Tri se godine Josip Horvat iz Ivanovca kod Čakovca u svojoj tvrtki pokušavao izboriti za plaću s koeficijentom koji mu je pripadao s obzirom na specifično radno mjesto kontrolora za nerazorna ispitivanja metala ultrazvukom, magnetima i, dakako, vizualno. Nijedan dio nije mogao iz proizvodnog pogona bez potpisa ovoga strojarskog tehničara, ali pripadajućih 400 kuna više na plaću od 5500 do 6000 kuna jedini čovjek u tvrtki s takvim ovlastima nije dočekao. Kako piše Večernji list, Nijemcima je, za razliku, bilo dovoljno manje od sat vremena da shvate koliko vrijede Horvatovo iskustvo, znanje i godinama stjecani certifikati.
– Prvi poziv uslijedio je pola sata nakon što su hrvatski predstavnici moj životopis proslijedili njemačkoj agenciji Persona Mobile. Javio sam se, inače, na oglas na Facebooku, za posao zavarivača. Nijemci su mi prvo ponudili 12 eura na sat. Kad su čuli da znam njemački, ponuda je odmah porasla na 18 eura, a do kraja razgovora, kad su čuli sve moje kvalifikacije i što sam sve radio, završili smo na satnici od 20 eura. I to za početak, nakon tri mjeseca penje se na 24 eura, a na kraju su mi ponudili plaćati i 200 od 400 eura za stan, koji su mi oni također našli – kaže Josip kojem upravo treba stići prva plaća od 2500 eura.
– Nakon tri mjeseca prijeći će i tri tisuće eura. Da, da, znam da zvuči sjajno za hrvatske prilike. Nisam se ni sam tome nadao. Posao jest fizički težak, ali radi se normalnim tempom, bez pritiska, važno je samo da bude kvalitetno. Tvrtka je golema, izvozi i u Ameriku, proizvodi velike pumpe za beton, naftu… ima 300 zaposlenika, a jako je puno poslova i robotizirano – zadovoljno govori Josip o novom radnom mjestu u gradiću nedaleko od Frankfurta.
Pri tome je, kaže, izvjestan i napredak na poslu. U tvornici su mu dali do znanja da i njima trebaju kontrolori, kojima su plaće neusporedivo veće nego zavarivačima, a Horvatovi godinama stjecani certifikati svugdje vrijede.
– Ovdje smatraju da je šteta za tvrtku da ne iskoristi nečije vještine i znanja, a kod nas to nije bilo bitno čak ni u tvrtki koja je sama dosta uložila u moju edukaciju… – sa žaljenjem kaže naš sugovornik i otkriva da mu novi poslodavac nudi 200-300 eura stimulacije za svakog varioca, bravara i montera kojeg dovede iz Hrvatske.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Gura se teza da su pohlepni privatnici krivi što ljudi idu u Irsku.[/url]
Prvo i najvažnije, problem plaća uistinu jest problem pohlepe, ali ne poduzetničke. Hrvatske plaće brutalno se oporezuju. Ako dogovorite prosječnu zagrebačku plaću, oko 7300 kuna u neto iznosu, vašu tvrtku to će koštati gotovo 13 tisuća kuna – 75 posto više od onog što ste dogovorili. Kroz poreze, prireze, doprinose i naknade, država će poslodavcima uzeti nešto manje od kune za svaku kunu koju vi dobijete.
Ako radi dobrih rezultata i uvećanog zalaganja zaradite bonus, recimo 1500 kuna bonusa, vaša plaća i stimulacija poslodavca će stajati gotovo 18 tisuća kuna – odnosno, 81 posto više od onog što ćete vi dobiti. A ako nakon nekoliko godina napredujete i dođete do zbilja dobre plaće, recimo 13 tisuća kuna neto, vašeg poslodavca to će koštati još 90 posto, 24 i pol tisuće kuna.
ideja da će privatne kompanije odjednom povećati plaće ili zapošljavati određenu vrstu radnika ili riješiti problem iseljavanja, naprosto je nastrana. Suočene s poreznim stopama od 90 posto, sporim sudovima i nesigurnim propisima, pravo je čudo što mogu bilo koga zaposliti.
Svaki privatnik u RH je skrt. Pravi privatnik moze najbolje motivirati ljude na nacin da 50% dobiti podijeli radnicima,a i drzava moze tu puno uciniti. Npr minimalno oporezovati jednokratne dobiti koje se isplacuju radnicima. Poanta radnici bolji standard..poslodavac bolji rezultati i sve veca dobit, a drzava dio poreza koji bi se ionako oprao. Win win situacija.
Cinjenica jest da su porezna opterecenja velika,ali i dobar dio firmi preskupo naplacuje svoj rad
Poanta clanka je da se radnici za skromno povecanje place mogu zadrzati, a to ne utjece na likvidnodt firme, ali ne ide to preko noci , prvo treba gazda shvatit da ne mora nuzno vozit auto za 50 000 eura, a radnike placat 3000 kuna, jer sada radncii imaju opciju legalnog odlaska, a ne moraju nuzno zivjeti u rupcagama, frend mi je na selu blizu posla rentao stan za 350 eura
smatram da ovaj clanak ne dobija pozornost koju zasluzuje. naime 2500 eura netto je zaista u granicama realnog za zavarivaca u Njemackoj. Vozac B kategorije ima 1500-1800 netto.
boljitak za hrvatski proracun ovisi o tome hoce li Josip sve kupiti u Njemackoj pa dovesti Mercedesom ili ce se malo pokazat u selu.. nazalost, ako Jozo bude trosio u Hrvatskoj i isao na more vec ce 300 000 domoljubnih na skijanje u Austriju, mozda padne i koji svicarski sat, a HZZO ce placati novce austrijskim bonicama, lomovi isl. :). Ali opet, Jozo ce bit 11 mjeseci u Svabiji i placati stanarinu, pa ce i tamo ostaviti pola od onog sto mu ostane nakon kredita. 1200 ojra za kat obiteljske kuce.. nije loshe. A mozda digne i kredit za mercedesa.
Onda na scenu stupa Peter Zwegat i plijeni Jozinu kucu u Hrvatskoj 🙂
mislim da je ovo bitno za financijsku edukaciju i opcenito zahebanciju
Uključite se u raspravu