Siromašni građani najviše snose posljedice visoke inflacije jer većinu novca troše na prehranu, koju rast cijena najviše pogađa, upozorava Hrvatska mreža protiv siromaštva (HMPS), predlažući Vladi da ponovno poveća zajamčenu minimalnu naknadu za siromašne.

Znatni pad

Inflacija opet u fokusu ulagača: Prekinut trend rasta dionica na Wall Streetu

Udio siromašnih u Hrvatskoj godinama se kreće između 18 i 20 posto, a u novom kontekstu inflacije i rasta cijena taj bi broj mogao dodatno porasti, rekao je Hini potpredsjednik HMPS-a i redoviti profesor na Katedri za socijalnu politiku zagrebačkog Pravnog fakulteta Zdenko Babić.

Siromašnima inflacija značajno viša od 13 posto

Inflacija izazvana pandemijom i ratom u Ukrajini ne pogađa sve jednako – prosječna godišnja stopa u Hrvatskoj iznosi oko 13 posto, pri čemu su najviše poskupjeli prehrambeni proizvodi, mnogi od njih gotovo i 30 posto.

Babić ističe da siromašni u strukturi troškova najviše izdvajaju za prehranu, tako da je njima inflacija značajno viša od 13 posto.

Povećanje minimalne naknade s 800 na 1000 kuna na početku godine samo je anuliralo inflaciju iz ranijih godina, jer se naknada nije povećavala od 2014. godine, dok je inflacija u tekućoj godini nastavila ubrzano rasti.

“Ne reagiramo adekvatno kod naknade za najsiromašnije”, smatra Babić i napominje da je Vlada reagirala povećanjem vaučera za struju i plin pa je to smjer u kojem treba ići i s naknadama.

Univerzalni kriterij određuje da su siromašni oni ljudi koji imaju manje od 60 posto medijalne neto plaće, koja je u rujnu iznosila 6500 kuna, dok su u skupini ekstremno siromašnih oni s dohotkom manjim od 40 posto medijalne neto plaće, a takvih je 7,5 posto.

Babić upozorava da je siromaštvom značajnije pogođeno urbano stanovništvo, što se ne vidi u statistikama koje bilježe samo dohodak, a ne i naturalnu proizvodnju, kojom se pomažu umirovljenici u ruralnim sredinama.

Nije svejedno živite li s mirovinom od 2000 kuna u stanu u Zagrebu, gdje morate kupovati sve, ili u kući s vrtom u kojem možete proizvoditi voće i povrće. Seosko stanovništvo je u tom smislu manje ranjivo, ali im s druge strane nisu na dohvat socijalne usluge, kaže Babić.

U Hrvatskoj su siromaštvu najviše izložene osobe niskog obrazovanja (osnovna škola i niže), nezaposleni, osobe koje žive u samačkim kućanstvima, jednoroditeljske obitelji, osobe starije životne dobi i umirovljenici s niskim mirovinama.

Smanjivanje siromaštva kroz fiskalnu politiku, integraciju i zapošljavanje

Babić naglašava da ima dosta prostora za unapređenje mjera za ublažavanje siromaštva – država raspolaže s puno poteza kojima može smanjivati siromaštvo, a najznačajnija je fiskalna politika kojom se mogu ublažiti nejednakosti kroz poboljšanje sustava socijalnih naknada za siromašne.

Također, Vlada može suzbijati siromaštvo efikasnijim programima integracije i zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih kroz mjere aktivne politike zapošljavanja.

Solidarnost među građanima u Hrvatskoj je još uvijek dosta visoka pa bi trebalo taj potencijal pretočiti u konkretnije, izdašnije i efikasnije socijalne programe. Za njihovo kreiranje i financiranje presudni su državne institucije i izražena politička volja, poručuje Babić.

Značajan doprinos putem raznih programa – od pučkih kuhinja do prenoćišta i prihvatilišta za beskućnike, daju razne ustanove i udruge, poput Crvenog križa, Katoličke crkve i Caritasa, udruga civilnog društva, mreže socijalnih samoposluga, Hrvatske mreže za beskućnike…

Kada se usporedi rasprostranjenost siromaštva u Hrvatskoj s drugim zemljama članicama EU-a, pokazuje se da Hrvatska s 19,2 posto građana u riziku siromaštva bilježi veću rasprostranjenost siromaštva od EU27 prosjeka, koji iznosi 16,8 posto.

Siromaštvo je manje prisutno u Češkoj, Finskoj i Sloveniji, gdje je između osam i 11 posto građana u riziku siromaštva, te skandinavskim zemljama, Njemačkoj i Austriji.

S druge strane, veća rasprostranjenost siromaštva sa stopama preko 20 posto prisutna je u Bugarskoj, Rumunjskoj, baltičkim zemljama, Grčkoj, Italiji i Španjolskoj.

Drastične razlike u siromaštvu: Panonska Hrvatska čak 27 posto, Grad zagreb 11,6 posto

Po podacima Državnog zavoda za statistiku, stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj bilježi drastične razlike u odnosu na pojedine statističke regije – dok za Panonsku Hrvatsku iznosi 27 posto, za Sjevernu Hrvatsku 18,5 posto, a za Jadransku Hrvatsku 18,1 posto, u Gradu Zagrebu je samo 11,6 posto.

U kućanstvima bez uzdržavane djece najviše stope rizika od siromaštva su u jednočlanim kućanstvima, ponajviše u onima s osobama u dobi od 65 ili više godina.

Prag rizika od siromaštva za kućanstvo s dvije odrasle osobe s dvoje djece u 2021. iznosio je 76.568 kuna.

Prema dobi i spolu, stopa rizika od siromaštva lani je bila najviša kod osoba u dobi od 65 ili više godina – 32,4 posto. U toj je dobnoj skupini stopa rizika od siromaštva kod žena iznosila 37 posto, a muškaraca 25,9 posto.

Svaka peta osoba u Hrvatskoj bila je prošle godine u riziku od siromaštva, što je oko 817.000 ljudi.