Na isteku prve trećine godine i u mnogo predvidljivijim okolnostima nego što je to pogled iz “lockdowna” zbog koronavirusa ekonomska predviđanja nisu najpouzdanija. Ipak, ministar financija Zdravko Marić priznaje da već računa da bi epidemijski udar na gospodarstvo u 2020. mogao rezultirati padom BDP-a za oko 10%.

S računicama za nekoliko scenarija nastavka godine najavio je izaći ovaj tjedan, no već se ugrubo računa da bi fiskalni deficit u 2020. mogao biti i veći od 10% BDP-a, a razina javnog duga dosegnuti oko 90% BDP-a. Razumljivo je stoga da se tjednima na relaciji Katančićeve, HNB-a, banaka i najvećih institucionalnih investitora važu moguće kombinacije kako namaknuti manjak proračunskih prihoda.

“U ova tri mjeseca, da se isfinancira sve nužno, treba oko 15 mlrd. kuna mjesečno, a kad se na tih 45 milijardi dodaju i neke obveze po dospijećima dugova iz prošlih razdoblja dođe se do 70 milijardi. Ukratko, “bez zaduživanja već ne možemo”, podcrtao je Marić ovih dana. Dosad se, kaže, uspjelo namaknuti 8,5 milijardi na domaćem tržištu, a u iduća dva tjedna ide se još operacija”.

Kad je to rekao, zacijelo nije mislio na refinanciranje više od milijardu eura netipičnog mega izdanja deviznog ‘trezorca’ koji dospijeva 7. svibnja. Banke ga godinama “rolaju”, a iako je za ovu godinu plan bio da se to izdanje posve iskupi i zamjeni dugoročnim, obvezničkim dugom, izgledno je da će se ta milijarda još jednom zavrtjeti u bilancama banka.

“Dodatne operacije” vjerojatno znače nove državne obveznice. Pritom se, izgleda, i država još mjesec, mjesec i pol namjerava držati one “ostani doma”. Neslužbeno, u razradama plana financiranja potrebe za iduća dva mjeseca namjeravaju se pokriti na domaćem tržištu, zaduženjem kroz obveznice – u dva koraka. Prvi početkom svibnja, pa početkom lipnja. Okvirno se računa da bi se namaknulo više od 20 milijardi kuna oko odnosno tri milijarde eura.

To ujedno sugerira da bi se u realizaciju te operacije trebala uključiti i Hrvatska narodna banka, ponajprije kroz otkup postojećih obveznica od mirovinskih fondova. Od oko 110 milijardi kuna ukupne imovine tih fondova, glavnina je plasirana upravo u državne obveznice (raznih ročnosti), a tekući priljevi doprinosa i zatečene novčane pozicije nisu dostatni za njihov angažman u mjeri u kojoj se to očito očekuje.

Naravno, nisu oni jedini institucionalni investitori na koje se može računati, ali su svakako daleko najveći. Jači angažman OMF-ova tehnički je izvediv na više načina, a neki od njih zahtijevali bi i određene zakonske prilagodbe.

Prinosi su se nemalo udaljili

Ključni detalji plan(ov)a očito se još važu, pa tako i pitanja ročnosti, iznosa i prinosa. Po mnogo čemu izvanredna situacija očituje se, među ostalim, i u tome što je sekundarno tržište više-manje zamrznuto pa su se npr. prinosi na domaća i inozemna državna izdanja Republike Hrvatske u posljednje vrijeme nemalo “udaljili”.

Kako bilo, izgleda da su u Ministarstvu financija procijenili da se, barem kad je posrijedi tržišno financiranje, do sredine godine oslone na domaće tržište.

To ne znači da se istodobno pozorno ne prati i situacija na inozemnom tržištu duga. Testiranje apetita međunarodnih ulagača veoma će brzo doći na red i zbog toga što već 14. srpnja na naplatu stiže 1,25 milijardi dolara obvezničkog duga (s ugovorenim valutnim swapom u eurima) iz 2010. godine, koji treba refinancirati.

Važnost ulaznice za ERM2

Ostaje vidjeti hoće li prije te operacije Hrvatska službeno dobiti ulaznicu za europski tečajni mehanizam, ERM2. To bi bila poticajna vijest za izlazak na ino-tržište.

No, benefiti toga u smislu financiranja države konkretniji su i širi od pozitivnog signala za investitore pri refinanciranju euroobveznice jer bi ERM2 proširio i manevarski prostor središnje banke.

Kako kao ne-članica eurozone Hrvatska nema pristup programu otkupa dugoročnih papira od strane Europske središnje banke, vrijedna “utješna nagrada” nedavno je ishođenje Hrvatske narodne banke dogovora s Europskom središnjom bankom o valutnom swapu u vrijednosti do dvije milijarde eura. Iako je to ponajprije važno kao podrška i poruka za očuvanje stabilnosti tečaja (što se brzo potvrdilo i na smirivanju tečajnih pritisaka), posredne koristi tog “alata” su šire.

Jedan od oslonaca u financiranju su, k tome, i sredstva supranacionalnih tijela i institucija. Već je poznato da bi iz proračuna EU (iz neiskorištenih sredstava za kohezijsku politiku) za ublažavanje posljedica koronakrize Hrvatskoj trebalo pripasti 1,16 milijardi eura.

No, tu su i institucije poput EIB-a, Svjetske banke ili EBRD-a, koje također uspostavljaju ili razrađuju programe pomoći ekonomijama pogođenim korona-krizom. Na razini EU ovih se dana govori i o fondu za oporavak gospodarstava Unije, a zasad se spekulira o kombinaciji bespovratnih sredstava i povoljnih kredita.

U međuvremenu, u uvjetima velikog raskoraka tekućih prihoda i obveza proračuna (što odnedavno uključuje i potpore za isplate plaća) Ministarstvo financija koristi i aukcije trezorskih zapisa. Na prošlotjednoj je npr. prodano 1,4 milijardu kuna više od istodobnog dospijeća. Za ovaj utorak aukcija je planirana na pola milijarde kuna (oko 200 manje od dospijeća), ali iznos se po potrebi (i potražnji) može i povećati.

Dodatne proračunske uštede

Sve u svemu, financijaši mahom ne dvoje u uspješno zatvaranje aktualne financijske konstrukcije do ljeta. Kako će potrebe izgledati u drugom dijelu godine, ostaje vidjeti. Ali u svakom scenariju treba računati i na najavljene dodatne proračunske uštede.