Svaka jesen Hrvatskoj donosi najave novog kruga poreznog rasterećenja. Kada smo prije 10-ak godina govorili o nepredvidivosti poreznog sustava, teško je bilo zamisliti redovno, godišnje smanjivanje poreznog opterećenja rada. Iz prethodna četiri kruga poreznih izmjena, sada se već može pobrojati značajan niz pogodnosti koje su se tijekom proteklih par godina prelile, najvećim dijelom, u prihode zaposlenika: povećanje osobnog odbitka sa 2600 na 4000 kn, podizanje mjesečnog bruto iznosa na koji se primjenjuje stopa poreza na dohodak od 24%, uvođenje mogućnosti nagrađivanja zaposlenika kroz neoporezivi iznos do 5000 kn, uvođenje mogućnosti neoporezivih isplata vezano uz smještaj i prehranu zaposlenika, uvođenje mogućnosti plaćanja premija dopunskog/dodatnog zdravstvenog osiguranja do 2500 kn godišnje po zaposleniku kao neoporezivog primitka, uvođenje paušalne naknade za prehranu radnika od 5000 kn godišnje ili priznavanje troškova prehrane radnika nastalih kod poslodavca od 12.000 kn godišnje, smanjenje oporezivanja dioničkih planova kao načina nagrađivanja radnika.

Najava daljnjeg spuštanja poreza na dohodak s 24% na 20% i 36% na 30% na tragu je ranijih AmCham-ovih preporuka i za očekivati je da će potaknuti potrošnju kao što se to desilo i u ranijim krugovima porezne reforme.

Međutim, kao što učestalo napominjemo, Hrvatska je u kontinuiranom natjecanju s drugim državama srednje i istočne Europe za ulaganja i talente. Istovremeno, i druge države radile su na svojoj konkurentnosti, pa se s najavljenim ovogodišnjim smanjenjem opterećenja Hrvatska približila, ali ne i ostvarila prednost u odnosu na Češku (efektivna stopa iznosi 20-23%) i Slovačku (stope od 19% i 25%), dok je bitno nepovoljnije od Bugarske ili Rumunjske (10%) prema podacima KPMG-a. Kada pogledamo doprinose, situacije je još nepovoljnija. Gledajući međutim ukupnu poreznu politiku, svakako se nepovoljnim može ocijeniti povećanje trošarina na kavu i bezalkoholna pića s početkom pandemije Covida-19 što je teško opteretilo industriju usred izvanrednih okolnosti.

Smjer novog normalnog

“Lockdown” iz ožujka, travnja i svibnja zacrtao je smjer novog normalnog. Digitalno i dislocirano u tom trenutku prepoznati su kao smjer koji će omogućiti opstanak poduzeća. Digitalni kanali pristupa korisnicima i radu, zacrtali su međutim smjer koji će u većoj ili manjoj mjeri ostati dio našeg redovnog života neovisno o pandemiji. Mnoga naša poduzeća očekuju povratak na staro ne vidjevši da su se neke metode pokazale uspješnima, a trendovi promijenili. Rad od kuće ostat će praksa u većoj ili manjoj mjeri ovisno o industriji i potrebama poduzeća. Ne zbog troškova poduzeća, koliko zbog fleksibilnosti koju pruža radnicima omogućujući im do sada nedostižan balans privatnog i poslovnog života. E-trgovina i dostava zavladali su kao nova pogodnost u maloprodaji, a robotizacija je napokon prepoznata kao doprinos osiguranju kontinuiteta proizvodnje. Iz ove krize izdvojit će se oni koji su se možda promijenili pod pritiskom okolnosti, ali su promjenu prigrlili i u novim okolnostima traže priliku za sebe u svijetu novih okolnosti i navika. Oni koji čekaju rješenje krize kako bi se vratili na staro, shvatit će da se svijet promijenio, a njihova odluka, koja god bila, u tom trenutku bit će zakašnjela. Posebno je važno da u ovo turbulentno vrijeme, javni servisi prate ili još bolje, vode promjene.

Opterećenost pravnog sustava

Pandemija COVID-19 te potres koji je pogodio grad Zagreb i okolicu utjecali su i na rad pravosudnog sustava u Republici Hrvatskoj uzrokovavši obustavu skoro svih pravosudnih procesa. Trgovački sud u Zagrebu, kao najvažniji sud za trgovačke sporove u Republici Hrvatskoj, bio je zatvoren dva mjeseca, čime je stvarna zaštita prava poduzetnika i pojedinaca bila svedena na minimum. Nakon relaksacije epidemioloških mjera te početka ponovnog pokretanja gospodarskih aktivnosti, za očekivati je da će pravosudni sustav biti preopterećen novim predmetima (ovrhe, stečajevi, parnice, itd.), što će s već postojećim zaostacima pridonijeti stvaranju dodatne nesigurnosti za poslovanje u Hrvatskoj. Od velike je važnosti napraviti tehnološki skok u radu pravosudnog sustava i digitalizirati procese što je velikim dijelom omogućeno kroz važeća zakonska rješenja. Pravosudni sustav koji diše svojim ritmom, odvojen od potreba društva, nužno je potaknuti na promptno ispunjavanje svoje zadaće kako bi pravda bila brza i dostupna.