Jedna dobra vijesti iz svijeta poljoprivrede od početka ove godine prošla je gotovo nezapaženo iako je značajnija od brojnih forsiranih tema od davanju potpora ili problemima u poljoprivredi i na agrarnom tržištu.

Ministarstvo poljoprivrede dodijelilo je bespovratnih 15 milijuna eura za izgradnju i opremanje logističko-distributivnog centra za voće trgovačkom društvu Jabuka LDC d.o.o., koje je u vlasništvu proizvođačke organizacije PZ JabukaHR.

Projektom je predviđena izgradnja hladnjače od 6700 tona, sortirnice za jabuku, nabava opreme za pakiranje i preradu jabuka, uz ugradnju fotonaponske centrale.

Dodjela ovih sredstava nije samo uspjeh jedne poljoprivredne zadruge, koja okuplja 17 proizvođača koji zajedno proizvode jabuke na površini većoj od 200 hektara, nego je odličan školski primjer drugima kako je udruživanje moguće i realno i kako daje dobre tržišne rezultate.

Posebno je važno da se sredstva koja su na raspolaganju poljoprivrednicima iz Fonda za oporavak i otpornost EU krenu koristiti tako da se odobravaju gospodarskim subjektima, a ne samo jedinicama regionalne ili lokalne samouprave.

Ovo je dobar primjer kako udruženi proizvođači mogu uspjeti, biti tržišno dobro pozicionirani jedino ako su organizirani na tržišnim načelima, imaju profesionalni menadžment i odgovorne članove koji ne stavljaju svoj osobni interes ispred interesa svih članova.

PZ JabukaHR nastala je udruživanjem većeg broja proizvođača koji su bili kooperanti jednog od većih distributera voća (pretežito jabuka) na hrvatskom tržištu, tvrtke Gomolava koja je tada bila jedna od vodećih za otkup, skladištenje i distribuciju voća i povrća, posebice jabuka.

PO je počela postepeno širiti mrežu kupaca, potpisivati samostalno ugovore s trgovačkim lancima, usklađivati djelovanje s tržišnim principima, uz poznavanje specifičnosti hrvatskog tržišta i udovoljavajući zahtjevima kupaca. Nakon što je Gomolava prestala s radom, PZ JabukaHR je već ojačala, kupci su poznavali menadžere te su stekli povjerenje na tržištu.

Danas je PO Jabuka HR sa svojim proizvodima prisutna u gotovo svim lancima kojima isporučuje proizvoda svojih članova na dnevnoj bazi. PO su pristupili novi, veći proizvođači jabuka, a upravljački kadar je sazrio i bio spreman, uz jako članstvo, preuzeti poduzetnički rizik velikog projekta gradnje i opremanja logističko-distributivnog centra za voće.

Ova proizvođačka organizacija na tržištu je od 2015., ali njeni temelji su izgrađeni ranije, dok je način rada u potpunosti usklađen s EU direktivama i zakonodavstvom, ali ono što je čini jakom i prepoznatljivom je da posluje u skladu sasvim zakonitostima tržišta.

Strateški cilj, a ne ide
Udruživanje bi trebao biti strateški cilj poljoprivredne politike budući da povezivanje proizvođača, poglavito malih gospodarstava, koja svojim količinama i tehnologijom proizvodnje nisu konkurentna na tržištu, predstavljaju racionalan pristup rješavanju problematike održivosti proizvodnje i ravnopravnijeg nastupa na tržištu.

U Hrvatskoj ima nešto više od 170. 000 PG-a od kojih su više od 85% mala gospodarstva po vrijednosti proizvodnje. Ona djeluju neovisno jedni od drugih, dok je nasuprot daleko veća koncentracija među prerađivačima i trgovcima. Takva asimetrija pregovaračkih pozicija otežava poljoprivrednicima obranu vlastitih interesa u pregovorima s drugim sudionicima u opskrbnom lancu.

Od 170. 000 PG-a najveći broj – 140.000 otpada na obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Od 2019. uveden je i novi oblik organiziranja poljoprivrednika, samoopskrbna poljoprivredna gospodarstva kojih je gotovo 23.000, a koja uopće ne sudjeluju na tržištu, nego proizvode za vlastite potrebe. Registrirano je i 2416 obrta, 3285 trgovačkih društava tek 359 zadruga.

Mala i srednja gospodarstva su pod velikim pritiskom prilagodbe promjenama koje je donijelo EU tržište, na kojem postoji velika konkurencija proizvođača, koji dolaze i na naše tržište, dok su se velika gospodarstva lakše prilagodila novim uvjetima.

Standardni ekonomski rezultat naših proizvođača od pristupanja u EU značajno je pao za sve vrste poljoprivrednih gospodarstava od 2 do 50 ha, proizvodnja je ostala konstantna za one s manje od 2 ha, te se značajno povećala za gospodarstva veća od 50 ha.

Na temelju podataka o prosječnoj veličini i strukturi gospodarstava, prema razredima korištenja površina i ekonomske veličine, PG su relativno mala što onda doprinosi značajno manjoj konkurentnosti na tržištu. Produktivnost rada naše poljoprivrede iznosi tek 30,5 posto prosjeka EU.

Udruživanje u proizvođačke organizacije zato bi hrvatskim proizvođačima trebalo jamčiti postizanje ekonomski isplative proizvodnje čemu u prilog ide i velik broj primjera uspješnog poslovanja proizvođačkih organizacija u EU. Na razini Unije davno je prepoznata potreba za udruživanjem.

