Već prve izlazne ankete, objavljene u 19 sati, nisu ostavile previše dvojbe – Zoran Milanović i sljedećih pet godina bit će predsjednik Republike Hrvatske.

Čak 77,86% birača koji su sudjelovali u anketama ispred svojih glasačkih mjesta izrazilo je podršku Zoranu Milanoviću, dok je Draganu Primorcu pripalo 22,14 posto podrške anketiranih.

Trideset godina Oluje
Prvi predsjednički mandat Zorana Milanovića obilježila je specifična “komunikacija” s premijerom Andrejom Plenkovićem i njegovom Vladom koja je, nažalost, rezultirala i opipljivim posljedicama na dva ključna segmenta hrvatske države – na Oružane snage RH i sustav nacionalne sigurnosti, odnosno na civilnu SOA-u i vojnu VSOA-u.

Te su državne institucije nezapamćenom političkom svađom glavnih političkih figura uzdrmane, a to je problem za cijelu naciju. Pogotovo u vremenima u kojima se mijenja globalna slika svijeta i u kojoj je opet na snazi hladnoratovska politika.

Lako je, dakle, zaključiti da si Hrvatska više ne može dopustiti produljenje i zadržavanje stanja nikakve kohabitacije ili neprijateljske kohabitacije Pantovčaka i Banskih dvora.

Nakon što je Milanović ostao na Pantovčaku i dobio novih pet godina, a Plenković se drži u sedlu trećeg mandata još sljedeće tri i pol godine, nikoga u Hrvatskoj više neće brinuti što se sve između njih dvojice osobno zbivalo, nego će javnost tražiti i očekivati da se odblokiraju ključne državne institucije vezane uz obranu i nacionalnu sigurnost.

Iz izjava Plenkovića i ministra obrane Ivana Anušića jasno je da promjenom Zakona o obrani u Saboru RH, a za što je potrebna tek natpolovična većina, planiraju “preoblikovati” neka zakonska rješenja kako bi bilo jasnije što je u nadležnosti ministra obrane kako bi se izbjeglo tehničko petljanje predsjednika u baš sve i svašta vezano uz vojsku.

Primjerice, ispravila bi se nelogičnost da Pantovčak naručuje, odnosno izdaje zapovijedi da mu se stavi na raspolaganje vojni helikopter kad to zaželi, premda te troškove ne plaća on iz svog proračuna, nego ministar obrane iz vojnog. U Vladi tvrde da se, dakle, ne mijenjaju predsjedničke ovlasti, nego neke nedorečenosti u zakonu.

Nova će biti i organizacija velikog vojnog mimohoda, koji se 2025. treba održati za 30. obljetnicu Oluje. Još se ne znaju detalji, hoće li se mimohod održati u Zagrebu, hoće li se održati na Dan pobjede u Oluji ili 30. svibnja za Dan državnosti, a to je datum koji Milanović, kao što je poznato, ne priznaje i ne sudjeluje u njegovu obilježavanju.

Sporili se i oko NSAT-a
Oko sudjelovanja predsjednika na redovnim summitima NATO-a ne bi trebalo biti većih problema, nije ih bilo ni do sada, niti je Milanović u tom okruženju bio konfliktan, premda su ga post festum u Vladi žestoko kritizirali, pogotovo kad je nastao spor oko NSAT-a u sklopu vojne misije u Wiesbadenu.

Oko bitnih vojnih nabava s kojima MORH planira nastaviti i zapravo završiti najveći ciklus nabave novog naoružanja u 2025., problema neće biti zato što je to potpuno, dakle u stopostotnoj ovlasti Vlade RH i za to nije potreban supotpis Milanovića. Što, naravno, ne znači da on neće kritizirati te nabave, a u 2025. očekuju nas dvije kapitalne nabave u vrijednosti od barem milijardu eura ukupno.

Vlada i Pantovčak morat će biti u sljedećem periodu upućeni jedni na druge i morat će se dogovarati oko vojnih pitanja, imenovanja, pa i imena naših vojnih izaslanika u inozemstvo. Dakle, morat će održavati barem tvrdu kohabitaciju.