Kada je prije gotovo pet godina napuštao Istru, u kojoj je živio otkako je s obitelji prognan iz svog doma, i vraćao se u rodni Vukovar, Velimir Borić (46) znao je da će biti teško, ali ipak ne toliko. Nadao se da će, nakon što je u Istri radio sezonske poslove, u svome gradu pronaći nekakav posao od kojega će moći živjeti.

Umjesto toga, Borić je već pet godina u neuspješnoj i grčevitoj potrazi za poslom, piše Večernji list.

'U pet godina poslao sam više od 500 molbi za posao, ali bez rezultata. Na najveći broj njih nisam dobio odgovor. Bilo je i nekih obećanja koja se nisu obistinila. Došao sam do dna i ne želim više šutjeti jer više drugog izlaza nemam', počeo je svoju priču Borić.

Po struci trgovac, Borić je u početku slao molbe samo za poslove u struci. Kako nije bilo rezultata, počeo se javljati na sve oglase na koje je nailazio. Proteklih godina snalazio se na najrazličitije načine da bi nekako preživio i platio račune.

Radio je sve i svašta, a pomagao je i pri poplavi u županjskoj Posavini i u vrijeme izbjegličke krize. Sada je pomoć neophodna njemu.

'Ne želim socijalnu pomoć jer mislim da su roditelji s djecom, koji ne rade, u puno težoj situaciji nego ja. Želim samo raditi, tražim bilo kakav posao kako bih mogao preživjeti. Imam život, ali ne živim', kaže Borić.

Cijeli članak pročitajte ovdje.