Mogućnost sudjelovanja u političkom životu temelj je života u demokratskom društvu. Sukladno tome, pravo na političko sudjelovanje osobama s invaliditetom čvrsto je utemeljeno u međunarodnom pravu te je sadržano u  Konvenciji Ujedinjenih naroda o  pravima osoba s  invaliditetom, instrumentima Vijeća Europe te primarnom i sekundarnom zakonodavstvu Europske unije (EU). Izbori za Europski parlament koji će se održati sljedeći mjesec odlična su prilika da se ispita kako mjerodavne nacionalne zakonske, političke i upravne odredbe potiču ili onemogućuju sudjelovanje osoba s invaliditetom u izborima. Prema nedavno objavljenom izvješću Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO), očekuje će da će, unatoč mnogim obvezujućim pravnim dokumentima, milijunima pripadnika te skupine biti onemogućeno glasanje za Europski parlament.

“Ovo izvješće pokazuje ružnu stranu Europe – stvarnost koja je daleko od naših očekivanja, daleko od osnovnih međunarodnih pravnih akata i političkih deklaracija”, kazao je autor izvješća i poljski član EGSO-a Krzysztof Pater. Zbog nacionalnih pravila, oko 800.000 građana EU-a iz 16 država članica bit će lišeno prava na sudjelovanje na izborima za Europski parlament zbog svojeg invaliditeta ili problema s mentalnim zdravljem. Drugi veliki problem su organizacijska rješenja, odnosno tehničke prepreke koje nisu usklađene s potrebama osoba s invaliditetom. Dodatni problem je što u 12 zemalja EU nije moguće zamijeniti pripadajuće biralište nekim drugim koje je prilagođeno određenoj vrsti invaliditeta. U osam država članica svatko tko ne može doći do birališta ne može glasati jer ne postoji mogućnost alternativnog oblika glasanja (glasanje poštom, glasanje putem mobilnih glasačkih kutija ili elektroničko glasanje).

Iako je u trima od tih osam zemalja omogućeno glasanje putem punomoći, to se ne može smatrati odgovarajućim alternativnim rješenjem jer se biraču s invaliditetom ne omogućuje da ostvari svoje biračko pravo nego samo mogućnost da odredi nekoga kome može delegirati svoje pravo glasa. U 18 država članica 
slijepe osobe nemaju mogućnost neovisno glasati – mogu jedino povjeriti nekomu u svojoj pratnji da glasa u njihovo ime. Međutim, osim glasovanja, tu je i ništa manje bitno pitanje pružanja informacija o izborima prilagođenim osobama s invaliditetom, što je dužnost tijela javne vlasti.
Što se tiče situacije u Hrvatskoj, ona je, barem što se zakonodavstva tiče, među boljim u Europi. Mi smo jedna od 11 članica EU u kojoj se pojedincima ni pod kojim okolnostima ne može uskratiti biračko pravo. Tu je posebno istaknut problem oduzimanja biračkog prava osobama koje nemaju pravnu sposobnost ili im je imenovan skrbnik, što je slučaj u čak devet EU zemalja.

Obvezne upute DIP-a

Situacija s ostvarivanjem biračkog prava na biračkim mjestima nije idealna, ali je zahvaljujući naporima Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i drugih dionika, u prvom redu Državnog izbornog povjerenstva (DIP), iz godine u godinu sve bolja. Tako preko Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir DIP financira troškove prevoditelja znakovnog jezika koji prati gluhoslijepe osobe na biračka mjesta; osobe koje su lišene poslovne sposobnosti dobile su pravo glasa; u ustanovama socijalne skrbi u kojima su smještene osobe s invaliditetom i starije osobe organiziraju se posebna biračka mjesta, a birački odbori organiziraju posjet biračima koji zbog invaliditeta ne mogu doći do biračkog mjesta ako se prijave do 12 sati na dan izbora.

Posebno je važno naglasiti da su se nakon upozorenja pravobraniteljice da nije regulirano glasanje birača-korisnika ustanove socijalne skrbi, posebna biračka mjesta počela organizirati u ustanovama socijalne skrbi kao što je to bio slučaj za zatvore. Iako točni podaci o izlaznosti ne postoje, jer se ne može pratiti izlazak osoba s invaliditetom bez narušavanja njihove privatnosti pa i moguće diskriminacije, prema podacima na posebno organiziranim biračkim mjestima u pojedinim ustanovama socijalne skrbi, zabilježena je dosta velika izlaznost. S druge strane, veliki broj biračkih mjesta još uvijek nije pristupačan osobama s invaliditetom. Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, ističe kako Državno izborno povjerenstvo za svake izbore objavljuje obvezatne upute o načinu glasovanja birača s tjelesnom manom, slijepih i slabovidnih birača, nepismenih birača te birača koji nisu u mogućnosti pristupiti na biračko mjesto.

