Nedavna iskreno priznanje Ljerke Puljić, potpredsjednice najveće domaće korpopracije Agrokor, da su veliki trgovački lanci tek sada agresivnije navalili s privatnim markama i konkurentskim brendovima te da se "znoji čekajući francuska vina u Lidlu namještajući cijene i marži Agrokorovih vina", pokazuje da Hrvatsku nakon ulaska u EU očekuje veliko pospremanje na maloprodajnoj sceni.
Zašto se Konzum kao daleko najveći trgovački lanac u Hrvatskoj, počeo preznojavati? Lidl je, kao i ostali strani trgovački lanci, nakon formalnog ulaska Hrvatske u EU počeo s mnogo agresivnijom reklamnom kampanjom prema hrvatskim kupcima, nudeći im preko vješto osmišljenih kampanja proizvode iz različitih država po akcijskim cijenama. Stoga se Ljerka Puljić i zapitala zašto Hrvatska nije pozdravila kupce u EU preko Spara, austrijskog lanca koji djeluje u Hrvatskoj. Ispod površine reklamne bitke krije se pravi rat – onaj maržama. "Konzum je iste stvari radio u Hrvatskoj. Nižim maržama se borio protiv malih trgovaca dok je Hrvatska bila zatvorenija.
2,6milijardi
kuna bio je Lidlov prihod u 2012. godini
Sada kada se zemlja otvorila Europskoj uniji, strani trgovački lanci na Konzumu primjenjuju istu tu strategiju", kaže Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Kako je kazala sama Puljić, domaći trgovački lanci imaju problem skupljeg financiranja u odnosu na strane lance pa su u mnogo povoljnijem položaju te mogu dugoročno priuštiti ratovanje nižim maržama. Trgovci, dakle, upozoravaju na ono što proizvođačima već godinama ističu kao najveći problem hrvatske ekonomije i oporavka. S velikim zemljama vrlo se teško natjecati, ma koliko svi uoči ulaska u EU govorili kako će se Hrvatskoj otvoriti tržište od 500 milijuna ljudi, zaboravljajući pri tome da su karte na tom istom tržištu već davno podijeljene i da mnogo veći igrači čekaju da pojedu manje. Riječ je o ekonomiji obujma jer pojedinačni strani trgovci imaju veće promete nego cijela Hrvatska", tumači Jurčić.
Ekonomija obujma pojednostavljeno znači da će se proizvodnjom bilo kojega proizvoda u velikim količinama ujedno smanjiti i njegov trošak. Ili ukratko – veći će u pravilu imati prednost pa će tako i Konzum kupovati po mnogo skupljim cijenama nego, primjerice, nekoliko puta veći Tesco. "Veliki trgovački lanci ne kupuju robu na izlazu iz poduzeća, kao što se to radi kod nas, nego direktno iz pogona što im cijenu smanjuje za 50 posto", kaže Jurčić.
Vodstvo Konzuma
U takvim je uvjetima prilično teško konkurirati sve agresivnijoj inozemnoj konkurenciji. Lidl, koji je treći trgovački lanac po prihodima koji su u 2012. iznosili 2,6 milijardi kuna, po dolasku u Hrvatsku nije ispunio sve zadane ciljeve, budući da je navikao da odmah zauzme veći dio tržišta. Njegovo zauzimanje tržišnog kolača u Hrvatskoj trajalo je mnogo dulje od planiranog i tek se sad uspio probiti na gornju ljestvicu, odmah iza Plodina čiji prihodi prelaze 3 milijardi kuna. To je još uvijek daleko od Konzumovih prihoda koji prelaze 13 milijardi kuna, ali je istup njegove potpredsjednice ipak znak da se stvari mijenjaju, pogotovo zato što se već neko vrijeme najavljuje dolazak velikih korporacija kao što su Tesco ili Carfour. Drago Munjiza, konzultant i direktor tvrtke Jakov Viktor te bivši menadžer Atlantic grupe i Konzuma, kaže da ni proizvođači nisu pripremljeni za EU i nove okolnosti.
"Mislim da su u Konzumu znali što će se dogoditi i da su se pripremali, ali mislim da nitko nije bio spreman za ovakvu dubinu krize", kaže Munjiza, naglašavajući da je novi problem za domaće trgovačke lance nastao otvaranjem tržišta. Mnogi inozemni lanci imaju bolje odnose s vlastitim domicilnim bankama, a imaju i bolje prosječne plaće za svoje radnike u odnosu na domaće trgovačke lance koji prednost konkurenata u pristupu jeftinijeg kapitala kompenziraju manjim plaćama ili dužim rokovima isplate novca dobavljačima. Zdenko Segetlija, profesor na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, kaže kako je logično da će inozemne banke prvo financirati ekonomiju vlastite zemlje, pa tako i trgovačke lance koji će širenjem na druge zemlje otvoriti police za vlastite proizvode. Prednost na tržištu daje i utjecaj neke države, ma koliko mnogi tvrdili da se na globalnoj razini sve odigrava na temelju slobodnih tržišnih zakona.
Kako kaže Jurčić, svaka domicilna vlada podupire širenje svojih kompanija pa tako i trgovačkih lanaca. "Iza svakog širenja stoji dogovor s državom tako da ni inozemni lanci u Hrvatsku nisu ušli bez bliskih odnosa s vlastitom državnom birokracijom koja im je pružila svaku moguću pomoć u širenju pa tako i prema hrvatskoj Vladi", kaže Jurčić. Jedan od glavnih problema nalazi se i u logistici, odnosno troškovima logističkih operacija trgovačkih lanaca. Segetlija kaže da je Konzumov problem taj što je kupovao trgovine u centrima gradova, što mu poskupljuje opskrbu na takvim lokacijama.
