U financijskoj industriji trend postaju fondovi poput Feelsgooda, inače veličine 30 milijuna eura, jer sve što radi nosi atribut odgovornog društvenog utjecaja.

Počeli su prije godinu dana, investirali u 8 projekata s namjerom da u periodu od 5 do 10 godina umnože ulaganje, no biznisi su takvi da sa svakim zarađenim eurom taj biznis dotiče ili okoliš ili čovjeka – na dobar i mjerljiv način.

Za izračun postoje razne metodologije a fond razvija i svoju, no u svakom slučaju kad procjenjuje investiciju ne samo da provodi cijelo dubinsko snimanje po pravilima struke, već se inzistira i na pozitivnom društvenom i okolišnom učinku koji konkretni biznis polučuje.

To je jedan od primjera dobre prakse, vezano za mantru održivosti poslovanja, dok rezultati novih istraživanja u prilog filantropije ukazuju na potrebu uklanjanja prepreka. U ovom razdoblju hiperkriza, sustav koji obeshrabruje na darivanje, treba pretvoriti u sustav koji potiče.

Tako bi poslodavcima bilo lakše komunicati i unutar svojih organizacija objasniti zašto se pomaže i zašto profit nije, ili ne može više biti na prvom mjestu!

No, kako kompanije žele provoditi društveno odgovorne aktivnosti, potrebne su daljnje prilagodbe u sustavu oporezivanja i zakonodavstvu javne nabave, kako bi se poslovni sektor još više poticalo.

Usto, kada je riječ o Hrvatskoj, čak je 43% građana spremno platiti više za proizvode i usluge društveno odgovornih brendova i kompanija. Također, postoji ogroman filantropski potencijal kako u Hrvatskoj, tako u čitavoj Srednjoj i Istočnoj Europi.

Sve navedeno je pokazalo istraživanje pod nazivom “Filantropija i korporativna društvena odgovornost u Srednjoj i Istočnoj Europi”. Predstavljeno je na 14. Konferenciji o održivom razvoju u organizaciji Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj, kad su po 15 put dodijeljene su nagrade za Hrvatski Indeks Održivosti (HRIO), inicijativu ocjenjivanja dobrovoljnih praksi održivosti hrvatskih poduzeća.u sklopu koje je prezentiran i spomenuti premjer dobre prakse Feelsgooda.

Istraživanje je predstavio Vuk Vuković iz Catalyst Balkansa

Ali drugih – od IT sektora vezano za regulativu o izvješćivanju o održivosti, zatim povezivanja HŽ Infrastrukture s lokalnom zajednicom oslikavanjem željezničkog stajališta Gajnice kao mikroprimjer.

Također evocirana su i rješenja poput primjera Erste banke i pokrenutog društvenog bankarstva, kao podsjetnik na korisne poticaje, odnosno i na druge banke da se tako aktiviraju. Vraćanje duga zajednici, nit je vodilja i ovog projekta koji je Erste lansirao za poduzetnike koji startaju, ali i društvene poduzetnike i neprofitne organizacije.

Kroz projekt je dosad financirano 10 mil eura, a besplatne edukacije i mentoriranje za poduzetnike početnike donijelo je povratnu informaciju da 80% njih bez takvog programa ne bi zadržali ili proširili poslovanje.

Više od 600 radnih mjesta je potaknuto takvim programom, a više od 1100 ih je tako sačuvano. S druge strane, spomenuto istraživanje u ožujku i travnju proveo je Social Impact Alliance for Central & Eastern Europe među građanima Bugarske, Hrvatske, Estonije, Latvije, Litve, Rumunjske i Slovenije.

Uzimajući u obzir broj stanovnika u 7 zemalja, u organizaciji koju je osnovala Anna Korzeniowska, navode da se ukupna vrijednost trenutno doniranih sredstava procjenjuje na 960 milijuna eura. Međutim, potencijal ovih društava mnogo je veći – uz odgovarajuću motivaciju i uklanjanje prepreka, građani srednje i istočne Europe bili bi spremni donirati 2,13 milijardi eura za društvene svrhe godišnje.

Odnosno, više nego dvostruko u odnosu na iznos koji doniraju sada. Prema direktorici Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj dr. sc. Mirjani Matešić,ukupno gledano rezultat istraživanja definitivno otvara oči poslovnim organizacijama i državnom sektoru.

