Ovaj tjedan Danko Končar i uprava Uljanika u Ministarstvo gospodarstva donijet će prvi nacrt programa restrukturiranja Uljanik Brodogradilišta na kojem zajedno rade od kada je prije dva tjedna on odabran za Uljanikova strateškog partnera.

O njegovoj ponudi vrlo malo se zna, no u razgovoru za Poslovni dnevnik i Večernji list otkriva kako vlasnikom namjerava postati tek nakon što Europska komisija da zeleno svjetlo za provođenje restrukturiranja, a koje postaje sve kompliciranije, jer kupci Uljaniku već otkazuju narudžbe. "Pet brodova je već otkazano, od njih 17 koliko je bilo u Uljanikovoj knjizi narudžbi. Prioritetni cilj je da se državna jamstva ne aktiviraju ni po jednom ostalom ugovoru. Prerano je reći hoće li se u cijelosti u tome i uspjeti", odgovorio nam je Končar na upit koliko je brodova realno moguće završiti.

Objašnjava i kako je njegova ponuda za dokapitalizaciju Uljanika, kao i ostale dvije, već danima javni dokument objavljen od Ministarstva gospodarstva. Skupština je kao prag za dokapitalizaciju postavila prag od minimalno 182, do najviše 302 milijuna kuna. Koliko će novca točno Kermas energija uložiti? "Nema, dakle, nejasnoća niti tajni. Treba naglasiti da je prvi i najvažniji korak restrukturiranje Uljanika koji, između ostalog, treba odobriti i Europska komisija.

Dokapitalizacija je korak koji slijedi nakon što restrukturiranje bude dovršeno. Razlika u spomenutim iznosima tiče se postotka u potencijalnom budućem vlasništvu nad Uljanik grupom čiji se dugovi i obveze danas broje u milijardama. Odluku o dokapitalizaciji, odnosno o postotku vlasništva bit će moguće donijeti tek nakon prihvaćanja programa restrukturiranja.

Kako ste uspjeli uvjeriti Uljanik i Vladu da ste vi taj koji će biti spasitelj brodogradnje u Puli?
Ponuda za strateško partnerstvo Kermas energije odabrana je od strane Uljanik grupe, Nadzornog odbora i Uprave, kao najbolja od tri pristigle. Mi smo poslali ponudu, dakle nismo nikoga u ništa uvjeravali, a u biti te ljude iz Uljanika ranije uopće nismo poznavali.

Ne preuzimate li mačka u vreći, s obzirom na to da je objavljeno da je protiv uprava Uljanika i 3. maja podnesena kaznena prijava DORH-u?
Uljanik i 3. maj su institucije ne samo u hrvatskoj nego i u europskoj brodogradnji. Brendovi. Postojali su prije nas i sadašnje uprave, a postojat će i dugo nakon nas. Ova dva škvera sada jesu u problemima, ali nikada ne smiju biti smatrani 'mačkom u vreći' jer njih čine radnici, njihovo znanje i sposobnost gradnje vrhunskih brodova. Riječ je o njihovim sudbinama, o budućnosti njihovih obitelji. O prijavama u ovom trenutku ne znamo ništa više od onoga što je objavljeno u novinama.

Što mislite o upravi Uljanika koja je odgovorna za dosadašnje poslovanje? Imate li povjerenja u njih ili dovodite svoje ljude?
Dio ljudi iz Kermasa već je započeo s radom i zasigurno ćemo angažirati još stručnjaka s naše strane. Što se tiče postojećih kadrova svi će imati fer priliku kako bi se dokazali.

Iz vaših izjava da se zaključiti da od države računate dobiti potporu ne samo za restrukturiranje škvera u Puli, nego i Brodotrogira i 3. maja, koji ih po pravilima EK ne mogu dobiti idućih deset godina?
Brodotrogir već treću godinu zaredom ne prima nikakve državne potpore. Situacija s 3. majem je kao što kažete, a potpore može očekivati samo Uljanik brodogradilište. Dakle, mi uvijek ističemo da je državna pomoć bitna, ali to se prvenstveno odnosi na usporedbu sa škverovima u Južnoj Koreji i Kini gdje država prati brodogradnju, ali na drugačiji način. Riječ je o tome da škverovima treba pomoć jamstvima kako bi se moglo dobiti komercijalne kredite za gradnju brodova. Banke same bez jamstava takve kredite nerado daju, pa je tom problemu svugdje u svijetu doskočeno osnivanjem jamstvenih fondova koji su i sami profitabilni jer naplaćuju izdavanje takvih garancija.

