralelno valja početi rješavati suštinske probleme, jer bez radnika nije samo brodogradnja, nego i građevinari, hotelijeri, a bit će uskoro i drugi veliki proizvodni sektori", ističe Markulinčić, pojašnjavajući zašto Uljanik nastoji otvoriti problem sinergije poslodavaca i njihovih potreba s obrazovnim sustavom i nadležnim ministarstvima. No, problem je to s kojim se nose i druge zemlje, pa je Uljanik Učilište pokrenulo i projekt "WeldChance" (Zavarivanje je šansa) s partnerima iz Portugala, Španjolske, Italije i Švicarske, koje muče slične brige sa zavarivačima. Zajednički rade okvir za obrazovanje zavarivača, a bude li prihvaćen, vrijedio bi za cijelu Europu.