Ključni moment za ubrzani razvoj OIE – kako na razini EU tako i Hrvatske, jest 18. svibnja 2022., kad je EK proglasila OIE prevladavajućim javnim interesom i pitanjem energetske sigurnosti!

Europski parlament će idućeg tjedna glasati o svim izmjenama EU Direktive o promicanju korištenja energije iz obnovljivih izvora koje su potaknute energetskom krizom. REPowerEU stavlja razvoj OIE na prvo mjesto. Oko 90% ulaganja u EU danas je u OIE sektoru, energetska kriza ih je dodatno povećala i pojačala.

Svi europski dokumenti naglašavaju da OIE projekte treba više i brže razvijati. Ide se na pojednostavljenje i skraćivanje procedura, dobivanja dozvola i mapiranje najboljih lokacija za OIE. Navodi to ispred gospodarskog udruženja OIEH njegova direktorica Maja Pokrovac, ističući na početku razgovora prvu poruku da je suvremena energetika brza i inovativna, ali politika kaska za njom.

“Sva energetska rješenja postoje! Treba raditi na tome da se i provode, da se implementiraju u zakonodavstvo i modele koji bi donijeli dobrobit građanima i industriji. Najskuplja je ona energija koju nemamo i moramo uvoziti, a primjer toga su i rekordne cijene električne energije (EE) na tržištu od  blizu 800 Eur/MW, dok je vršna cijena na dan 1. rujna na CROPEX-u bila 746,2 Eur/MWh, odnosno nekoliko puta više nego lani”, kaže Pokrovac.

OIE su snažno po prvi put u fokusu, a Hrvatska je po preprekama na visokom 3. mjestu na razini EU; kako možemo ostvariti navedeni sigurnosni imperativ i ubrzati energetsku tranziciju?  

Nužno je žurno rješavanje nelogičnosti zbog kojih sustav ne funkcionira: nepostojanje prostornog plana na državnoj razini, sporo donošenje županijskih prostornih planova, kao i njihova neusklađenost.

Dosadašnja cijena priključenja na mrežu je ogromno financijsko opterećenje u ranoj fazi razvoja projekta, prisutna je velika pravna nesigurnost za investitore u OIE jer im nisu poznati svi parametri, od podzakonskih akata do nove cijene priključenja. Umjesto 30 dana, postupak o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (OPUO) traje u prosjeku 8 mjeseci. Izuzetno je sporo ishođenje lokacijskih i građevinskih dozvola.

Zakonski rok je 30 dana, a u praksi je to i više od godinu dana. Ne postoji koordinacija javnopravnih tijela; jedno traži dozvole koje drugo ne može izdati, pa sve lomi na investitorima i projektima OIE, kako većima tako i manjima (građanima).

Tko bi se s time trebao uhvatiti u koštac?

Svi, ali prva Vlada. Sve se može riješiti jedino ako se sustav „porihta“ kako treba.

Koja rješenja OIEH nudi i na kojima radi kroz svoje radne skupine? 

Po uzoru na europski RES Simplify, već do kraja godine napravit ćemo „pOIEdnostavi“ za Hrvatsku – pregled uskih grla i preporuke za pojednostavljivanje i skraćivanje administrativnih procesa.

Sagledat ćemo zakonodavni okvir svih ministarstva važnih za projekte OIE, sve neusklađenosti zakona i podzakonskih akata te napraviti prijedloge kako da se vrijeme realizacije projekata svede na prihvatljiv rok. Usto, nama u Hrvatskoj hitno treba one stop shop za OIE i VUK (visokoučinkovita kogeneracija), jer sve probleme treba rješavati međusektorski. Kako bi sve funkcioniralo naš prijedlog Vladi glasi: “Okupite predstavnike svih ministarstava”.

Znanje imamo, investitori prepoznaju gdje su problemi, a kroz novu platformu kao svojevrsni energetski trust Vlada i svi resori trebaju i sami steći uvid u problematiku izostanka koordinacije u sustavu. Mislimo da bi se tako potaknula brza rješenja.

Koliko Hrvatska ima solara danas i što to znači u usporedbi s drugim zemljama, te npr. u odnosu na instalirane kapacitete u vjetru?

Podatak od 1. kolovoza pokazuje da Hrvatska ima 172 MW, odnosno 5041 solarne elektrane (SE) uključujući fizičke i pravne osobe, a u vjetru 1100 MW.  Imamo 3 puta manje solara u odnosu Sloveniju, 25 puta manje u odnosu na Mađarsku i čak 650 puta manje u odnosu na Njemačku, pri čemu u odnosu na zapadne zemlje koje imaju brži razvoj solara, mi imamo 30% veću insolaciju.

