Kadrovske čistke u upravama strateški važnih državnih tvrtki sve su učestalija pojava. U nešto manje od dvije godine mandata Kukuriku koalicija već je u desetak javnih i državnih tvrtki mijenjala uprave koje je sama postavila, a u nekima od tih slučajeva i tri puta. Ukupno je, kako nam je potvrđeno u Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, instituciji koja odobrava sva kadrovska rješenja vlasti, imenovano 97 novih menadžera u javnim i državnim poduzećima. Zanimljivo je pritom da su, nasuprot najavama da će smjenjivati odgovorne i uprave u onim tvrtkama u kojima se ne provedu planovi restrukturiranja i postavljeni im ciljevi, smjene menadžerskog sloja ipak učestalije u poduzećima koja prolaze kroz privatizacijske i slične procese.

Sve zbog autocesta

Najnoviji je takav slučaj ACI, u kojemu je obavljena već treća smjena uprave u mandatu Kukuriku vlade. Tvrtka prolazi pripremu za dokapitalizaciju u kojoj bi glavni partneri trebali biti domaći mirovinski fondovi. Premda je opoziv smijenjenoga predsjednika Uprave Dražena Nikolića NO ACI-ja obrazložio time da “nije postupao sukladno odlukama NO-a, jer nije tražio potrebne suglasnosti za troškove koje je prouzročio u poslovanju društva”, poznavatelji prilika u nacionalnoj nautičkoj grupaciji tvrde da je posrijedi mimoilaženje oko koncepcije razvoja.Takvi argumenti čuli su se i u prethodnoj smjeni Bruna Bonifačića, koji je bio među rijetkim menadžerima aktualne vladajuće garniture postavljen izvan stranačke licitacije, na prijedlog head hunting agencije. Zamjeralo mu se da umjesto dokapitalizacije s mirovincima priprema proces za tursku Dogus grupu.

Sličan je razvoj događaja i u Hrvatskim autocestama (HAC). Ministar Siniša Hajdaš Dončić čvrst je u nastojanju da se provede davanje autocesta u 50-godišnju koncesiju. HAC je bila i jedna od prvih tvrtki u kojoj je provedena smjena novoga upravljačkog tima, no i nova uprava koju je vodio Dražen Guštin trajala je tek devet mjeseci. Kompletna je smijenjena i postavljena nova, dvočlana s Davorom Mihovilićem kao predsjednikom. Ta je smjena, objasnio je ministar, bila nužna jer nije provođen program restrukturiranja, koji je predviđao izdvajanje sektora održavanja i naplate iz HAC-a i Autocesta Rijeka-Zagreb u novu tvrtku kćer HAC-a. To se nije dogodilo, pa je zadatk prebačen na Mihovilića. Sada se krivnja za zastoj u tome prebacila na ARZ i Željka Denonu, koji je postavljen na čelo ARZ-a još za mandata Zlatka Komadine. Njegov nasljednik Josip Šala slovi kao zagorski kadar Hajdaša Dončića, a koliko je doista kriterij ispunjenje zadaće, vidjet će se za 60 dana, koliki mu je rok za obavljanje Denonina posla.

No, svi ti potezi, kako je ponavljao Hajdaš Dončić, neće usporiti proces davanja autocesta u koncesiju. Istu je poruku slao i obrazažući smjene u HŽ Cargu, koji je u procesu privatizacije i u tijeku su pregovori o preuzimanju s rumunjskim Feroviarom. Od novog direktora, trećeg u manje od dvije godine, ministar nije dočekao traženo otpuštanje 1200 do 1500 radnika koje tvrtka ne može financirati.

Hajdaš Dončić pokazao se najangažiranijim ministrom kad su posrijedi smjene direktora iz njegova resora. Inicirao je i smjenu Srećka Šimunovća u Croatia Airlinesu, koji također sada ulazi u privatizaciju pod upravljanjem  Krešimira Kučka.

Među rijetkima koji nisu kažnjeni zbog lošeg rezultata nego zbog pogrešnog ponašanja bio je Damir Grgić, kadar aktualne koalicije na dužnosti direktora HŽ Putničkoga prijevoza. Grgić je u jeku štrajka i nefunkcioniranja željeznice otputovao u Njemačku.

Vrdoljak čistio HEP

U smjeni direktora aktivan je i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, nakon preuzimanja palice od Radimira Čačića. HNS-u su u podjeli “plijena” pripale energetske tvrtke iz državnoga portfelja. Najveća Vrdoljakova smjena bila je u HEP-u, gdje su smijenjeni Čačićev Zlatko Koračević i njegov tim. Pod pritiskom koalicijskih partnera maknuta je i Uprava Plinacra. Zbog privatizacije promijenjen je i tim na čelu Petrokemije. Kada nije bilo dostatna promjena tri člana Uprave, umjesto predsjednika Uprave Josipa Jagušta postavljen je Dragan Marčinko.

Rijetki su uoči privatizacije opstali, poput Krešimira Starčevića u Croatia osiguranju i Čede Maletića u HPB-u. Rariotet su primjeri poput Darinka Bage i Antona Kovačeva, koji pozicije na čelu Končara EI i HBOR-a drže još iz Tuđmanova vremena.

Kadrovska politika Kukuriku koalicije u najvažnijim poduzećima iz državnog portfelja pokazala se prilično šupljom. Izravan stranački izbor nerijetko je rezultirao i nezadovoljstvom samih stranaka, kojima je u međuvremenu nametnuta obveza izbora direktora putem javnih natječaja. Tako je upravo smijenjena uspješna šefica zadarske Zračne luke Katica Pupić Bakrač, koja je “pala” zbog isplate 195 tisuća kuna bonusa za dobro poslovanje, postavljena je privremena obnašateljica dužnosti te slijedi provedba natječaja. A najave rezanja plaća menadžera u javnim i državnim tvrtkama ispod ministarskih neće ohrabriti stručnjake da se natječu za te pozicije.