Ustupci države
"Hrvatska je, s druge strane, povoljno davala zemljište stranim trgovačkim lancima, ulažući usput u popratnu infrastrukturu, što im je dalo određenu prednost na tržištu", objašnjava Segetlija. Posljednji primjer je i švedska trgovina namještaja Ikea zbog koje je država izmijestila naplatne kućice i izgradila novi čvor za autocestu kod Rugvice. U svemu tome jedino bi mogli profitirati potrošači. Dobavljači mogu očekivati da će ih trgovački lanci i dalje ucjenjivati položajem na svojim policama. Podatak da Spar, Kaufland, Lidl ili Mercator nisu uopće prijavili dobit, sigurno ne znači da je trgovina u Hrvatskoj postala neisplativa. To može značiti ili da su loše poslovali, ili su imali transfere prema tvrtkama maticama što će sigurno provjeriti Ministarstvo financija. Budući da je malo vjerojatno da Hrvatska u nekom trenutku postane dovoljno moćna da se može suprotstaviti snažnijim zemljama, Jurčić nema pretjerano optimističan scenarij za domaće trgovce. "Za pet godina sve što vrijedi završit će u stranim rukama", kaže Jurčić.
Prihod trgovačkih lanaca u 2012.
Konzum – 13,5
Plodine – 3,2
Lidl Hrvatska – 2,7
Mercator – 2,6
Kaufland – 2,5
*u mlrd. kuna
Izvor: Fina
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.super mi je ovaj naziv “marksističkih ekonomista”
Konzumu bi bilo bolje da malo počisti neracionalnosti i korupciju unutar svoje kuće, a da tek onda traži pomoć države.
u članku se gomilaju preuzetne proizvoljnosti pa i besmislice naših poznatih ekonomskih mudraca kafić-tipa.
…. hrvatskih marksističkih ekonomista.
Izgleda da će EU normalizirati dosta stvari na našem tržištu iako zasad trgovci ne spuštaju marže. A pravilo velikih je jasno, ne možemo konkurirati u ekonomiji obujma jer smo malo tržište. Ali možemo konkurirati u ekonomiji IT i inovacija. Tržište je ogromno, samo treba osmisliti dobar, moderan i inovativan proizvod ili uslugu.
Ali to je ipak teže neko otvoriti uvoz-izvoz firmu zar ne
površan članak i površni sugovornici. uglavnom sve površno.
" Dobavljači mogu očekivati da će ih trgovački lanci i dalje ucjenjivati položajem na svojim policama"
a ovo si mogu dopustit samo blesavi sales manageri dobavljača uz ovoliko konkurencije i mogućnosti da ipak gurnu svoje proizvode
ne samo menadžeri prodaje, nego proizvođačke tvrtke općenito. umjesto da su sretni da im povećan broj trgovačkih lanaca otvara više potencijalnih kanala prodaje i manje ovisnosti o ucjenama, oni pate za “starim dobrim vremenima” gdje su nabijali cijeni i oni i trgovci, i sve prevaljivali na leđa kupca, pa nam je hrana sad među najskupljim na svijetu.
u članku se gomilaju preuzetne proizvoljnosti pa i besmislice naših poznatih ekonomskih mudraca kafić-tipa.
kazati da za svaki proizvod vrijedi pravilo ekonomije obujma može samo netko tko o proizvodnji nema blagog pojma a voli se praviti pametan.
isto važi i za budalaštine kako državne birokracije eu zemalja podržavaju “svoje” trgovačke lance, takve birtijaške priče se učas mogu demantirati elementarnim javno provjerljivim podacima. jedini način na koji birokracije zapadnih eu zemalja podržavaju “svoje” jesu niži porezi i mnogo efikasnije javne usluge.
“ucjenjivanje položajem na policama” – to se u normalnim zemljama zove tržišna konkurencija u svojem najboljem izdanju – na korist potrošača. ta korist se u članku navodi na zadnjem mjesto, a ona je OSNOVNI smisao svega, što ne mogu shvatiti tvrde komunističke glave koje misle da je kupac tu zbog proizvođača a ne obratno.
davati alibi konzumu da kako mora imati niske plaće i ne plaćati dobavljače e da bi kompenzirao teži pristup financiranju je doista besramno. konzum je višak kapitala od takvih podlih aktivnosti tratio na nebrojene akvizicije za koje nitko ne zna kakav im je poslovni smisao, jedino smrde na želju za ostvarivanjem monopola. upravo zato su ga banke i izbjegavale – da daju pristojne plaće i uredno plaćaju svoje dobavljače i najzadrtija konzervativna banka bi ih bolje tretirala.
tu se osjeća jak zadah naše “ekonomske mudrosti”, marksista-ekonomista koji su se pod političkim plaštom ugurali u naše proizvodne tvrtke, istisnuli stručne menadžere proizvodnje i uništili sve što se u državi uništiti moglo.
tko išta zna o proizvodnji hrane, zna i da je hrana mahom lako kvarljiva roba i preskupa za daleki transport. proizvodne tvrke sa zrnom soli u glavi imaju uvijek dobru priliku za opstanak, no sve računice mogu praviti samo na bazi tržišne cijene, a ne njihovih pustih želja. za to im treba kvalitetan proizvodni menadžment i što manje hrvatskih marksističkih ekonomista.
Uključite se u raspravu