Odluka Megglea o prestanku prerade mlijeka u Hrvatskoj je definitivna, ali oko 270 farmera iz Osječko-baranjske županije koji joj danas isporučuju 25-26 milijuna kilograma mlijeka, prema riječima ministrice poljoprivrede Marije Vučković, nije ugroženo.

Nakon zagrebačkog sastanka s predstavnicima te kompanije i drugih vodećih igrača iz te branše rekla je da su iz ostatka mliječne industrije dobivena jamstva nastavka otkupa nakon što istekne rok suradnje koji su u Meggleu najavili, a to je do kraja ove godine.

Ministrica, doduše, priznaje kako zasad nema konkretnog plana na koji će se način osigurati nastavak proizvodnje. No, predstavnici industrije, regionalna samouprava, ministarstvo i Vlada će, kaže, učiniti sve da se sačuva 160 radnih mjesta, uz tržišno održiv koncept. U tome računa i na “raspoloživost nekih novih sredstava EU, kao određene zakonodavne mehanizme koji će se iskoristiti”.

Predsjednik Uprave Megglea Marijan Vučak pak obećava odgovorno i socijalno osjetljivo postupanje u procesu restrukturiranja, što uključuje “kvalitetne otpremnine i uvjete raskida ugovora o radu uz socijalni dijalog sa zaposlenicima i relevantnim tijelima”.

U Meggleu su spremni i na razgovore o prodaji tvornice u narednim mjesecima. Ima li već zainteresiranih, ni on ni osječko-baranjski župan Ivan Anušić ne otkrivaju; o tome je još prerano govoriti.

Mato Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore smatra kako bi trenutna situacija mogla biti i šansa za novi početak. S tim u vezi kao moguću navodi udruživanje kooperanata. Podsjeća da su npr. u Austriji kooperanti ujedno suvlasnici prerađivačkih kapaciteta, a napominje i da u cijeloj priči treba razmotriti mogućnosti koje pružaju fondovi za ruralni i za regionalni razvoj.

Opciju mljekare u blizini same proizvodnje mlijeka (preuzimanjem postojeće Meggleove tvornice ili izgradnjom nove) smatra boljim i “zelenijim” rješenjem nego da se otkup preraspoređuje drugim velikim prerađivačima jer to iziskuje prijevoz i po dvjestotinjak kilometara. Naravno, kad je posrijedi postojeća mljekara u Osijeku, pitanje je što Meggle planira s opremom, odnosno namjerava li je preseliti u Bihać ili Kragujevac.

U kojem god smjeru se krene u potrazi za rješenjem, kroničari zbivanja i politika u poljoprivrednom sektoru smatraju da je to još jedan vatrogasni primjer i da je iznenađenje s kojim je dočekana poslovna odluka treće po veličini mljekare u zemlji samo dodatni dokaz da Hrvatska zapravo ne kontrolira sektor poljoprivrede.

“Država koja je s oko 50.000 kooperanata u posljednjih 20-tak godina pala na oko 4500 proizvođača mlijeka, a proizvodnju smanjila na oko 40 posto samodostatnosti, očito nema plan kako da ovu proizvodnju sačuva, poveća i održi je rentabilnom”, kaže Miroslav Kuskunović, dugogodišnji novinar specijaliziran za taj sektor, a danas vlasnik PR agencije specijalizirane za promicanje agrobiznisa Kombinat 1969.

Podsjeća da EU ima viškove mlijeka koje je ukidanje proizvođačkih kvota povećalo, a usto je koronakriza stvorila ogromne zalihe i tržišne viškove. Meggle je, kaže, očito procijenio da mu se u Hrvatskoj proizvodnja više ne isplati jer je jeftinije svoje brendove dovoziti s otvorenog EU tržišta i proizvoditi ih u manje skupljim zemljama iz regije.

Zaključno ističe kako će pravo rješavanje problema domaće poljoprivrede početi tek kad se počne govoriti o proizvodnji i izvozu, a ne o distribuciji novca za poljoprivredu.