U kružnom gospodarstvu je važnije fokus staviti na učinkovito upravljanje i reciklažu nego na zabrane, kao što će novi Zakon o gospodarenju otpadom zabraniti upotrebu plastičnih vrećica od 15 do 50 mikrometara, kažu iz Udruženja za plastiku i gumu HGK.

Već su prije upozorili da će ovom zabranom u probleme doći deseci domaćih malih i srednjih tvrtki kojima su ovakve plastične vrećice glavni biznis, a koje zapošljavaju stotine ljudi.

Vrlo značajan potencijal

S druge strane, u Hrvatskoj se sve snažnije razvija i tehnologija razvoja bioplastike, riječka tvrtka Bio-Mi je samo jedna od njih koja je za svoj razvoj povukla milijune eura poticaja iz europskih fondova te ozbiljno računa na globalno tržište.

Isto tako, istraživači sa zagrebačkog Instituta Ruđer Bošković (IRB) jučer su priopćili da su u prestižnim svjetskim znanstvenim publikacijama objavili rezultate svojih istraživanja koja imaju vrlo značajan potencijal i u domaćoj industriji plastike.

Naime, kako kažu na IRB-u, istraživanja pokazuju da mehanokemijsko mljevenje i starenje, kao dvije komplementarne tehnike u čvrstom stanju, pri sobnoj temperaturi i tlaku posjeduju izniman potencijal za alkalnu razgradnju otpadne PET plastike i na većim skalama.

Kako pojašnjava Vjekoslav Štrukli, znanstvenik koji je vodio ova istraživanja na IRB-u, uzimajući u obzir veliku količinu PET-a u okolišu kao polazne sirovine za dobivanje monomera, opisana metodologija bi mogla poslužiti kao platforma za razvoj novih, visokoučinkovitih i ekološki prihvatljivih postupaka proizvodnje tereftalne kiseline iz otpada umjesto iz neobnovljivih izvora kao što su fosilna goriva.

Od 1950-ih kad je započela masovna proizvodnja plastičnih masa, proizvedeno je više od šest milijardi tona plastike, od čega je samo 9 posto reciklirano, a više od 60% je završilo kao otpad u okolišu.

Pri tome su vodeni ekosustavi posebno pogođeni, a znanstvenici smatraju da će do 2050. godine u svjetskim morima i oceanima biti više plastike nego ribe.

U svijetu je 2019. proizvedeno ukupno 368 mil. tona plastičnih materijala (2,7% više no u 2018.), od čega u Europi 57,8 milijuna tona. Oko 50% plastike proizvodi se u Aziji, dok na Europu otpada svega 16 %.

Podložan razgradnji

Područje plastičarske industrije doprinosi pozitivnoj međunarodnoj bilanci EU i to sa 7,5 milijardi eura područje proizvodnje, te s 5,6 milijardi eura područje prerade plastičnih materijala. U EU je 2019. prerađeno 50,7 milijuna tona plastičnih materijala u čemu prednjači Njemačka s gotovo polovinom prerađenih količina.

U ambalaže se preradi oko 39,6%, a u proizvode za potrebe građevinarstva 20,4% plastičnih materijala utrošenih u EU. Od prerađenih 50,7 milijuna tona, najviše je polipropilena (19,4%), polietilena niske gustoće i linearnoga polietilena niske gustoće (17,4%), te polietilena visoke gustoće (12,4%).

U 2018. u EU sakupljeno je oko 29,1 milijun tona plastičnog otpada koji se morao zbrinuti unutar EU jer je njegov izvoz smanjen za 39% u odnosu na 2016. Od 2006. godine količina ukupno oporabljene plastike se udvostručila, količina energijski oporabljene plastike porasla je za 77%, a količina plastike koja je završila na odlagalištima smanjena je za 44%.

Na jednoj strani uspješnoga nošenja s plastičnim otpadom su Austrija i Nizozemska koje uspijevaju oporabiti (materijalno i energijski) 100% plastičnog otpada sakupljenoga u te dvije zemlje, na drugom su kraju npr. Grčka i Malta u kojima na odlagalištima završava više od 85% prikupljenoga plastičnoga otpada.

Za razliku od plastičnih materijala poput polietilena iz plastičnih vrećica, polipropilena u ambalaži za hranu ili polistirena u čašicama za kavu ili jogurt koji su kemijski vrlo inertni, PET je podložan razgradnji odnosno depolimerizaciji na sastavnice.

To se postiže u procesima hidrolize i glikolize koji se odvijaju pri visokim temperaturama od 100 do 300 Celzijevih stupnjeva i tlakovima čak do 200 bara u odgovarajućem organskom otapalu