Svatko tko danas kaže da se još lani jasno vidjelo kamo točno ide Uljanik, kolike su njegove dubioze i za kakvim će se mjerama spašavanja posegnuti, ne govori baš istinu. Iako tvrtka kotira na burzi, nitko zapravo nije imao puni pregled stanja, a frapantno je da ga ni danas, kako se iz dalo zaključiti iz interne korespondencije između resornih ministara financija i gospodarstva Zdravka Marića i Darka Horvata, nema, premda temeljem podataka koji su joj bili dostupni treba braniti prijedlog restrukturiranja pulskog brodogradilišta pred Europskom komisijom.

Pulski privid
Na prvi pogled najveći domaći škver uspio je lani povećati prihod i izvoz, no grubo rečeno, tvrtka je pojela sebe i pojela je vjerojatno i riječki 3. maj. Na subvencijama koje je od države proteklih pet godina primao 3. maj (kao i ostala dva privatizirana brodogradilišta), a kojeg je Uljanik preuzeo za razliku od ostalih kupaca državnih brodogradilišta očišćenog od negativnih segmenata ranijeg sustava, Uljanik je proteklih pet godina održavao privid da sve teče kako treba unatoč nepovoljnim uvjetima na svjetskom brodograđevnom tržištu.

Štoviše, ugovarane su gradnje brodova dok su se posvud u svijetu nove narudžbe brojale na prste, ali na kraju se ispostavilo da se vjerojatno veći dio njih teško da će se ikada izgraditi. Još prije pola godine objavljeno je da je već otkazano pet od 17 gradnji, iako je službeno do sada objavljen raskid ugovora samo za jedan brod. U ovom trenutku malo tko doista zna što se događa u komunikaciji između Pule, Zagreba i Bruxellesa, no niti onima koji sudjeluju na tom kompleksnom programu spašavanja nije posve jasno hoće li nakon svega ostati ili što će eventualno ostati od brodogradnje u Puli. Još veća bojazan je u Rijeci, gdje na mogućnost potpora za idućih deset godina 3.maj može zaboraviti zbog europskih propisa prihvaćenih kada je potpisivan ugovor s Uljanikom.

Formalno se riječki škver smatra restrukturiranim, međutim bez povrata pozajmice koju je dao Uljaniku, a za što je rok već odavno istekao, tvrtka ima vezane ruke. Duguje dobavljačima, nema sirovina i ne može financirati proizvodnju. Program restrukturiranja Uljanika, uvjeravaju oni koji su imali prilike vidjeti ga u cijelosti, nema prostora za velika očekivanja da će 3. maj brzo naplatiti svojih pola milijarde kuna od Uljanika, pa je prodaja, nakon pet godina, čini se, ipak najpoželjnije rješenje.

Pa i za sam Uljanik koji računa naravno kako i kroz tu situaciju zaraditi na 3. maju. No, ukupno gledajući procjena da će za tri velika brodogradilišta u Splitu, Trogiru i Rijeci s istekom 2017. godine završiti mučna faza restrukturiranja i da slijedi procvat, danas se pokazala uglavnom promašenom. Tko može s privatnim vlasnicima i bez potpora države stajati na nogama, brzo će se razotkriti, no stanjem nakon petoljetke nitko zapravo nije zadovoljan.

Jer u Brodosplitu bi svi voljeli vidjeti da ima u knjizi narudžbi više ozbiljnih gradnji kakve je tvrtka sposobna graditi, no s druge strane razumljiv je i ekonomski logičan odabir vlasnika da ne ugovara poslove na kojima ne ostvaruje profit. Uostalom, to je i presjeklo noge Uljaniku.  Brodotrogir se pod vlasničkom palicom Kermas energije više okreće manjim poslovima i remontu jahti, kao i diverzifikaciji poslovanja (što zanimljivo vlasnik Danko Končar i sada najavljuje kao svoj plan za Uljanik), a 3. maj u protekom razdoblju umrtvljen je i “usisan” je u Uljanik koji je i za njega ugovarao nove brodove, a zbog čega je njegova knjiga narudžbi ostala gotovo prazna.

