Iako se američke investicije u Hrvatskoj mogu nabrojati na prste jedne ruke, to bi se moglo primijeniti.

U proteklih nekoliko dana Hrvatsku je posjetilo izaslanstvo američkih poduzetnika koji su s domaćim gospodarstvenicima razgovarali o konkretnim poslovima. Među njima je i Jeffory Blackard, izvršni direktor nekretninske tvrtke Blackard Global i suvlasnik Zero Global Wastea za gospodarenje otpadom. Blackard najavljuje strateško partnerstvo i ulazak u vlasništvo CIOS-a na projektu gospodarenja otpadom te 500 milijuna eura vrijedan projekt Pašman rivijera. 

Dio ste američkog poslovnog izaslanstva u Hrvatskoj. Što je povod vašeg dolaska?
U Hrvatsku sam došao iz dva razloga; finalizacije pregovora sa CIOS-om oko suradnje na projektu obrade gospodarenja otpadom projekt Zero Waste te investicije na otoku Pašmanu. Želimo lansirati novu tehnologiju u gospodarenje otpadom koja će, uspije li, donijeti revoluciju. Vjerujemo da u budućnosti neće biti odlagališta i nadamo se da će u narednih 90 dana naša tehnologija biti u Hrvatskoj, i da će to biti sjedište za Europu. S CIOS-om smo u pregovorima već šest mjeseci.  

Kako funkcionira ta tehnologija i koliko je veliko ulaganje?
Tehnologija omogućuje procesiranje komunalnog otpada u materijal sličan ugljenu nakon čega se može koristiti kao energent koji u postrojenjima koriste fosilna goriva ili cementarama. Budući da nema novih emisija možemo prerađivati otpad u CIOS-ovom postrojenju, primjerice u Varaždinu. U narednih 12 mjeseci uložit ćemo oko 100 milijuna dolara, a u narednih pet godina ako osvojimo 20 posto tržišta, a trebali bi i više, moglo bi se raditi oko tri milijarde dolara. Iza tehnologije stoji jedna osoba iz Connecticuta, genijalac koji je godinama radio u Lockheed Martinu, ali mu ne mogu izgovoriti ime.

U kojoj je fazi projekt Pašman?
Prošli smo fazu pretkvalifikacije na natječaju i imamo sastanak s lokalnim vlastima da im pokažemo našu viziju projekta. Završe li pregovori u roku 90 dana, gradnja može početi sljedeće godine.

Zašto se odabrali baš Hrvatsku, odnosno otok Pašman?
U Hrvatsku sam prvi puta došao prije 20 godina, zavolio sam način života, proučavao mjesta od obale do Vukovara. Iako zaista volim ovu arhitekturu, nije stvar u njoj nego u interakcijama, filozofiji kako ljudi zajedno žive, bogati sa siromašnima što nije slučaj u SAD-u. Kad sam se vratio u Ameriku gradio sam slična naselja, poput Supetra na Braču, na što sam potrošio nekoliko stotina milijuna dolara.  

Kako su tu ideju prihvatili vaši sugrađani? 
Bilo je užasno na početku, svi su mislili da sam lud, no kad je naselje izgrađeno u potpunosti je  rasprodano. Cijene su takve da u njemu zajedno može živjeti netko tko pere posuđe u restoranu i netko tko je prošle godine zaradio 20 miliona dolara. To je potvrdilo filozofiju da svi možemo i moramo živjeti zajedno, ali i da segregacija ljudi prema primanjima uništava svijet.

Kako bi izgledalo to naselje?
Na natječaju se traži 5000 kreveta uz koncesiju na 99 godina. Želim rekreirati primjerice, Vis ili Supetar, naselje s različitim cijenama u kojem može boraviti prosječan građanin ili netko tko može potrošiti 25 tisuća dolara na noć. Do ideje sam došao jer smatram da pretjerana izgradnja uništava obalu, a ne rješava problem produžetka sezone. U naselju želim pružiti sve; od sportskih objekata, medicinskog turizma, katedrale, kapelice, tržnice ribe, balota, vodenih parkova, restorana, zubara…  Netko tko dolazi mislio bi da je to jedno staro mjesto. Površina za gradnju je oko 70 hektara sa 140 hektara otvorenog prostora. To nije ni približno dovoljno jer naselje može narasti dva do tri puta od originalnog natječaja. 

