Kada je preuzimao Ministarstvo gospodarstvo, Ante Šušnjar je kao svoju misiju odredio podizanje udjela industrije u BDP-u. O tome koliko se industrijski razvoj zanemaruje i stavlja u drugi plan možda najbolje svjedoči činjenica da industrijska strategija čeka na usvajanje već – četiri godine!?

Tim dugoročnim okvirom usmjerava se prioritete koje država želi staviti u prvi plan i na njima temeljiti daljnji razvoj, uređuje propise i uklanja barijere, ali i pomaže njihov razvoj državnim sredstvima. Da se industriji ne pridaje potrebna važnost, pokazuju i zadnji podaci Eurostata o proračunskim ulaganjima članica u projekte Istraživanja i razvoja (I&R) u pojedina područja.

Hrvatska u načelu ne stoji loše, posebice kada se gleda udjel izdvajanja u BDP-u, ali i po glavi stanovnika, no poražavajući je status kojeg ima industrija u strukturi raspodjele novca, u kojemu je ona doista minorna i na samom začelju.

Ulaganja u I&R iz proračuna, i to ne samo proračuna središnje države, nego i regija ili županija, te gradova, na razini cijele EU bilježe posljednjih nekoliko godina lagani pad. U 2020. i 2021. su, primjerice, ona bila na razini 0,76 posto BDP-a, godinu poslije 0,74 posto, a lani 0,73 posto.

Pri tom se središnje i lokalne vlasti najviše koncentriraju na usmjeravanje proračunskih sredstava sveučilištima i drugim institucijama za opće unapređenje znanja (na koji se odnosi više od polovice izdvajanja), a iduće najvažnije područje koje se potiče je industrijska proizvodnja i tehnologija.

Članice EU podupiru ga iz proračuna s udjelom od 0,08 posto BDP-a, a slijede zdravstvo (0,05 posto) i istraživanje i eksploatacija svemira (0,04 posto). Na samom začelju su projekti u području političkih i socijalnih sustava, daleko iza energetike, obrane, okoliša, infrastrukture, poljoprivrede i drugih aktivnosti.

U Hrvatskoj je, pak, taj odnos i redoslijed ulaganja značajno drugačiji. Osim što, kao i kod drugih, dominiraju ulaganja u ‘opće unapređenje znanja’, (ukupno 0,60 posto BDP-a), manji dio usmjeren je u poljoprivredu (0,02 posto), te istraživanja i eksploataciju na zemlji, zdravstvu, edukaciji i istraživačkim projektima iz političke i društvene sfere, dok su ulaganja u industriju i tehnologiju zanemariva.

Cijela EU 124 milijarde
Od ukupno pola milijarde eura, koliko se u Hrvatskoj iz državnog i lokalnih proračuna prošle godine dodijelilo za potporu I&R, na projekte u industriji i tehnologiji odnosilo se tek 3 milijuna eura. U Sloveniji je, primjerice, od 400 milijuna eura ukupnih ulaganja u I&R više od desetine bilo usmjereno u industriju (42,5 milijuna eura), a više od toga, izuzev projekata ‘općeg znanja’, usmjereno je bilo za istraživanja u zdravstvu, ukupno 57 milijuna eura.

U najrazvijenijem gospodarstvu EU, Njemačkoj, ulaganja u I&R su i najviša, čine više od 1% BDP-a, a industrija je pritom drugo najvažnije područje u koje se usmjeravaju proračunska sredstva, nakon sveučilišta. U brojkama, od 45 milijardi eura za proizvodni i tehnološki razvoj lani je u Njemačkoj izdvojeno je više od 7 milijardi.

Pridavanju veće pozornosti industriji u raspodjeli proračunskog novca najviše su među članicama EU skloni u Belgiji, gdje ide trećina proračunskih sredstava u I&R i gdje je industrija i na prvom mjestu po potpori, ispred ulaganja u sveučilišne projekte (0,21% BDP-a). Sa značajnijim javnim ulaganjima u poticanje razvojnih projekta u sektoru industrije izdvajaju se još i Estonija, te Austrija i Finska.

Na razini cijele EU je u istraživačko-razvojne projekte lani iz proračuna, u apsolutnim brojkama, usmjereno gotovo 124 milijarde eura, a od toga je za industrijske i tehnološke aktivnosti bilo namijenjeno nešto manje od 14 milijardi eura.

U odnosu na 2013. iznos ukupnih ulaganja bio je više nego udvostručen, dok je gledano po njihovom udjelu u BDP-u, rast bio blaži, s 0,69 na 0,73%. Te 2013. je, među ostalim, izdašnija od Njemačke u ulaganjima u I&R bila Danska (1,02%), te Finska, a u Hrvatskoj je tada visina javnog izdvajanja za ovu namjenu bila na 0,60% BDP-a.

Čekamo proračun 2025.
U desetgodišnjem razdoblju Hrvatska najviše je javnog novca uputila u I&R 2015. (0,79%) i 2020. (0,77%), dok posljednje dvije godine, iako nominalno rastu, udjel tih državnih ulaganja u BDP-u lagano pada. U susjednoj Sloveniji, s kojom se rado uspoređujemo, situacija je nešto drugačija. U vrijeme našeg uzleta, u Slovenci su u I&R ulagali 0,40 posto BDP-a, dok zadnjih godina bilježe rast i u 2023. godini doseglas su razinu od 0,63 posto BDP-a.

Valja ipak primijetiti i da je, premda još uvijek nije prešla prosjek Europske unije, po proračunskim izdvajanjima za I&R, Hrvatska pretekla mnoge starije i razvijenije članice po izdvajanjima u odnosu na svoju gospodarsku snagu, no brojke za industrijski i tehnološki razvoj nimalo ne ohrabruju, jer potvrđuju da se inovativnost i razvoj industrije prepušta privatnoj inicijativi.

Analitičari odavno upozoravaju na to da država nedovoljno pozornosti daje industriji, koja nije, kako mnogi kritičari vole reći, nestala, ali, kako je vidljivo i iz podataka EU statističara, nije u prioritetima u raspodjeli javnog novca.

Neće stoga ministar gospodarstva Ante Šušnjar, želi li poraditi na svom obećanju o dizanju hrvatske industrije, imati mali zadatak. Kad je javni novac u pitanju, priliku za svoju politiku razvoja i davanje više važnosti industrije ima već ove jeseni s pripremom svog prvog proračuna, onog za 2025. godinu.