Od ukupno 556 jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj 302 dosad su imale prirez porezu na dohodak, a 242 su odlučile ne kompenzirati u cijelosti ukidanje prireza propisivanjem maksimalnih stopama poreza na dohodak.

Dakle, gledaju li se izolirano samo učinci ukidanja prireza, to znači da će profitirati svi oni koji žive u tih 80 posto JLS-a (a u škarama su poreza na dohodak) koji ostaju bez prihoda od prireza, podcrtao je ministar financija Marko Primorac govoreći nakon jučerašnje sjednice Vlade o poreznim promjenama na početku 2024. “Pokazalo se da je iskorak u smislu povećanja autonomije jedinica lokalne samouprave ispravan put, istaknuo je.

Pregovori o plaćama
Porezne promjene, doduše, nisu bile dio dnevnog reda Vlade, ali povećanja plaća kao tema koju u Vladi jako potenciraju na početku tzv. superizborne godine – jesu. Na sjednici je donesena odluka o početku pregovora s reprezentativnim sindikatima državnih i javnih službi.

Naime, nakon što je Zakon o plaćama stupio na snagu s početkom ove godine, do kraja veljače planira se stupanje na snagu dviju uredbi (jedne za javne službe, druge za državne) koje dotad treba izraditi i usvojiti kako bi se primijenile već u obračunu plaća za ožujak. Kroz pregovore sa sindikatima trebalo bi se jasno regulirati definicije plaće i pratećih dodataka.

Ministar Piletić inicijalni je sastanak najavio za 11. siječnja. Uvjeren je da će se uredbe donijeti prema planu, a cilj je, kaže, jednaka plaća za jednak posao, bilo u državnoj ili javnoj službi.

Koliko će pak na neto plaćama porezne promjene osjetiti stanovnici (obveznici poreza na dohodak) u općinama i gradovima, koji su samo djelomično odlučili kompenzirati ukidanje prireza, ovisi o tome kolika im je bila stopa prireza te jesu li lokalne vlasti podigle višu i/li nižu stopu tog poreza u odnosu na dosadašnjih 20 i 30 posto, odnosno koliko manje od maksimalne dozvoljene. Primorac je kao primjere različita pristupa naveo nekoliko velikih gradova.

Osijek je, primjerice, imao stopu prireza od 13 posto, ali je odlučio ne dirati postojeće stope poreza na dohodak. Split je, kaže, približno polovicu proračunskog efekta ukidanja prireza (a u njemu je on iznosio 15 posto) odlučio nadomjestiti kroz podizanje dviju stopa poreza, ali ne do maksimalno predviđene za punu kompenzaciju.

Druga krajnost je Zagreb čije su gradske vlasti gubitak prihoda od prireza odlučile nadomjestiti odabirom maksimalnih stopa poreza propisanih za metropolu, pa njegovi građani promjene u oporezivanju dohodaka uglavnom neće osjetiti na (većim) neto plaćama – barem ne po osnovi prireza.

Veći osobni odbitak
Zagrepčanima će se ovogodišnje novosti u oporezivanju dohodaka svesti na pozitivne efekte nekih drugih promjena koje su dio posljednjega poreznog paketa. Uz povećanje osnovnog osobnog odbitka (s 531 na 560 eura, s pratećim efektima ovisno o broju uzdržavanih članova), oni s većim plaćama mogu računati na učinke podizanja granice platnog razreda iznad koje se primjenjuje viša stopa poreza (s 3981 na 4200 eura mjesečno). Sve u svemu, za osjetnije benefite ostaje im uzdati se u poslodavce i povećanje samih plaća ili pak korištenje proširenih mogućnosti neoporezivih isplata.

Slično vrijedi i za zaposlene u škarama poreza na dohodak koji žive u općinama i gradovima koji dosad nisu imali prirez, a s najnovijim krugom promjena nisu išli na snižavanje postojećih stopa poreza na dohodak.

Među 15 lokalnih jedinica koje su s ovom godinom nižu stopu spustili ispod 20 posto (do najniže propisanih 15%) te 17 JLS-a koji su višu stopu spustili ispod 30 posto (do minimalnih 25%) prevladavaju upravo općine i gradovi u kojima se nije naplaćivao prirez.