Zašto smo za sad toliko inferiorni? 

U okolnostima političke nekonzistentnosti i manjka sinergijskog pristupa, razmišljalo se kratkoročno. Od tri tvornice solara u Hrvatskoj dopustili smo da se dvije ugase. Od prijašnjeg forsiranja biomase i  bioplina, jer ti sektori otvaraju puno radnih mjesta, danas se otišlo u drugu krajnost i zanemaruje ih se.

Sad smo suočeni s velikim izazovom: EU traži brza rješenja, a na trenutnu ogromnu potražnja za solarima je teško odgovoriti. Na panele se čeka 3 mjeseca, na invertere 6 mjeseci, nedostatak je dvosmjernih brojila, čak i aluminijskih konstrukcija za SE na krovu…

U Hrvatskoj SE proizvodi samo Solvis koji je član OIEH, ali s kapacitetom 350 MW godišnje ne mogu zadovoljiti svu potražnju. Ostali su samo dobavljači, a ne proizvođači i ovise o uvoznim dobavnim lancima gotovih panela.

Postoji li interes investitora za proizvodnju solara u RH? 

Interes postoji, a mogući su i razni oblici povezivanja uključujući JPP, međutim država mora preuzeti odgovornost za dobro upravljanje energetikom pa i u segmentu pokretanja novih tvornica djelovati strateški. Dati dobre uvjete privatnim investitorima, čak razmisliti o osnivanju tvornice u okviru državnog sektora jer EU potiče ovu proizvodnju.

S druge strane, u realizaciji projekata postoje uska administrativna grla koja je nužno brzo otkloniti. Tek jedan primjer je neujednačeno čekanje odgovora na zahtjeve za SE u različitim županijama. Zakonski rok je 30 dana, a u Istri se čeka 3 mjeseca.

Usto, svakako treba paziti na ravnomjernu raspodjelu po županijama, inače će razvijeniji krajevi povući sve, a slabije razvijeni znatno manje pa ćemo imati problem preizgrađenosti u pojedinim regijama, a energetskog siromaštva u drugim. Slavonija je danas prazna – nema solara, a jedva čeka agro-solare.

Koliki je stvarni domašaj mjere ukidanja PDV-a na solarne panele?

Sam po sebi PDV nije presudan za daljnji razvoj ako izostane sve ostalo što je potrebno, a to znači u prvom redu logistika. Naime, potrebno je imati dovoljno instalatera, projektanata, odnosno nužan je novi i vrlo dobro organiziran pristup jer inače neće doći do masovne primjene.

Zato ćemo pomoći sa studijom koju realiziramo u suradnji s EBRD-om vezano za stvaranje zelenih radnih mjesta kroz prekvalifikacije ljudi u svim županijama. Ukidanje PDV-a je poticaj za kućanstva, ali nužno je financijski olakšati ulaganja i poduzetništvu, i to ne samo za solare nego i druge OIE.

Što OIEH predlaže?

Trebalo bi dati benefit kroz nacionalni poticaj gospodarstvu u iznosu od 25%  iz izvanproračunskih sredstava s kojima raspolažu HROTE i FZOEU. Naime, novca ima i stoga gospodarstvu treba dati jednak poticaj kao i kućanstvima, jer gospodarstvo već plaća znatno veće cijene električne energije, što jako utječe na ukupne rashode i održivo poslovanje. To je način za njihovu brzu energetsku tranziciju i za povećanje udjela OIE u poduzetništvu čime će znatno smanjiti račune za energiju.

Kakva je EE mreža i mogućnost prihvata novih elektrana?

HEP ODS treba što prije pripremiti mrežu za prihvat većeg broja elektrana u sustav. Prema EU direktivi, kad proizvodnja EE pređe 8% u odnosu na vršnu potrošnju, onda regulator (HERA) mora intervenirati na tržištu EE.

Mreža je trenutno u takvom stanju da može podnijeti 300 MW malih solara snage do 500 kW bez potrebe intervencije regulatora (npr. 100 MW građanima i 200 MW poduzetnicima koji oni plaćaju dvostruko veću cijenu EE u odnosu na građane). No, dok HEP ODS ne pripremi mrežu za prihvat većeg broja elektrana, trebalo bi definirati kvotu za mala postrojenja do 500 kW. To isto komuniciramo Vladi.

Dok je OIE u fokusu, što je s VUK-om? Koji potencijal tu Hrvatska ima i koristi li ga dovoljno?

