Da bismo o nečemu pričali, da bismo o tome komunicirali, potrebno je ispuniti dva uvjeta. Prvi uvjet je poznavati temu o kojoj pričamo, a drugi je vjerovati u ono što govorimo. To je polazište svake normalne i zdrave komunikacije kojom želite prenijeti informaciju.

Profesorica matematike ne može biti dobra profesorica ako ne razumije materiju i ne vjeruje u ono što govori. Jednako je tako i s bilo kojom drugom komunikacijom. Stvari su, u većini slučajeva, puno jednostavnije od onoga kako se čini na prvu ili kako se vrlo često komunikacijom želi pokazati.

Sektor energetike od prije je poznat po zatvorenosti, manjkavoj komunikaciji prema široj javnosti, jer se smatralo da javnost ne treba znati i da mali čovjek ne može razumjeti priču oko energetike.

S druge strane, široka je javnost zamjerala stručnim i znanstvenim krugovima na teškom jeziku prepunom nerazumljivih izraza. Godine i godine, korak po korak, neinformiranje ili dezinformiranje, dovele su nas do trenutka u kojem se priča energije, koja postaje na europskoj, ali i globalnoj razini puno šira priča, razumijeva sporadično i parcijalno.

Prednosti spore mode

Na društvenim mrežama kao i u ostalim medijima lako je pronaći pregršt zelenih priča. Jedni govore o važnosti zelenog brendiranja koju tvrtke moraju prepoznati, drugi su orijentirani na komuniciranje života bez plastike, treći komuniciraju važnost održive poljoprivrede i koliko je važno moći proizvesti i nahraniti vlastito stanovništvo i tako redom.

Ne zaboravimo i klimatske promjene kao temu koja je postala komunikacijski vrlo zanimljiva i aktualna.

Priča obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti i dalje ostaje zasebna, odvojena struktura na koju se gleda kao na egzotični, sporadični element. Barem kada je riječ o našem podneblju.

Svi navedeni primjeri – od važnosti brendiranja tvrki kao zelenih, života bez plastike, pa do održive poljoprivrede i borbe protiv klimatskih promjena su pozitivni i hvale vrijedni no ono što izostaje je spajanje svega u jedno. Shvaćanje da se u svakom od navedenih primjera radi o energetskoj učinkovitosti i održivosti pod nazivom Zeleno gospodarstvo.

Što znači boriti se protiv klimatskih promjena ako ne koristiti obnovljive izvore energije i biti energetski učinkovit, proizvoditi i kupovati lokalno, okrenuti se domaćim dizajnerima i umjesto brze mode prikloniti se onoj sporoj, pa ne proizvoditi na tone tekstilnog otpada?

Brza moda, najjednostavnije rečeno, odnosi se na modne lance ili trgovine koje godišnje na tržište izbace nekoliko desetaka različitih kolekcija. Brza moda potiče vas na stalnu konzumaciju, a spora vas okreće lokalnoj proizvodnji, domaćim dizajnerima, manjem broju kolekcija i kvalitetnim materijalima.

Nema održivosti ako ćete iz kućanstva samo izbaciti plastiku ili ako ćete kao tvrtka komunicirati zero waste. Taj trenutak je prošao. Trenutak u kojem se nalazimo puno je veći od svega navedenog.

Međusektorska suradnja

Trenutak koji potvrđuje koliko je komuniciranje važno i koliko bez dobre, sustavne i jasne komunikacije nema ni napretka.

Prije nepuna dva tjedna 12 ministara zaštite okoliša: Njemačke, Francuske, Austrije, Danske, Finske, Italije, Latvije, Luksemburga, Nizozemske, Portugala, Španjolske i Švedske potpisalo je inicijativu kojom se jasno zalažu za Zeleno gospodarstvo i zeleni post korona oporavak.

Na samitu 26. ožujka čelnici EU zatražili su da se krene s pripremanjem «sveobuhvatnog plana oporavka» koji također uključuje zelene i digitalne prijelaze. Frans Timmermans, čelnik EU za klimu, tada se obvezao da će “raditi na zelenom oporavku”, navodeći čiste izvore energije kao presudnu ulogu u tranziciji.

Komisija je pokrenula i javno savjetovanje o dijelu paketa od tri bilijuna eura za zelenije gospodarstvo do 2030. Podsjetimo se samo Europskog Zelenog plana kojeg je Komisija predstavila 11. prosinca prošle godine, a koji je postavio temelje upravo Zelenom gospodarstvu o kojem danas komuniciramo na različite načine i parcijalno.

U tom Zelenom gospodarstvu zeleno će brendiranje biti daleko više od toga odvajate li ili ne odvajate otpad u svojim uredima, a po kojem će vas vaši kupci, klijenti, zaposlenici, poslodavci prepoznavati i ocjenjivati.

Trenutak u kojem međusektorska suradnja postaje komunikacijski imperativ, jer nema sporadične održivosti i nema sporadične učinkovitosti. Učinkovitost je i sunčana elektrana i lokalni proizvod na vašem stolu i domaći dizajner u vašem ormaru.

To je trenutak u kojem se nalazimo i koji će zahtijevati zaokret u načinu razmišljanja, promjene u navikama i ponašanjima, ali i rebrending brojnih i privatnih i javnih institucija

* Ivana Belić, glasnogovornica Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske