Nove zelene projekte u energetici na zemljištu u državnom vlasništvu s kojim raspolaže lokalna samouprava (JLS) “otključava” dugo očekivana Uredba o kriterijima za izdavanje energetskog odobrenja. Do 19. lipnja otvorena je javna rasprava o ovoj Uredbi predlagatelja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR), dok se stupanje na snagu očekuje okvirno početkom ljeta pa se to tiče i investitora koji razvijaju projekte na privatnom zemljištu, ali u tom slučaju bez provođenja natječaja.

U idućem razdoblju tako će Hrvatska dobiti priliku uhvatiti korak s EU ili ostati na začelju, pa će se rezultat tek vidjeti. Naime, Zakon o tržištu električne energije (ZOTEE), za koji je Uredba ključni provedbeni propis, na pijedestal sektora energetike stavio je energetsko odobrenje (EO). Promišljanje što je najvažnije za potencijalne investitore koji ulaze u prostor energetike konačno je uokvireno ne samo kroz smjer i djelovanje, ali u području obnovljivih izvora energije (OIE) svojim postavkama Uredba je iznenadila mnoge aktere, jer kako navodi direktorica OIE Hrvatska Maja Pokrovac “mnogi su Uredbu očekivali kao svojevrsnu povlasticu u OIE, a dogodilo se – suprotno”.

Problematični elementi

“Okvirno možemo reći da je promišljanje MINGOR-a na tragu pozitivnih promišljanja unutar sektora OIE i ne može se očekivati da će svi investitori imati iste stavove i biti zadovoljni. Mislim da su predložene mjere načelno za naš sektor prihvatljive, ali kao što se kaže ‘vrag je u detaljima’. Uredba definira pet kriterija. Kriterij cijene nosi 40% bodova što znači da cijena nije ključni faktor, dok su ostalih 60% raspoređeni na kriterije koji se ne odnose na financijski dio: rok izgradnje, lokalnu zajednicu, energetsku učinkovitost i konkurentnost”, kaže Pokrovac dodajući i da je jako važno što su “jednoznačno definirani kriteriji po kojima će se transparentno ocjenjivati svaki projekt jer to ulagačima pokazuje predvidivost za ulaganja”.

Po tome kako je Uredba ‘skrojena’ u sektoru se tumače naznake u prilog tome da MINGOR promišlja o upravljanju energetskim sektorom. Točku preokreta vezuju uz ZOTEE i Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji koji po prvi put u zadnjih 20 godina Hrvatsku dovode u poziciju da resorno ministarstvo ima alat za upravljanje energetskim sektorom. Nakon niza godina nedostatka provedbenih propisa sad se otvara jedna nova prizma u kojoj ipak pojedini investitori, uz uvjet anonimnosti, primjećuju da im se generalno ne ide na ruku, pa i time što nije primijenjena linearna skala bodovanja koja je uobičajena, nego stupnjevitost gdje se kroz tu formulaciju brzo može doći, navode, do filtriranja da je natječaj zapravo takav da cijena neće biti toliko bitna.

“Bitniji postaju ostali elementi koji su investitorima uvijek malo problematični. Primjerice, u području OIE teško je dokazati koja je tehnologija bolja, a ministarstvo nas pokušava dovesti u poziciju da koristimo najbolju moguću tehnologiju jer je intencija da se na državnom vlasništvu dobije najbolje. Tehnologija će biti izazovna po pitanju mjerljivosti”, smatra jedan naš sugovornik koji apostrofirajući aspekt nejasno definirane mjerljivosti ugljičnog otiska kod kriterija energetske učinkovitosti zaključuje da će na investitorima biti velik napor koji se sastoji u tome da imaju najkvalitetniju tehnologiju i da u svojoj studiji izvodljivosti pokažu da je taj pristup ispravan, mjerljiv i dokaziv.

Najšire gledano, a prema Pokrovac osnovni kriterij za primjenu Uredbe na prostorima u državnom vlasništvu u središte smješta prije svega interese lokalne zajednice i njihovo poštivanje. Uredba je precizno propisala, kaže, kriterije lokalne zajednice te ovaj kriterij podijelila u dvije kategorije: fiksnu i dinamičku, pa kako navodi ovaj je kriterij uravnotežen te će po njoj doprinijeti odabiru najkvalitetnijeg ponuđača na državnom zemljištu. Nastavno na to kako je država definirala da neće dati investitorima da pregovaraju s JLS-ovima, pritom primijenivši model sličan koncesijskom, prema Pokrovac je zapravo odlučujuće što Uredba omogućava da lokalna zajednica može biti suvlasnik projekta, uz sudjelovanje kroz prinos iz komunalnog doprinosa, komunalne naknade i donacija.

“To predstavlja važnu novinu, a svakako treba istaknuti kako lokalna zajednica ima direktni financijski benefit na razdoblje od 30 ili 35 godina. Isto tako, kriteriji energetske učinkovitosti i konkurentnosti postrojenja, s obzirom na današnje uvjete razvoja energetskog sektora, mislim da su dobro odvagnuti i tu je naše prijedloge MINGOR-u vrlo kvalitetno artikulirao u prijedlogu podzakonskog akta”, kaže Pokrovac. Na naš upit glede primjedbi pojedinih investitora navodi da je energetska učinkovitost definirana kroz jasan kriterij mjerenja OIE, kroz stvarni učinak smanjenja ugljičnog otiska. Ovdje je dobar potez uočeni europski trend unificiranja kroz ugljični otisak i po prvi puta se to odražava kroz ovu Uredbu, navodi naša sugovornica ističući što se kriterija konkurentnosti tiče, kako ne možemo sve projekte prihvatiti u elektroenergetski sustav, odnosno bez radikalnih izmjena u mreži ne možemo doprinijeti razvoju onako kako bi to trebalo odraditi u Hrvatskoj. Naime, Dalmacija je opterećena, bez mogućnosti prijenosa u ostali prostor Hrvatske koji je ključan potrošač. Kako bi se taj problem riješio, MINGOR je prihvatio prijedlog i tržišta i potrebe uravnoteženja električne energije da se višak proizvodnje može skladištiti jer, kaže, nemamo još uvijek kapacitet mreže za plasman električne energije koja istu može potrošiti.

Važnost vodika

“Ipak zakonodavac je uz baterije trebao promišljati i o proizvodnji vodika kao zamjeni za skladištenje viška električne energije. OIEH će predložiti izmjenu u smjeru da se uz baterije, uvaži i mogućnost proizvodnje vodika kao skladištenja električne energije te kao vrednovanja konkurentnosti proizvodnog postrojenja, što je i Strategija razvoja vodika u Hrvatskoj definirala. Uredba nije prepoznala razvoj tržišta ni u dijelu koji se odnosi na hibridne projekte koji su rezultat napretka razvoja OIE jer ne uvažava stanje koje je vrlo dinamično i investitore koji imaju složene projekte – baterijski spremnici, proizvodnja vodika, vjetroelektrane i solari koji potencijalno predstavljaju jedan projekt i dijele istu točku priključka, a prostorno su razdvojeni, trebaju biti uvaženi kao izuzetno korisni, prihvatljivi i dobrodošli projekti”, navodi Pokrovac. Dodaje da kod baterije treba razumjeti da ne treba investitor postaviti baterije, ali će dobiti nula bodova na natječaju. U OIEH iznose još jedan zahtjevan kriterij – to je rok, koji će navesti investitore da ozbiljno promisle u kojim će rokovima ponuditi izgradnju. Tim više što u novim uvjetima penalizacije onih koji ga probiju još važniji postaju zahtjevi da Hrvatska primjeni mehanizme koje EU nalaže članicama da ubrzaju te stvore okruženje i uvjete tako da investitori mogu odraditi u zadanim rokovima investiciju. Svi smo svjesni, kaže direktorica OIEH-a kako je Hrvatska na trećem mjestu u EU po administrativnim preprekama, a kriterij roka izgradnje podložan je interpretaciji i potencijalnoj nemogućnosti kontrole. MINGOR je u javnom natječaju za EO primijenio metodu iz sustava javne nabave penalizacijom onih koji ne ispune uvjete koji su ponudili glede roka izgradnje, očito kako bi se spriječilo da se projekti ne razvlače unedogled.

ZOTEE rok definira do pet godina, a ovako će po nekima i investitori dobiti čvrstu metodu za detekciju prati li Ministarstvo rokove što će isto za posljedicu imati ozbiljan sustav. Konačno, zainteresirani investitori za iskaz interesa, mnogi u niskom startu, ali s nepoznanicama u kontekstu kalkulacija isplativosti projekta, moći će krenuti računati uskoro, jer se približava trenutak kad će biti poznat cjelokupan okvir. Paralelno s Uredbom, prema neslužbenim informacijama, tijekom ovog mjeseca treba očekivati i pravila o priključenju na prijenosnu i distribucijsku mrežu, a zatim i definiranje cijene priključenja koju je HERA trebala donijeti još u rujnu 2022.