S obzirom na to da kažete da u pet godina još niste uspjeli restrukturirati Brodotrogir, kako mislite da ćete u Uljaniku to uspjeti u roku od dvije godine?
Nije ni dvije godine nego 18 mjeseci. Mi smo u Brodotrogiru restrukturiranje završili kako je u ugovoru o privatizaciji predviđeno od strane Vlade RH i EK. Međutim, život teče dalje i stvara nova pitanja, probleme i rješenja. Dakle transformacija i dalje traje.

Obavili ste dubinsko snimanje u Uljaniku, kakvo je zapravo stanje s ugovorenim poslovima, koliko je brodova po vašoj ocjeni ugovoreno nepovoljno?
Niz je faktora zašto određeni ugovor za gradnju broda u jednom trenutku može biti proglašen nepovoljnim. Recimo, riječ može biti o tečajnim razlikama. Znamo koliko je američki dolar oslabio prema euru u posljednjih 10-ak mjeseci. Također, postoje slučajevi gdje je ugovor u redu, ali se tijekom gradnje dogode stvari koje dovedu do kašnjenja, plaćanja penala i gubitka na kraju. Visoke kamate na kredite brodograđevnoj industriji u Hrvatskoj svakako same odrade dio priče o gubitku. Moram priznati da gubitaka ima, da nisu mali i da tek treba vidjeti koliko će oni iznositi na kraju priče.

Koliko će za dvije godine kada završi restrukturiranje brodogradilišta Pula biti različita od današnje, koja i dalje slavi Uljanik kao svoj ponos?
Kao ozbiljni ljudi mi se ne možemo baviti takvim predviđanjima. No, znamo da želimo nastaviti razvijati taj osjećaj ponosa koji Pula ima za svoje brodogradilište.

A što mislite o ideji Ivana Jakovčića da Uljanik postane centar projektiranja brodogradnje, a ne brodogradilište?
Uljanik mora biti i jedno i drugo. To što Uljanik može i zna projektirati malo drugih brodogradilišta na svijetu može i zna. S druge strane, Uljanik je prvenstveno brodogradilište i to mora i ostati.

Hoćete li prodati 3. maj, koliko on danas vrijedi?
Kako bi rekli u Dalmaciji 'ko to more platit'. Ljudi u Hrvatskoj uopće nisu svjesni koliku vrijednost imaju u svojim rukama kada se priča o 3. maju. Nebitno koliki su trenutačno dugovi. Bitno je kakvi su potencijali, a oni su ogromni.

Kako bilo, država s vama opet puno riskira, i to trošenjem našeg novca. Ako vi u Uljaniku ne uspijete, to će biti dvostruki gubitak za nas?
Primjećujem u vašim pitanjima tipičan komunistički način razmišljanja za koji sam mislio da je odavno prestao postojati. Dakle, pričate o dvostrukom gubitku poreznih obveznika u slučaju da mi kao strateški partneri ne uspijemo u Uljaniku, iako biste trebali znati da smo i mi sami porezni obveznici. Dakle, država/porezni obveznici su godinama pomagali Uljaniku, ali je ipak stvoren veliki gubitak. Država je zamolila Europsku komisiju za pomoć, a tamo im je rečeno da pomoć stiže odmah, ali pod uvjetom da netko treći preuzme upravljanje i restrukturira kompaniju gubitaša. I novac je isplaćen uz odobrenje EK. Zatim taj strateški partner, još uvijek ne vlasnik, pomaže državi i Upravi tvrtke koja je stvorila gubitke, da se oporavi. Od njega se očekuje da preuzme obveze, uloži svoj novac, izliječi tvrtku. Ako uspije, mora dodatno platiti određeni iznos kako bi postao suvlasnik te tvrtke. Tko to točno riskira, molim vas lijepo?