“U Obvezatnim uputama predviđena su dva alternativna načina na koji osobe s invaliditetom smanjene i otežane pokretljivosti mogu ostvariti svoje biračko pravo – posjeta članova biračkog odbora osobama s invaliditetom u njihovom prostoru ili izlazak člana biračkog odbora pred biračko mjesto u koje osoba s invaliditetom ne može ući. Na izborima se osobe s invaliditetom pritužuju na oba ova načina budući da u prvom slučaju birački odbor ne može uvijek osigurati posjet, dok se u drugom slučaju dovodi u pitanje tajnost biračkog postupka”, kaže Anka Slonjšak te napominje kako Obvezatne upute ujedno omogućavaju pružanje podrške osobi s intelektualnim ili psihosocijalnim teškoćama ili slijepoj osobi na biračkom mjestu od strane osobe od povjerenja (ta osoba može i ne mora biti skrbnik).

Alternativne mogućnosti glasovanja

“Uloga skrbnika ili druge osobe od povjerenja u biračkom procesu treba biti informirati osobu na njoj razumljiv način o značenju izbora i načinu na koji se izbori provode ako je to zanima. Ako osoba ne može niti uz objašnjenje na njoj prilagođen način shvatiti značenje izbora te ne želi glasati, neće pristupiti glasanju kao i oni birači koji iz raznih drugih razloga ne izlaze na izbore. U nekim članicama EU-a postoje i drugi načini ostvarivanja biračkog prava koji ujedno i osobama s invaliditetom daju više mogućnosti ostvarivanja biračkog prava: prijevremeno glasanje na određenim biralištima, glasanje poštom, glasanje putem mobilnih glasačkih kutija, glasanje putem punomoći i elektroničko glasanje”, kaže pravobraniteljica i ističe kako je u dosadašnjim političkim kampanjama zamijetila niz postupanja štetnih za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju.

“Teška situacija osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju koristi se u svrhu podizanja rejtinga političkih stranaka i pokazivanja njihove socijalne osviještenosti. Istovremeno se takva deklarativna opredijeljenost za prava osoba s invaliditetom ne prenosi u postupke kojima se stvarno poštuju njihova biračka prava i pravo na uključenost u politički život. Prilikom određivanja biračkih mjesta ne vodi se kriterijem da se biraju lokacije koje su ujedno i pristupačne osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti. Prava osoba s invaliditetom krše se i prilikom prenošenja poruka biračima preko medija koji ne vode računa da informacije budu pristupačne gluhim i slijepim biračima kao i onim s intelektualnim teškoćama. Istovremeno izrazita podzastupljenost osoba s invaliditetom koje su aktivne u političkom životu upućuje na brojne prepreke koje se pred njih postavljaju u načinu na koji funkcioniraju političke stranke”, kaže Anka Slonjšak i ističe pozitivan primjer Hrvatske televizije.

“HTV već više godina ulaže napore da se predizborna sučeljavanja i ostale informacije vezane uz izbore prilagođavaju za gluhe i gluhoslijepe osobe. Izborni program se prilagođava gluhim osobama i kao takav je emitiran uz hrvatski znakovni jezik. Za prethodnih izbora s drugih televizija smo obaviješteni da do tada nisu imali tehničke i kadrovske mogućnosti osigurati prevođenje na znakovni jezik. Još uvijek ne postoji svijest političkih stranaka da svoje predizborne materijale iznosi u formatu prilagođenom različitim osobama s invaliditetom kao što je primjerice materijal u lako razumljivom obliku. Povodom svakih izbora apeliram na sve aktere predizborne kampanje da se suzdrže od korištenja osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u predizborne svrhe. Ujedno pozivam političke stranke da svoje programe predstavljaju na način koji će biti pristupačan osobama s invaliditetom posebno gluhim, slijepim i biračima s intelektualnim teškoćama te da se zalažu da biračka mjesta budu pristupačna osobama s invaliditetom, a da se i osobama koje su smještene u domovima socijalne skrbi ili se nalaze u zdravstvenim ustanovama omogući da ostvare svoje biračko pravo”, zaključuje Anka Slonjšak.