“Pokazuje koliko je važna suradnja među tim sektorima kako bi se razvio i ubrzao rad na zajedničkim rješenjima i strategijama potrebnima našem društvu”, kaže Matešić.

U fazi tranzicije hrvatsko je gospodarstvo raslo više u smjeru stvaranja profita, a manje u smjeru održivosti. Danas je, pak, vidljiva tranzicija u smjeru veće društvene angažiranosti a motivirana je povećanom sviješću zaposlenika, investitora i potrošača. Tvrtkama postaje važna komunikacija sa zaposlenicima koji često i sami volontiraju pa žele raditi u kompanijama za koje misle da imaju ista uvjerenja i istu spremnost pomoći kao i oni privatno.

Mnogi zaposlenici daju veliki fond sati izvan radnog vremena sa željom da se odvija transfer pomoći i od kompanija prema potrebitima. Ljudima je najvažnija njihova profesija, ali itekako misle i žele pomagati, i osjećaju zadovoljstvo kad se to događa u sredini gdje rade.

No, u tome predvode uspješni i veliki, rečeno je na konferenciji uz istaknuto pitanje kako izbjeći pomaganje koje se svodi na marketing umjesto da postane leadership. Usto pitanje je i kako će Hrvatska, koja ima sustav snažne javne podrške socijalnom sektoru, stvoriti strateški javni sustav podrške privatnom sektoru na planu filantropije.

Tvrtke koje imaju sustav održivosti, naime, imaju i zakonske barijere, koje su zapreka tim aktivnostima i njihovoj učinkovitosti na tom području. Porezne olakšice za donatore među najnižima su u regiji Srednje i Istočne Europe i stoga nisu dovoljno motivirajuće, a na promjene poziva i preporuka za uključivanje socijalnih kriterija u javnu nabavu.

Omogućavanje dodatnih beneficija za kompanije koje ispunjavaju takve kriterije, motiviralo bi tvrtke da se više uključe u društvenu sferu, pa je poruka da trenutno manjkaju poticaji za društveno angažirane kompanije u hrvatskom Zakonu o javnoj nabavi.

Druga identificirana zakonska prepreka je naplata PDV-a na pro bono usluge, uz konstataciju sa s obzirom na to da kompanije ne znaju jesu li obavezne platiti PDV na pro bono usluge, a definitivno nisu voljne to činiti, takve aktivnosti obavljaju se izvan sustava i registriranje im je ‘tlaka’.

Samo događaje, pokretač tema u regiji koje su preduvjet kako bi gospodarstvo, pa tako i društvo postigli održivi razvoj, u fokus stavlja još jedno istraživanje čiji bi rezultati isto ukazuju na zakonske promjene.

Riječ je o godišnjem izvješću o filantropiji za 2021. Rezultate je predstavio Vuk Vuković iz Catalyst Balkansa kazavši da je u Hrvatskoj prošle godine donirano 39 milijuna eura, a skoro dvije trećine otišlo je na saniranje potresa.

“Korporativni sektor je najvelikodušniji i to posebno za tzv. strateške donacije poput onih za infrastrukturne projekte, a 15 posto sredstava je išlo kroz dijasporu. U 2022. prvi podaci pokazuju na zaostajanje u uplatama: u odnosu na 39 mil. eura lani, za sad je donirano samo 9 mil. eura”, kazao je Vuković.

Inače najrazvijenije zemlje dobivaju više donacija, jer imaju intenzivnije ekonomske aktivnosti, veći ljudski kapital i bolje su organizirane pa više privlače donatore, a to se vidi i kroz regije: Zagreb, Split, Rijeka i Čakovec bolje stoje npr. od Osijeka.

Međutim, Vuković je kao i mnogi sudionici istaknuo aspekt kako se kompanije odlučuju kome dati. U Hrvatskoj to su u prvom redu oni koji stvaraju nove vrijednosti.

“Međutim, nakon pandemije i potresa, danas smo svjedoci nove krize zbog rata u Ukrajini i pitanja energetske stabilnosti, pa je sad korporativni sektor pred novim izazovima. U krizama vidimo tko je inovativniji i društveno odgovorniji, no specijalno u kontekstu EU taksonomije jer će u sljedećem razdoblju sve više biti obveza, umjesto dobrovoljnog davanja”, zaključio je Vuković.