Brisanje iz hrvatskog Upisnika brodova prijeti i plovilima kojima se obavlja gospodarska djelatnost pa tako i manjem broju onih u charteru. Problem je buknuo zbog neplaćanja dviju naknade za 2019. i 2020., za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja te za upotrebu pomorskog dobra, a u njegovo rješavanje uključuje se Udruženje pružatelja usluga smještaja na plovilima – charter pri HGK.

Tangirane su, naime, i pojedine članice našeg udruženja, kaže predsjednik Paško Klisović iz Nautičkog centra Pina i Mare, inače među top 10 u RH, sa 70-ak plovila u floti.

Kako je problem nastao? Klisović tvrdi da nitko ozbiljan u ovom biznisu ne izbjegava plaćanje naknada, no račun nije do svih stigao te su vlasničke promjene ili promjene sjedišta pretežiti razlozi zašto fakture nisu isporučene, već je pošiljka vraćena.

Pored nesporne namjere države da naplati svoje, sporno je ipak što ni pri tehničkom pregledu kod produžetka dozvole za plovidbu ne postoje upozorenja glede dugovanja. Pitanje je tko je od dužnika svjestan danas duga te kako obavijestiti ljude da postoji problem s obzirom na to da je špica sezone.

Kao izlaz iz trenutačne situacije Klisović apelira na produžetak roka za uplatu do kraja godine, uz ponovno slanje faktura, moguće uz pomoć lučkih ispostava, dok će udruženje uputiti okružnicu radi informiranja članica.

Opcija koja je logična

Kod ovih problema očito najviše brinu dugovanja prijašnjih vlasnika, jer se stanje trenutačno ne provjerava, iako bi u javnom očevidniku trebao biti vidljiv status duga, osobito jer se zbog krize plovila prodaju pa je pod zadnje oko 300 plovila otišlo iz Hrvatske te je brisano iz upisnika.

Dugoročno rješenje je spriječiti neplaćanje, povodom čega Klisović kao opciju na stol stavlja logičan prijedlog da se kao uvjet za produljenje dozvole, istodobno uz tehnički pregled plaćaju naknade.

Generalno, problem za zemlju pomorske orijentacije nije mali, kao ni sredstva koja se inkasiraju. Iz Ministarstva na naš upit navode da je u protekle dvije godine za 92.937 jahti i brodica ukupno za obje naknade naplaćeno nešto više od 50 milijuna kuna.

U strukturi plovila za koje se danas traži podmirenje dugovanja pokazuje se velik udio onih kojima se ostvaruje gospodarska djelatnost, što dodatno ukazuje na potrebu za unaprijeđenim sustavom.

Iako najveći broj plovnih objekata za koje nisu plaćene naknade čine brodice za osobne potrebe (oko 77%), udio brodica za gospodarsku namjenu je blizu 23%, uz još oko 300 jahti.

I jedna i druga naknada su varijabilne, njihov iznos ovisi o duljini plovnog objekta te o ukupnoj snazi porivnih uređaja, a ilustracije radi npr. do oko 800 kuna iznosi trošak za prosječno jedrilicu u charteru dužine do 14 metara, te nešto manje od 3000 kuna za jahtu sa snažnim motorima.

Opterećeni hipotekama

Na upit, pak, koliko je dužnika charter kompanija te koji je njihov broj plovila u odnosu na ukupni broj od oko 10.000 onih za koje nije plaćena naknada, iz resora navode podatak da se oko 1800 plovila za iznajmljivanje i prijevoz putnika nalazi na popisu za brisanje, od čega je najveći broj onih za dnevni najam.

Po definiciji rent brod više radi u formi obrta pa nisu članice navedenog udruženja, a ni Udruge brodara. S druge strane, oko 70% charter plovila opterećeno je hipotekama ili ima obveze prema leasing društvima, što bi navodno dovelo do blokade brisanja iz upisnika, iako to, čini se, nije prepreka bilo lani kad je brisanje provedeno za više od 21.000 plovila, osim ako su svi bili bez tereta.

Na dio neplatiša očito je prva najava iz kolovoza o prijetnji brisanja – djelovala. Od trenutka objave obavijesti i popisa plovila na internetskim stranicama Ministarstva do danas uplaćeno je 567.363,36 kuna, što je oko 11% ukupnoga duga.

Prema istom izvoru, vrlo je izvjesno da određeni broj brisanih plovila neće udovoljavati postojećoj zakonskoj odredbi kojom je propisano da se u upisnik brodova ne mogu upisati brodice i jahte duljine trupa do 24 metra proizvedene prije 16. lipnja 2000., “osim ako su označene CE oznakom sukladnosti sukladno primjenjivim zahtjevima Direktive 94/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. lipnja 1994. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s rekreacijskim plovilima”.