Prva regionalna konferenciji o digitalnom učenju u poslovnom okruženju Learning Disruption održat će se 3. srpnja u Algebra Labu u Zagrebu, a njezin organizator, tvrtka LQ koja se 12 godina bavi edukacijama višeg i srednjeg menadžmenta, dovodi Donalda H. Taylora i Clausa Kjeldsena.

Taylor je globalno poznat u području učenja i razvoja te kompetencija novih generacija zaposlenika i promiče važnosti promicanja digitalnog i inovativnog učenja u kontekstu organizacija. Uz njega, Alan Žepec, čelnik LQ-a i organizator konferencije govore o izazovima koji su ispred domaćih kompanija kada je u pitanju digitalizacija i savjetuju kako što bolje pripremiti zaposlenike na novo okruženje. 

Nove generacije kadrova
"Digitalizacija je sveprisutna – svi o njoj govore, a malo ju je organizacija u potpunosti implementiralo u poslovanje i svakodnevne aktivnosti. Zato je prvi izazov osvijestiti što to uopće znači i ukazati na potrebu za drugačijim pristupima učenju i razvoju zaposlenika. Nove tehnologije dovele su do potpune disrupcije učenja i stvaranja novih mentalnih modela usvajanja novih znanja, stoga treba uhvatiti korak s razvojem tehnologije, novim znanjima, brzinom distribucije informacija, ali i novim generacijama kadrova koji tek dolaze", kaže Žepec. 

Donald H Taylor napominje kako je, kao i svaku promjenu, i digitalizaciju moguće provesti glatko, no da bi se u tome uspjelo, treba imati vodstvo i koristiti je tako da pokazuje svoju vrijednost te vodi ljude putevima promjene. "Kako bi digitalizacija bila učinkovita, potrebno je početi s ljudima. Odgovorite na njihova pitanja poput onog donosi li ona vrijednost? Kako pomaže ljudima u boljem i bržem obavljanju posla? Ako imate jasne odgovore za rukovoditelje, menadžere i zaposlenike, ključno je omogućiti razmjenu odgovora i prijedloga te osluškivati njihovu reakciju. U drugom dijelu griješi najveći broj kompanija. One govore ljudima gdje da idu, umjesto da ih prate na tom putu do željene destinacije, mijenjajući smjer kretanja sukladno povratnim informacijama koje dobivaju", objašnjava Donalda H. Taylor.

Žepec tvrdi da najbolji način za izbjeći probleme kod uvođenje digitalnih tehnologija leži u tome da se mora razmišljati i djelovati sustavno.  "Sustavan pristup uključuje implementaciju važnosti učenja u strategiju kompanije, izradu plana za izgradnju kulture učenja, uvođenje nagrada za ambasadore učenja, poticanje zaposlenike da sami izrađuju kratke e-tečajeve, povezivanje klasičnih metoda učenja s digitalnim, uvođenje gejmifikacije ili pozitivne kompeticije", smatra Žepec.

Oprezno, ali hrabro
"Male kompanije se osobito trebaju koristiti agilnim metodama uvođenja novih alata. To podrazumijeva niža ulaganja, prototipizaciju, testiranje alata i prikupljanje povratnih informacija od kupaca. Cjelokupni proces treba provoditi oprezno, ali istovremeno i uporno, brzo i hrabro. Samo tako je moguće postići najveći učinak i na najbolji mogući način pripremiti manje kompanije za digitalizaciju", objašnjava Žepec.  Taylor ističe da je, neovisno o veličini kompanije, metoda uvijek ista – surađujte s ljudima, komunicirajte s njima, a to uključuje i slušanje.

Napominje kako, iako možete učiniti gotovo sve s tehnologijom, ljudi vas mogu zaustavljati u njezinoj primjeni.  "Povrh svega, sve kompanije moraju imati dobro vodstvo unutar tima za digitalizaciju, blisku poveznicu s vodstvom organizacije i izvrstan projektni menadžment. Premda postoje i drugi važni faktori, komunikacija, vodstvo i projektni menadžment su apsolutni ključ", tvrdi Taylor. Kako napominje Žepec, gledajući iz financijske perspektive, u manjim kompanijama greške su jeftinije. No, njima su izvori financiranja s problem. U slučaju velikih kompanija, upravo je implementacija najčešći problem. "Proces digitalizacije lakši je u manjim kompanijama. Naravno, veće e obično imaju i više resursa – ljudi i novca – koji im pomažu u realizaciji. No, one manje imaju jednu iznimno važnu prednost: veću bliskost među ljudima", ističe Taylor.

Kako tvrdi,  ključni problem zapadnih kompanija koje se žele digitalizirati jest inercija i iz tih se primjera može puno naučiti.  "Kompanije su u prošlosti imali uspješan model rada – fokusirali su se na procese, imale su postojanu hijerarhijsku strukturu, zapošljavale su ljude na duži period. Kompanija budućnosti treba biti agilna, opuštenije strukturirana i uzdati se u radnu snagu koja radi na pola radnog vremena (ili povremeno) jednako kao u one zaposlenike koji rade puno radno vrijeme. Ovo je drugi način poslovanja i neće sve kompanije biti jednako uspješne u toj tranziciji. Razlog tome nije jer nisu u mogućnosti – tvrtke samo žele ostati u zoni komfora u kojoj su u prošlosti bile uspješne. Poslujući na ovaj način pružaju priliku drugim, manjim i agilnijim kompanijama koje su spremne promišljati drugačije o budućnosti", poručuje Taylor.

Iako ne želi iznositi dubinska predviđanja za europsko tržište, vjeruje da će biti uspješno i daleko drugačije od trenutačnog. "Na njemu će djelovati kompanije s različitim infrastrukturom, fokusom na proizvode i usluge te s većim naglaskom na trgovinu s globalnim ekonomijama kao što su to Kina, Indija i SAD. Europa će moći raditi s ovim super-moćnicima zbog njihovih iznimno kompetentnih i visokoobrazovanih stanovnika", smatra Taylor.  

'Moramo uhvatiti taj brzi vlak'
"Neosporno je da kasnimo i da trebamo što prije uhvatiti vlak koji simbolizira nove metode učenja. U tom brzom vlaku voze se mlađe generacije koje odrastaju i razvijaju se uz potpuno drugačija pravila. Od malih nogu razvijaju neke nove vrste kompetencija koje poslije primjenjuju i nadograđuju u poslovnoj zajednici. Ako ne prilagodimo svoje poslovanje inozemnim trendovima koji odgovaraju potrebama mladih u Hrvatskoj, mladi kadrovi okrenut će se drugim tržištima i krenuti put inozemstva. I to je veliki problem s kojim se različiti sektori u Hrvatskoj susreću – mlada radna snaga odlazi razvijajući svoje vještine i ostavljajući svoja znanja zemljama EU, ali i šire", kaže Žepec.

Taylor napominje kako u današnje vrijeme edukcija i učenje na radnom mjestu imaju vitalnu ulogu. "Potpuno je pogrešna pretpostavka da je netko vješt ili da ne posjeduje određene vještine u korištenju tehnologije ako je određenih godina. Vlade i poslodavci moraju svoje zaposlenike izložiti drugačijim iskustvima i tehnologiji koja svakome omogućava da je iskoristi na najbolji mogući način", zaključuje Taylor.