Hrvatska će ove godine proizvesti vina izvrsne kvalitete, no problemi plasmana i dalje ostaju. Tijekom 2016. godine nastavljen je trend uvoza jeftinih vina. Unatoč zahtjevima vinara da se pojačaju kontrole na tržištu, do toga ipak nije došlo. Gdje je šansa za izvoz hrvatskih vina i što bi trebali napraviti, u našem tjednom intervju otkrio nam je dr.sc. Đuro Horvat, konzultant za marketing i tržište vina.

Berba grožđa gotovo je pri kraju. Kakve su procjene za ovu godinu imamo li dobar urod i da li nas očekuje dobra godina u vinarstvu? 

Možemo reći da je ovogodišnja berba grožđa posebno dobra po kvaliteti i urodu. U ovom trenutku privodi se kraju u skoro u svim vinogradarskim regijama pa će vina biti izvrsne kvalitete. Ovogodišnja berba podsjeća na onu iz  2013., a to znači da ćemo imati kvalitetna vina i dostatne količine.

Odnosi kiselina i šećera su vrlo dobri, a grožđe je savršeno zdravo, bez imalo primjesa plijesni ili bilo kakvih drugih bolesti  s izrazito visokim sadržajem šećera i ekstrakta. U potpunosti podržavam inicijativu da se u Hrvatskoj vino počinje ocjenjivati po berbama a ne samo po proizvođačima, jer 2016. se čini idealnom godinom za uvođenje tog novog pristupa u vrednovanju hrvatskog vinskog sektora, piše Agrobiz.

Da li se što promijenilo na tržištu kroz 2016. godinu u smislu smanjenja zaliha domaćeg vina (zbog pojačanog turizma) ili je uvoz povećan. Koji su trendovi na tržištu?

Nažalost, moram odmah reći da se vodi velika bitka na tržištu vina u Hrvatskoj. Izvozna strategija vina još uvijek ne postiže željene ciljeve dok uvoz vina i dalje dramatično raste u odnosu na izvoz. U prvih šest mjeseci 2016 god. izvoz vina količinski raste, indeks je 107 a financijski 103, dok uvoz u istom razdoblju raste količinski 114, a financijski 104.

Slika je dakle više nego dramatična poglavito ako promatramo razdoblje od ulaska Hrvatske u EU. Godine 2013, odnos izvoza i uvoza bio je 1:5 litara. U 2016. godini odnos se dramatično promijenio i trenutni  odnos izvoza i uvoza je 1:15 litara.

Prosječna ostvarena izvozna cijena je i dalje znatno iznad uvozne i iznosi oko 3,7 USD/L, dok prosječna uvozna cijena je gotovo 1 USD/L.

U 2015. godini, proizvodnja grožđa je porasla za 14% u odnosu na 2014. godinu. Pokrivenost uvoza izvozom je vrlo niska i iznosi oko 8% u količinama i oko 28% u financijskom pogledu. Razina potrošnje per capita je na razini 2015. godine, pa možemo zaključiti da je imperativ povećati izvoz jer se proizvodnja vina povećava, a dolaze u rod i novi nasadi .

Jesmo li kao država počeli osjećati ulazak u EU kroz izvoz vina ili smo i dalje ostali na tradicionalnim tržištima regije?

Plasman vina na tržište EU blago se povećava, a posebno treba istaknuti njemačko i poljsko tržište na kojima je prisutan trend porasta kupnje hrvatskih vina. Izvoz na tradicionalna  tržišta stagnira, osim na tržište Crne Gore na kojem je osjetan rast prodaje hrvatskih vina u količinskom i financijskom pogledu pa se trenutno po financijskoj realizaciji nalazi odmah iza njemačkog tržišta.

To znači da ima potencijala na tržištima u okruženju. Strateški gledano, ako se navedeni nepovoljni  trend nastavi, gotovo je sigurno  da će se domaća proizvodnja suočiti s još ozbiljnijim problemima.

Što su danas ključni problemi vinara?

Sigurno je jedan od ključnih problema operativna implementacija usvojene strategije izvoza vina Udruženja vinara pri HGK  kroz zajednički projekt  “Vina Croatia – Vina Mosaica”.

Dakle, ključni problemi su sljedeći: izostanak objedinjenog koncepta preferencijalnih strateških proizvoda domaćeg proizvodnog sektora, izostanak konkretne podrške resornog ministarstva, otežan (skup) plasman na domaćem tržištu, neafirmiranost Hrvatske kao vinske destinacije kad govorimo o globalnoj vinskoj sceni, kao ključnom preduvjetu za  prodaju visokokvalitetnih i vrhunskih vina u ciljanom srednjem i visokom cjenovnom razredu (sukladno nacionalnoj strategiji pozicioniranja Hrvatske na globalnu vinsku mapu iznimne tj. skupe vinske destinacije).

Nadalje, nedostatne količine za ozbiljniji nacionalni, ali i globalni tržni nastup i neuređenost tržišta u smislu kontrole uvoza i  nelojalne konkurencije te na koncu ne integriranost vinskog sektora u postojećim komunikacijskim platformama i onima koje nameće tehnologija i trendovi 21. stoljeća.

Tome treba dodati i životni standard građana. Zaključak se nameće sam po sebi, a to znači da samo međusektorsko povezivanje odnosno poticajno okruženje predstavlja  put koji vodi ka konkurentnosti kao jednom od ključnih pretpostavki održivog razvoja ove djelatnosti.

Gdje vi vidite našu šansu i gdje smo pogriješili kada je riječ o vinima?

Krajnje je vrijeme da profesionalni, bolje reći kompetentni, marketing menadžment krene upravljati strategijom tržišnog nastupa i  marketingom vina.

Prijedlog modela organiziranosti vinskog sektora Hrvatske treba artikulirati na temelju iskustava uspješnih vinskih država, koje su proteklih godina uspjele napraviti pomak ka najuspješnijim vinskim državama na svijetu. Sadašnji napori HGK sa vinarima okupljenih u strukovnom udruženju nažalost nisu dovoljno prepoznati u široj javnosti te ne mogu ostvariti željeni odnosno maksimalni učinak. To će se dogoditi kada bude političke volje, a to znači da Vlada Republike Hrvatske mora prepoznati vino kao dio "mosaica" hrvatske turističke destinacije.

Nadalje, jedan od  nedostatka je ne integriranost vina kao strateškog referentnog hrvatskog proizvoda u nacionalnoj strategiji i preveliki udio internacionalnih sorti u odnosu na autohtone.

Nedovoljna promocija istina o značaju hrvatskih sorti i Hrvata u formiranju međunarodne vinske scene (Tribidrag – Primitivo – Zinfandel).  Tome treba dodati izostanak jedinstvene marketinške strategije brandiranja Hrvatske kao vinske destinacije – „Vina Croatia – Vina Mosaica.“

„Vina Croatia – Vina Mosaica“  je projekt koji daje sinergijski učinak, jer su zajednički ciljevi definirani te su regulator međusobnih odnosa bez obzira na veličinu vinara. To je matrica na kojoj treba graditi provedbene aktivnosti hrvatske vinske brand priče.

Cijeli intervju pročitajte ovdje.