Borba za poslove
Proljetos se, u trenutku kada je vlasnik Brodotrogira Danko Končar odabran u Puli za strateškog partnera u Uljaniku, činilo se da će on postati i najveći brodograditelj u Hrvatskoj, no to više nije tako sigurno kako se činilo tada, iako on ima veliku otvorenu potporu lokalnih političkih snaga IDS-a, koji pak s tankom većinom u Saboru zasad lako pregovara s HDZ-om za potporu programu za Uljanik. Kako god, prilike za brodograđevnu industriju nikad nisu bile tako izazovne i neizvjesne.

Kod kuće brodograditelji su započeli s pokretanjem jamstvenog fonda za praćenje ugovaranja i realizacije poslova, no na terenu se bore i za nove poslove kojih nedostaje.  Generalno, lanjski rezultat ugovaranja novih brodova poboljšan je u odnosu na prethodnu godinu, međutim to je još uvijek ispod razina koje su ostvarivane u prethodnih 15-ak godina. Ugovoreno je bilo ukupno 955 novih gradnji, pri čemu svega šest u hrvatskim brodogradilištima. Ove godine, u prvih šest mjeseci, prema analizi Hrvatske brodogradnje Jadranbrod, koja prati poslovanje hrvatskih škverova, ugovaranja novih poslova su u padu za oko 15 posto naspram prošle godine.

Globalna slika
“Takav trend nije iznenađujući s obzirom na aktualna svjetska kretanja u prometu roba i usluga, a ako se u ostatku godine nastave slični trendovi, razina cijena novogradnji ostat će na sadašnjim brojkama”, ocjenjuje direktor HBJ Siniša Ostojić. U svjetskoj knjizi narudžbi brodova ove su godine brodograditelji dosad upisali 441 novogradnju, vrijednosti 28,2 milijardi dolara, nosivosti 35,1 milijuna tdw i 12,3 milijuna kompenziranih bruto tona (cGT).

Hrvatski su brodograditelji tome skromno pridonijeli s ugovorene tri plovne jedinice vrijedne ukupno 2 milijuna dolara. Gledano po prihodima i broju zaposlenih Uljanik je najveći brodograditelj, s ukupnim prihodima od 2 milijarde kuna u prošloj godini. Pri tom je 3. maj iz njegove grupacije lani imao više od 1 milijarde kuna prihoda, a Uljanik Brodogradilište 358 milijuna kuna. Brodosplitu su lani prihodi porasli na 648 milijuna kuna, a Hrvatskoj brodogradnji Trogir 232 milijuna kuna.

Dijelom stoga što mu niša nisu nove gradnje Viktor Lenac od većih brodogradilišta prolazi najmanje turbulentno razdoblje i bilježi poslovni uzlet. Lani su prihodi tvrtke odskočili za gotovo 71 posto, na 521 milijun kuna, no u prvoj polovici ove godine rezultat je prepolovljen. Lani je visokom ostvarenju zasluga pripala dobroj suradnji i velikim poslovima remonta za Američku ratnu mornaricu. No, ove godine suradnja se nastavila, no na manje zahtjevnim i opsežnim projektima poput prošlogodišnjih. Uprava ipak najavljuje da je za drugo polugodište otvorena mogućnost suradnje na još jednom do dva projekta za Amerikance, a radi se na ugovaranju još tri do četiri nova posla.

Izvana 98% prihoda
U Lencu nastoje osigurati i poslove s drugim klijentima kako bi imali stabilnost i izbjegli preveliku izloženost jednom dobrom klijentu. Inače, 98 posto prihoda Lenac ostvaruje na inozemnim tržištima, od Italije, Njemačke i Grčke do skandinavskih zemalja, dok od domaćih brodara surađuju samo s Jadrolinijom.

No, i pred ovom tvrtkom stoji velik upitnik, i to ne zbog tržišta i poslova, nego novog vlasnika i njegovih planova. Talijanska brodograđevna grupacija Palumbo, koji se inače natjecao i za strateškog partnera Uljanika, kupio je zajedno s brodogradilištem P&L Shiprepair Holding s Malte dionice Lenca od Tankerske plovidbe i Uljanika te dao jano za Lenac je velika dvojba što će simbioza s novim vlasnicima značiti za daljnji razvojni ciklus kompanije.