Zakon o OIEiVUK je zanemario sektor visokoučinkovite kogeneracije. Predlažemo da se VUK vrati u fokus jer se time može znatno doprinijeti smanjenju troškova grijanja. Država može napraviti mehanizam poticanja VUK: npr. ako jedna bolnica treba potrošiti 10 milijuna kuna za grijanje na fosilni plin, ona će se kroz VUK moći grijati na bioplin i tako znatno uštedjeti.

Za to je potrebna regulativa, ali i nova bioplinska postrojenja. Hrvatska bi ih mogla imati 300 MW, a danas ima samo 47 MW. EU za zamjenu fosilnog plina traži 6 puta više biometana do 2030., a to se može ostvariti samo s više BP postrojenja.

S kojim se problemima sektor bioplina suočava?

Najveći izazov tiče se poremećaja cijena sirovine vezano za kukuruznu silažu, a tu su i povećani troškovi rada BP postrojenja. Nužan je fleksibilan pristup zbog tržišne fluktuacije cijena, a proizvođači biomase i bioplina traže da se provodi kvartalno usklađivanje cijene sirovina, uz inflatorni faktor prema tržišnim kretanjima. Nakon sastanaka na tu temu u MINGOR-u očekuje se u e-savjetovanju do kraja listopada Uredba kojom bi se usklađivanje provodilo kvartalno na temelju tržišnih promjena.

Koji je sve učinak ovog sektora?

Višestruk je: proizvodnja bioplina, EE iz OIE, digestata koji je vrijedno organsko gnojivo, balansiranje EE sustava, kružno gospodarstvo, zbrinjavanje biootpada, smanjivanje CO2 u poljoprivredi, pretvaranje bioplina u biometan koji zamjenjuje fosilni plin.

Bioplinska postrojenja u Hrvatskoj godišnje proizvedu 1000 GWh ekvivalenta za zemni plin, a po današnjim cijenama to je ušteda države od 160 mil eura, ako računamo da je cijena plina na HUDEX-u 300€/MWh. Zauzvrat HROTE, prema izvješću iz 2021., bioplinskim postrojenjima isplati godišnje 63,9 mil eura poticaja za EE iz OIE, dakle BP su kroz supstitut plina “uštedjela” državi milijardu i pol kuna (200 mil eura).

Trenutni energetski potencijal i doprinos BP stabilizaciji i sigurnosti energetskog sustava je preko 350 GWh godišnje proizvodnje EE iz OIE, što je energija za više od 100.000 domaćinstava u RH. Ukratko, bioplin je izuzetno neprepoznat u maloj niši, a mogao bi s udjelom od 10-ak posto (danas samo 2%) u energetskom mixu u narednom razdoblju supstituirati dio plina iz uvoza, i time smanjiti troškove.

To je interes i poljoprivredi za povećanje stočnog fonda, jer je stajski gnoj kao sirovina potreban za proizvodnju bioplina u BP postrojenjima.

Što se u narednom razdoblju u poljoprivrednom sektoru treba ostvariti suradnjom BP sektora i uz pomoć OIE?

Ubuduće BP postrojenja trebaju proizvoditi biometan koji bi se trebao koristiti kao pogonsko gorivo u sektoru poljoprivrede. Treba osigurati da se gnojovka i stajski gnoj moraju zbrinjavati i obrađivati kroz BP postrojenja. Svi objekti za stočarsku proizvodnju i farme mliječnih krava bi trebali biti opremljeni solarima, a ta EE bi se mogla koristiti za proizvodnju vodika koji će služiti kao nadomjestak fosilnim gorivima u poljoprivredi.

Cjelovita rješenja su moguća, i u tom smislu prepreka nema, ali mi već godinu dana tražimo podatke da mapiramo sve farme u RH kako bi se utvrdilo koliko energije trebaju i kako to financirati, i dosad ih nismo dobili.

Što je ključno kod biomase?

Postrojenja na biomasu koriste drvnu sječku i imaju isti problem kao i bioplinska postrojenja. Cijena sirovine raste puno brže od očekivanog inflatornog poskupljenja. Rješenje je u Uredbi o poticanju proizvodnje električne energije iz OIEiVUK koja treba definirati novi izračun cijene na kvartalnoj osnovi, i tako usklađivati  inflatorna kretanja.

Time bi se u ovoj ubrzanoj inflaciji realnije oslikalo ukupno povećanje troškova proizvodnje. Osnova za izračun nove cijene treba biti cijena za sječku koju definiraju Hrvatske šume. To usklađivanje HROTE treba raditi dinamikom kojom HŠ mijenjaju cijene, a to je na kvartalnoj razini.

