Kratkoročne statistike za razne segmente domaćeg gospodarstva nisu najpogodnije za trendna iščitavanja, a u industrijskoj su proizvodnji oscilacije od mjeseca do mjeseca posebno naglašene.

Nakon što se s lipanjskim 5,6-postotnim padom proizvodnje na godišnjoj razini Hrvatska našla među tri zemlje EU s najizrazitijim smanjenjem, u srpanjskim usporedbama mogla bi biti među članicama Unije koje prednjače srpanjskim stopama rasta obujma. Prema Državnom zavodu za statistiku, proizvodnja u srpnju je, kalendarski prilagođeno, bila 3% veća nego u istom mjesecu lani.

Domaća industrija jednostavno je mala i ritam već nekoliko perjanica u pojedinim industrijski važnijim sektorima zaljulja i predznak ukupne domaće proizvodnje. U srpnju je to bilo najizraženije kod kemikalija i kemijskih proizvoda, čija proizvodnja očito bila čak 50% veća nego u lanjskom srpnju, i to nakon što je mjesec prije te djelatnosti obilježio pad od 17,7%. U našem slučaju te sektorske brojke jasno nameću i konkretnu “adresu”; u lanjskom srpnju, naime, u Petrokemiji je bio veliki remont. Pored toga, turistička potrošnja povukla je i proizvođače hrane i pića, a rastu ukupne proizvodnje pečat je dala i pojačana prerada nafte u Ininoj riječkoj rafineriji, kao i proizvodnja struje.

Ipak, kumulativni podaci upućuju da su trenutni dometi rasta domaće industrije nešto iznad jedan posto.

Ovogodišnji rezultat s krajem srpnja je rast od 1,2 posto (kalendarski prilagođeno), odnosno 1,3 posto koliko pokazuju originalni podaci prema kojima je, pak, srpanj u odnosu na lanjski obujmom proizvodnje bio pet posto jači.

Za obračun kvartalnog BDP-a relevantni su upravo izvorni podaci. A nekoliko već dostupnih pokazatelja za prvi mjesec trećeg kvartala, uz još neke datosti koje utječu na rast BDP-a, nagovještava da bi se nakon nedavnih napisa o usporavanju BDP-a za koji mjesec opet moglo govoriti o ubrzanju kvartalnog rasta u ljetnom tromjesečju.

Upravo takav scenarij očekuje Željko Lovrinčević, znanstveni savjetnik sa zagrebačkog Ekonomskog instituta. Prema državnim statističarima, trgovina na malo u srpnju je zabilježila godišnji porast prometa od 3,6 posto, a prema izvornim podacima nominalno je promet povećan 5,5 posto. I neki drugi recentni pokazatelji turističke sezone upućuju da je i ove godine realno očekivati solidan rezultat. Kad je riječ o BDP-u, Lovrinčević podsjeća kako je u treći kvartal de facto preneseno nešto rasta iz drugog kvartala, jer je značajan iznos uplata PDV-a koji je zbog rasporeda vikenda u lipnju prebačen u srpanj, tj. treći kvartal.

Nemali doprinos srpanjskom rezultatu industrije dale su djelatnosti koje proizvode za potrošnju u turizmu. To se posebice odnosi na proizvodnju prehrambenih proizvoda i pića, koje zajedno čine oko 20 posto (15+5%) industrijske proizvodnje. Proizvođači hrane u srpnju su, prema originalnim podacima, zabilježili gotovo 10 posto veću proizvodnju (za tekuću potrošnju i popunjavanje zaliha) nego u lanjskom srpnju, a proizvodnja pića povećana je 6 posto. No, dok je kod pića kumulativno zadržana razina proizvodnje iz prvih sedam mjeseci prošle godine, kod hrane je i kumulativni rezultat iznadprosječnih pet posto.

I već spomenuta kategorija kemikalija i kemijskih proizvoda ove godine, pod utjecajem Petrokemije čije se restrukturiranje danas očituje (i) u rastu obujma, bilježi iznadprosječno povećanje proizvodnje od 6,5 posto.

Nasuprot tome, i sa srpanjskim rastom rafinerijske prerade nafte od 16 posto, ta kategorija u prvih je sedam mjeseci ove godine djelovala prigušujuće na rast industrije, budući da je s krajem srpnja još uvijek na velikih minus 44 posto u odnosu na 2018.

I brodogradnja, tj. kategorija ostalih prijevoznih sredstava s krajem srpnja bilježi sličan međugodišnji pad, 42 posto, s tim da je samo srpanjski obujam proizvodnje bio 16,6 posto slabiji od lanjskog. Međutim, utjecaj postepenog kopnjenja hrvatske brodograđevne proizvodnje na ukupnu industriju već se jako smanjio. Ponder te proizvodnje sveden na 0,85 posto, dok je npr. kod proizvodnje naftnih derivata više nego dvostruko veći pa i svaki pomak (rast ili pad)  njihove proizvodnje razmjerno više utječe na ukupan rezultat industrije. Jednako tako, zbog višestruko većeg većeg pondera "struje" (opskrba električnom energijom i plinom te klimatizacija) koja u strukturi industrije čini 14 posto, njezin je međugodišnji rast od 5,3 posto u srpnju te 5,5% u prvih sedam mjeseci rastu industrije dao i veći doprinos.  

Valja primijetiti da industrija i dalje bilježi ne mali pad broja zaposlenih; u ovogodišnjem srpnju ih je bilo 3,5 posto manje nego u istom mjesecu lani, a u 7-mjesečnom prosjeku broj zaposlenih ove je godine manji za 2,7 posto. U svakom slučaju, posljedično je porasla proizvodnost rada, i to za 4,1 posto, što je pak sporije od rasta plaća u industriji. Unutar industrije, dakako, ima i onih propulzivnijih koji u mnogočemu ne pripadaju prosjeku, no u cjelini je njezin rast relativno anemičan, a novih inovativnih tvrtki je premalo. Drukčijem razvoju događaja ne pridonose ni politike Vlade, kao ni činjenica da nema prave industrijske strategije.