Marinko Rade iz Rovinja mladi je liječnik i još uz to i – ravnatelj bolnice. I u obje funkcije izvrsno mu ide, što nije samo dojam, već i potvrđena činjenica.

Naime, nakon što je nedavno proglašen najboljim mladim znanstvenikom na svijetu, te je jedini dvaput osvojio nagradu američkog časopisa Spine "Spine Young Investigator", ovaj je docent upravo ovjenčan i visokim priznanjem u Finskoj – dobitnik je godišnje nagrade za znanost tamošnjeg Društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Finskog liječničkog zbora.

"To je od posebnog značenja za našu ustanovu, bolnicu Prim. dr. Martin Horvat iz Rovinja", kaže Rade, koji ističe da je upravo ova nagrada prva među brojnima koju je osvojio u maksimalnoj kategoriji, među već afirmiranim i poznatim sveučilišnim profesorima i kliničarima. "Moglo bi se reći da sam samim time i pobijedio svog učitelja i mentora profesora Olavi Airaksinen, ali istina je da bez njega, njegovih savjeta, strpljenja i očite vjere u mene i naše ideje, ne bi bilo ni mene ni nagrade", priča ovaj uspješni liječnik i znanstvenik.

Nagradu su, kaže, dobili za rezultate znanstvenog rada o križobolji. Njihova studija 'Normalization of spinal cord displacement with the straight leg raise with resolution of sciatica in patients with lumbar intervertebral disc herniation: A 1.5 year follow-up study'  gdje smo dokazala značajnu povezanost između poboljšanja adaptivnih pokreta živčanih korijena i leđne moždine u vertebralnom kanalu i smanjenja simptoma radikulopatije i križobolje. "Nakon što sam 2013. dokazao da magnetskom rezonancom možemo neinvazivno mjeriti pokrete živaca u vertebralnom kanalu, sa suradnicima smo godinama te pokrete mjerili i analizirali i dokazali da su dosljedni te da adaptacijske pokrete možemo i predvidjeti!

Izgleda da živci svim silama pokušavaju izbjeći kompresiju i zatezanje, što je i logično. Kada smo ove informacije prenijeli na uzrok pacijenata sa hernijacijom intervertebralnog diska sa kompresijom n.  ischiadicus (kolokvijalni išijas), vidjeli smo da smo u mogućnosti ponuditi odgovor na pitanje: Zašto ono što vidite na magnetskoj rezonanci ne odgovara uvijek statusu pacijenta?", priča i pojašnjava da ponekad imate lošu sliku, a pacijentu je dobro.

Odgovor je, veli. da standardnim tehnikama ne mjerimo pokretljivost živaca; problem je u često kompresiji (koju vidimo na standardnim sekvencama magnetske rezonance), ali i u zatezanju živaca (standardne sekvence magnetske rezonance ne omogućavanju vizualizaciju tog problema). "Sada to znamo, i što je najvažnije, znamo to izmjeriti i testirati, pojašnjava zahtjevna istraživanja koja sa svojim timom, u kojem su uz njega još šestero Finaca te jedan Australac, provode u Sveučilišnoj bolnici Kuopio University Hospital i University of Eastern Finland gdje je postdoktorant.

Rezultate istraživanja koje mu je donijelo elitnu nagradu predstavit će za tri mjeseca na svjetskom kongresu o Međunarodnog društva za istraživanje slabinske kralježnice u Kanadi. Ipak, Marinko Rade je iskren i jasan – dijagnostičke metode koje pomažu usavršiti neće se uskoro moći primjenjivati u bolnici. Potrebne su, veli, vrlo elaborirane 3D sekvence skeniranja pacijenta koje traje do 1,5 sati a rekonstrukcija sken-a, obrada i mjerenje barem dva sata.

"To je dug proces kojeg je moguće izvesti na Sveučilištu, ali ne u bolnici gdje je poduža lista čekanja. Naši rezultati su istraživačke naravi, moramo provesti još nekoliko opsežnih kliničkih istraživanja prije primjene u praksi, a sve to radi sigurnosti pacijenata. Ali eto, postavljamo put ka boljoj budućnosti", kaža Rade. Upitali smo ga što kao bi ocijenio podršku Vlade znanosti, odgovara: "Uvijek moramo težiti prema boljem. Istina je na nema novca, ali mi smo mala i educirana zemlja, trebali bismo više investirati u istraživanjima i proizvoditi znanje. To je investiranje u budućnosti čije ćemo plodove vidjeti tek za 10 godina, ali vrijeme je da počinjemo i raditi na tome. Znanje i novu tehnologiju prodat ćete bezbroj puta i generirati tržište koje sada ne postoji. Sami moramo stvarati svoja tržišta.