Kakva je situacija s geotermalnom energijom?

Kontinentalni dio Hrvatske ima natprosječno visok geotermalni gradijent, čak 60% viši od europskog prosjeka. Ogroman je potencijal za korištenje geotermalne energije u poljoprivredi, a dosad je to učinjeno na samo dvije lokacije – u Kerestincu kod Zagreba i Bošnjacima kod Županje.

Velik je interes domaćih i stranih investitora, ali nužno je ubrzati procedure za odobrenje bušenja istražnih bušotina za geotermalne elektrane – u susjednoj Mađarskoj se do takvog odobrenja dolazi za mjesec-dva, a u Hrvatskoj investitori čekaju i više od godinu dana.

Treba povećati kvote za geotermalne elektrane, sadašnjih preostalih 20 MW nije ohrabrujuće. HOPS-ova mreža na području kontinentalne Hrvatske, gdje postoji geotermalni potencijal, nije zagušena i ima slobodnog kapaciteta za spajanje geotermalnih elektrana.

Imate strateško partnerstvo sa „Strujnim krugom“. Zašto ste krenuli u tu suradnju i što ste sve kroz nju napravili, koje ciljeve imate?

Naš akcijski Plan razvoja infrastrukture elektromobilnosti u cestovnom prometu RH, inače jedini u Hrvatskoj, sažeto i konkretno na 17 stranica donosi sve ono što EU traži. Prezentirali smo ga resorima gospodarstva, prometa i turizma. Prvi put će se definirati državni plan potpora za elektromobilnost.

Strateški ciljevi su imati razvijenu infrastrukturu za elektromobilnost za hrvatske građane jer i ona doprinosi stabilnosti energetskog sustava. Usto, cilj je i da Hrvatska, kao turistička top auto-destinacija za ekološki odgovorne turiste, ima ‘zelene’ koridore za logističke operacije od Jadrana do Srednje Europe.

Kako je došlo do strateškog partnerstva s Pokretom otoka i na čemu radite zajedno s Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu s kojim ste potpisali sporazum? ·

U suradnji s Pokretom otoka ključni su nam solari na otocima, a s Agronomskim fakultetom projekti kojima je cilj osnaživanje poljoprivrede kroz primjenu OIE, agro-solari i valorizacija digestata. Zauzimamo se za inovativan pristup kroz sinergiju poljoprivrede i energetike, a primjer toga su agro-solari koji su već u primjeni u mnogim zemljama, dok u Hrvatskoj još uvijek predstavljaju novost. Zakonodavni segment u RH ne prati urgentnost energetske krize i uopće ne razumije agro-solare.

Kakav je interes poljoprivrednika i OPG-ova?

Interes je sve veći, struka prepoznaje benefite, ali je i dalje potrebna edukacija. Kad bi na samo 1% poljoprivrednog zemljišta u EU postojali agrosolari, rezultat bi bio 6 puta veći kapacitet korištenja solarne energije od današnjeg.

Kod nekih poljoprivrednih kultura agro-solari rezultiraju i povećanjem prinosa jer štite listove i plodove od oštećenja koje uzrokuje prejako sunce, omogućavaju zadržavanje prosječno veće vlažnosti tla što je važno u sušnim razdobljima te pružaju zaštitu biljkama od tuče. Na temi agrosolara usko surađujemo s EBRD-om, a paralelno i na studiji za OIE na moru.

Kakav je potencijal u našoj zemlji za offshore te kako vidite mogućnost prekogranične suradnje kroz projekte OIE na moru?

Trenutno nema dugoročnih planova za njihovu eksploataciju, međutim potencijal OIE na moru je velik, a postoji i mogućnost prekogranične suradnje Hrvatske i Italije pri razvoju i realizaciji takvih projekata, kakav je primjerice projekt AGNES. Elektroenergetskim povezivanjem srednje i sjeverne Italije s jadranskom Hrvatskom mogu se stvoriti uvjeti za višestruke koristi.

Naime, kroz ovaj projekt pruža se mogućnost značajne integracije novih OIE u obje zemlje, jer je tehnički osposobljen da reagira na razini unutardnevnog tržišta, kao i za korištenje postojeće infrastrukture na INA-nim platformama.

Povezivanje talijanskog i hrvatskog prijenosnog sustava omogućilo bi prihvat preko 1200 MW intermedijalnih offshore OIE izvora – na razini brze sekundarne i tercijarne regulacije mreže na hrvatskoj strani, a na talijanskog strani dugoročno skladištenje višaka obnovljivih izvora u obliku vodika.