PO svojim udruženim djelovanjem mogu igrati korisnu ulogu u koncentriranju ponude, poboljšanju marketinga, planiranju i prilagodbi proizvodnje, optimiziranju troškova i stabilizaciji proizvođačkih cijena, ali provođenju istraživanja, promicanju najbolje prakse i pružanju tehničke pomoći, te upravljanje različitim rizicima, čime pomažu jačanju položaja proizvođača u cijelom lancu.

Na razini EU ima oko 11 milijuna poljoprivrednih proizvođača, dok na tržištu otkupa proizvoda dominira nekolicina velikih prehrambenih industrija koje generiraju 90% prometa. Tek nekoliko velikih trgovačkih multinacionalnih lanca dominira na tržištu maloprodaje na kojem se nalazi gotovo 500 milijuna potrošača. Zato horizontalna suradnja može pomoći da se uravnoteži takva snažna asimetrija moći između sudionika na tržištu.

U EU postoji oko 3400 priznatih proizvođačkih organizacija. Samo tri države nemaju nijednu priznatu PO (Estonija, Litva, Luksemburg). U udruživanju u PO prednjače najjače europske poljoprivredne zemlje Francuska i Njemačka. U uvjetima izdašnih potpora za udruživanju većina PO u EU su i dalje relativno male, većina priznatih nisu veće od malih i srednjih poduzeća, a mnoge se čak ne bi kvalificirale ni kao mala poduzeća.

Ipak, u Italiji čak 10 te Francuskoj devet PO prijavilo je promet veći od 100 milijuna eura godišnje. Interesantno je da je udio proizvođača u najuspješnijim proizvodnim područjima, koji su članovi priznatih PO puno veći od odgovarajućih nacionalnih prosjeka. Primjerice, u Francuskoj 90% proizvođača rajčice u Bretanji članovi su priznatih PO, te 75% proizvođača jabuka na jugozapadu Francuske, dok je nacionalni prosjek za sektor voća i povrća 50 posto.

Najpoznatije su PO u Italiji, regiji Južni Tirol, koja je najpoznatija po proizvodnji jabuka jer se u njoj proizvede 15% ukupne proizvodnje jabuka u EU. Milijun tona jabuka proizvede 8000 gospodarstava, na 19.000 ha. U svijetu su postali prepoznatljivi po gustoj mreži proizvođačkih klastera, a povezivanje voćara tijekom vremena ovdje je dovedeno do savršenstva, a “jabučne” zadruge danas čine oko 95% svih proizvođača ove regije.

Zašto nije popularno?
U Hrvatskoj udruživanje ide jako sporo, otpor je izuzetno snažan, ali i iracionalan. Naši proizvođači često putuju u inozemstvo, na studijska putovanja i hvale tuđe primjere posebice ove iz Južnog Tirola ili Austrije gdje sve počiva na udruživanju proizvođača.

U Hrvatskoj, prema podacima s kraja 2021., djeluju 22 priznate PO iz 9 sektora koje okupljaju tek oko 700 članova, što je 0,4% od ukupnog broj PG. Prednjači one u sektoru voća i povrća u kojem su trenutno priznate četiri PO, dok u proizvodnji krumpira djeluju isto četiri priznate. Slijede sektori žitarica, mlijeka i mliječnih proizvoda te govedine i teletine koji su zastupljeni s po tri proizvođačke organizacije po sektoru. PO imamo i sektoru vina, proizvodnji svinjetine i piletine, a u tijeku je postupak priznavanja još nekih. Za sada je vidljivo da ih je tek nekolicina kvalitetno tržišno orijentirana.

Ministarstvo poljoprivrede iskazalo je strateško opredjeljenje, da se ponuda malih gospodarstava mora objediniti kroz poticanje udruživanja, suradnju i razmjenu znanja, te unaprijediti položaj poljoprivrednika u sektoru voća i povrća.

Temeljem Operativnog programa jačanja tržišnog kapaciteta sektora voća i povrća od 2021. do 2026., te sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti Ministarstvo je objavilo prošle godine poziv za izgradnju objekata logističko-distributivnih centara za voće i povrće.

Na njega se mogu javiti samo PO koje su priznate u sektoru voća i povrća i jedinice područne (regionalne) i/ili lokalne samouprave. Proizvođačke organizacije se mogu samostalno javiti na natječaj, ali i u suradnji s drugim gospodarskim subjektima pa i s jedinicama lokalne samouprave. (što se uglavnom radi o Županijama).

Do sada se ulaganja u hladnjače i distributivne centra i druge logističke kapacitete u vlasništvu države ili JLS nisu pokazala rentabilnim te su uglavnom takvi centri više služili uvoznim tvrtaka nego domaćim proizvođačima.

U slučaju PO, oni će najbolje znati štiti svoje interese na tržištu, a da im za to nije potrebno upravljanje poduzeća koja su u državnom vlasništvu (poznati negativni primjer imamo u regionalnim veletržnicama, kojima upravljaju i dalje JLS, a koje već niz godina posluju sa gubitkom).

Pozitivna vijest
S obzirom na sva loša iskustva s udruživanjem u poljoprivredi, dobra je i pozitivna vijest da su sredstava iz NPOO na ovom natječaju upravo odobrena jednoj PO. Ipak i dalje se mora tražiti mogućnost i za druge PO kako bi i oni mogli dobiti potpore kao nositelji izgradnje logističkih centara za voće i povrća.

Primjer s početka teksta mogao bi biti ohrabrenje i drugim proizvođačima da se udruže i tako osiguraju svoj snažniji položaj na tržištu, stabilnost poslovanja, a time i mogućnost rasta i razvoja naše poljoprivredne proizvodnje.

* Autorica članka je stručnjakinja za prehrambenu industriju i poljoprivredu te konzultantica Geja savjetovanja.