Za mjesec dana 3. maj i Uljanik Brodogradnja 1856 odlaze u kupnju nedovršenih brodova koje u stečajnom postupku Uljanika nudi Fina na ponovljenoj dražbi po minimalnoj početnoj cijeni od 1 kune.

Omogućila im je to Vlada odobrenjem izdavanja jamstava Ministarstva financija kojima će ishoditi kredite za polaganje jamčevine kako bi mogli sudjelovati na dražbi, a koje su visoke jer su vezane uz procijenjenu vrijednost brodova u stečajnom postupku.

Konkretno, za samoiskrcavajući brod za prijevoz rasutih tereta, novogradnju 527, riječkom brodogradilištu potrebno je 7,4 milijuna kuna, a Uljanik Brodogradnja 1856 treba položiti 12,8 milijuna kuna za brod 526 za prijevoz žive stoke.

No, riječ je o financijskim aranžmanima namijenjenima samo za ishođenje potrebnih jamstava za sudjelovanje u licitiranju, te će, nakon što ono završi, a izgledno je da kao i na prethodnim krugovima neće biti drugih pretendenata, predanu jamčevinu za oba brodogradilišta Fina vratiti na račune HBOR-a i drugih banaka koje će pratiti ovu transakciju.

Dakle, ostaje i nakon tih kupnji po simboličnim cijenama, problem financiranja dovršetka brodova, koje će se rješavati pred kraj godine.

No, upravo za te novogradnje ni u dosadašnjim fazama i kombinacijama za vladine planove pomoći očuvanja proizvodnje u ova dva škvera, nije se uspjelo pronaći opravdanost i pozitivne kalkulacije.

Problem čak nije nedostatak kupaca, jer za obe novogradnje zainteresirani su njihovi izvorni naručitelji, kuvajtski Livestock Carrier za 526-icu i kanadska Algoma za 527. Međutim, ti kupci nisu zainteresirani za cijenu kojom bi za brodogradilišta ove gradnje završile “u plusu”.

Trebaju 50 milijuna eura

Iz ranije komuniciranih podataka za dovršetak “stočara” pulskom brodogradilištu potrebno je oko 50 milijuna eura, dok su Kuvajćani voljni platiti 40 milijuna eura.

Budući da je riječ o tipu brodova koje je traženo među arapskim zemljama i tržište je prilično zatvoreno, pitanje je može li ono nakon dovršetka postići bolju cijenu. Ne odudara puno ni slučaj s Rijekom i Algomom.

Za dovršetak je prema dostupnim procjenama potrebno 45 milijuna dolara, dok je Algoma spremna izdvojiti 40 milijuna. Obje su gradnje, inače, u nižem stupnju dovršenosti, oko 35 posto.

S druge strane, u dosadašnjim dražbovnim krugovima, zbog činjenice da bi morali platiti PDV i carinu, pozitivnu računicu nisu našli ni potencijalni kupci iz redova trgovaca sekundarnim sirovinama koji bi ove brodove dali u rezalište.

Izbor pred kojim se nalaze brodogradilišta i Vlada nije jednostavan; ne uspiju li ispregovarati bolje cijene s potencijalnim kupcima, izgledni su tek gubici na gradnjama od 10 milijuna eura i 5 milijuna dolara ili njihovo stavljanje u rezalište, na čemu opet nema zarade.

U slučaju 3. maja i to bi bilo pomak jer bi uklanjanjem 527-ice bio oslobođen jedan od navoza, što bi otvorilo prostor za eventualne nove poslove, a kojih je prema najavama iz kompanije bilo u proteklom razdoblju.

Riječki 3. maj je dodatno pod pritiskom za rješavanje ovog pitanja i zbog skorog isteka dvogodišnjeg moratorija kojim je odgođeno plaćanje potraživanja dobavljačima i kooperantima.

U rujnu istječe dogovoreni rok i riječki škver trebao bi imati 100 milijuna kuna za podmirenje starih dugova. U tijeku su, kako se čuje, pregovori o novom dogovoru s vjerovnicima.

Pozitivan slučaj

Nešto pozitivniji slučaj s jučerašnje sjednice Vlade je odluka o jamstvu Uljanik Brodogradnji 1856 za izgradnju svoje prve ugovorene novogradnje (535), radnog broda za ribogojilišta, kojeg će graditi za norvešku tvrtku Moen Marin.

Riječ je o brodici duljine 22 metra, ugovorene cijene 6,5 milijuna eura, a za realizaciju posla pulskom škveru pomoći će se državnim jamstvom za kredit od 6,4 milijuna eura. A prvi brod trebao bi biti dovršen u prosincu iduće godine.