Tko su vam ciljani gosti?
Ako imate nešto što je dovoljno veliko da ga ponudite tržištu i dovoljno stvari za raditi tijekom zime, ljudi će doći. Premda nije dio ovog natječaja, jedna od stvari koje želimo izgraditi je vrhunsko golf igralište. Ovdje postoji filozofija da ako kupite zemljište i izgradite igralište, ono će biti uspješno. No, golf igrališta u Americi stvaraju vrijednost okolnom zemljištu, da  su morali platiti zemlju investicija ne bi imala nikakvog smisla. Drugo je da golf treba 50 tisuća rupa što je nemoguće ostvariti u Hrvatskoj, dakle morate imati dovoljno kritične mase da pokrije gubitke golf terena. Greška je što se golf igrališta grade u unutrašnjosti; zašto bih došao tu a da ne igram golf na plaži? To nema nikakvog smisla. Izgradnja golf igrališta nije u postojećem natječaju, ali ćemo zatražiti dovoljno zemljišta da ga možemo izgraditi u budućnosti.

Koliko namjeravate uložiti?
Vjerujemo da je u prva faza oko 100 milijuna dolara, no projekt ima potencijal da naraste na investiciju od milijardu dolara. Smatram da gradnja resorta ovdje nema nikakvog smisla, ako imate sezonu od četiri do pet mjeseci računica ne drži vodu. Moj pristup je potpuno drugačiji, želim postići da cijena smještaja stvori dovoljno kritične mase za dodatnu ponudu koja će produžiti sezonu. Nekretnine ne bi bile na prodaju nego za iznajmljivanje jer želimo kontrolirati projekt i održati tzv. "disney filozofiju" gdje se mi brinemo za sve. 

Mnogi su projekti propali zbog otpora lokalnog stanovništva i vlasti, kakva su vaša iskustva dosad?
Korupcija je problem, svi znamo i pokušavamo smanjiti rizik. Realno nema razloga da Amerikanci ulažu u Hrvatsku kad mogu uložiti u Teksasu. Pašman je mali otok, kad smo razgovarali s lokalnim vlastima, oni su bili vrlo uzbuđeni oko projekta dijelom zbog onog što sam napravio u SAD-u i onog što sam im prezentirao da želim napraviti. 

Primjećujete li razliku u poslovnoj klimi u Hrvatskoj danas i prije 20 godina?
Dosad sam u Hrvatskoj imao dva loša iskustva, zadnje je bilo prije osam godina. Neću o imenima, ali se radilo o korupciji. Možda se isto ponovi i ovog puta. Svi žele da Amerikanci dođu i investiraju, što je pozitivna stvar, osobito kad govorimo o nacionalnoj sigurnosti, jer Amerikanci brinu o onome što posjeduju. Amerika mora pronaći način da ohrabri investicije u Hrvatsku zbog naše vlastite nacionalne sigurnosti jer nam je Hrvatska u regiji strateški najvažnija. Ono što nam nedostaje su pojedinačne investicije, ne velikih kompanija koje bi ionako bile ovdje, već pojedinca koji imaju utjecaja u političkom sustavu. Vidjeli ste s kim sam došao, dvojicom politički najutjecajnijih osoba osim predsjednika Trumpa: jedan je umalo postao predsjednik 2012. (Rick Santorum, op.a.) i i drugi koji je vrlo utjecajan kod sadašnjeg predsjednika (Gentry Beach, potpredsjednik Trumpove nacionalne kampanje, op.a.). 

Želite napraviti mjesto gdje će bogati i siromašni biti vrata do vrata, no filozofija ljudi s kojima ste došli u hrvatsku podrazumijeva segregaciju ljudi. Rick Santorum poznat je po iznimno konzervativnim stavovima. Dijelite li njegove stavove?
Rick Santorum je konzervativac, ali on bi živio u tom mjestu. Rekao bih da sam nezavisan. Ali s druge strane vjerujem da je država uništila našu zemlju segregirajući ljude i odgovorna je popraviti situaciju. Vjerujem u riječ božju i dijelim uvjerenja o svemu što u Bibliji piše.