Svaki osmi umirovljenik unutar EU prostora nastavlja raditi i nakon što ode u starosnu mirovinu, a po državama udio zaposlenih umirovljenika kreće se od manje od dva posto u Rumunjskoj do 55 posto u Estoniji. Hrvatska, općenito, ulazi u red država gdje se premalo koristi starija radna snaga te je kod nas formalno zaposleno samo 42 posto populacije u dobi od 55 do 64 godine, za razliku od prosjeka EU od 60 posto, ili njemačkih više od 70 posto.

Nakon što odu u starosnu mirovinu, u Hrvatskoj pet posto umirovljenika nastavlja raditi, što je četvrti najniži udio zaposlenosti umirovljeničke populacije. Niži radni angažman umirovljenika imaju Španjolska, Grčka i Rumunjska! Pri vrhu su skandinavske i baltičke države gdje se posla i nakon formalnog umirovljenja ne odriče od 37 do 55 posto umirovljenika.

Doprinos društvu
Motivi su, dakako različiti. Dok umirovljenici iz siromašnijih baltičkih država, slično kao i svaki drugi hrvatski, rade zato što moraju, Skandinavci rade jer im to pričinjava zadovoljstvo, bilo da ostaju na bivšim radnim mjestima ili pak mijenjaju radnu sredinu i vrstu zaposlenja.

Financijska potreba bila je dominantan razlog za nastavak rada u nekoliko zemalja, uključujući Cipar (68,6%), Rumunjsku (54,3%), Bugarsku (53,6%), Hrvatsku (48,2%) i Latviju (47,9%), naveo je Eurostat u svom periodičnom istraživanju o sudjelovanju umirovljenika na tržištu rada provedenom 2023.

Iduće takvo istraživanje najavljeno je tek za 2031., a najnoviji rezultati trebali bi, kažu, pomoći kreatorima na vlasti da se fokusiraju na politike koje će donijeti bolja primanja, ali i “aktivno starenje”.

Prema domaćim administrativnim izvorima u Hrvatskoj je na četiri sata formalno zaposleno 33 tisuće umirovljenika, što bi bilo 3,3 posto domaćeg umirovljeničkog korpusa. Eurostatova definicija zaposlenosti je šira jer uključuje ugovor o djelu, plaćanje u naravi i slično i po njoj dodatno radi i privređuje oko 55 tisuća hrvatskih umirovljenika.

Europska komisija već neko vrijeme propagira politiku aktivnog starenja koja ide za tim da se potakne ljude da gdje god je to moguće i što je dulje moguće doprinose gospodarstvu i društvu. Što se tiče Hrvatske, Europska komisija u svom ovogodišnjem izvještaju o primjerenosti mirovina navodi da treba smanjiti odljev radne snage, povećati stopu zaposlenosti starijih radnika, promicati dulji radni vijek te osigurati odgovarajuće i održive mirovine.

U Hrvatskoj se loše živi s prosječnih 613 eura starosne mirovine, pa i ne čudi da ljudi kojima to zdravlje i okolnosti dopuštaju, rade i nakon odlaska u mirovinu.

Uživaju raditi
Prema Eurostatovu istraživanju, najmlađi su u starosnu mirovinu odlazili Slovenci, sa svega 58 godina života i tri mjeseca, Grci su imali 58 i pol godina, a treći Rumunji s prosječnih 59 godina i pet mjeseci. U Austriji se išlo u mirovinu s prosječnih 59 godina i šest mjeseci.

Kraće od Hrvata radilo se u devet članica EU, a Eurostat navodi da je Hrvatska deseta s prosječnih 60 godina i šest mjeseci starosti, koliko su imali ljudi u vrijeme kad su prvi put otišli u starosnu mirovinu. Francuzi su radili dva mjeseca kraće od Hrvata, a Nijemci su napuštali firme i radna mjesta sa 62 godine i dva mjeseca.

Na vrhu po duljini radnog vijeka u Europi nalazi se Island gdje se u starosnu mirovinu odlazi sa 66 godina i dva mjeseca, Danskoj (65,7), Nizozemskoj (64,7) i Norveškoj 64. U Hrvatskoj se sada najdulje radi u javnom sektoru, gdje rijetki napuštaju posao prije 65 godina, a od nedavno ugovori im se mogu produljiti do 67 godina!

Ipak, s vremenom se radni vijek produljio svugdje u EU, pa je istraživanje otkrilo da su ljudi koji su lani otišli u mirovinu u prosjeku pet godina stariji od generacija umirovljenih prije 2012. Prema službenim podacima hrvatskog mirovinskog sustava, osobe koje su ove godine otišle u starosnu mirovinu u prosjeku su imale 63 godine i sedam mjeseci!

Dva su prevladavajuća razloga za nastavak rada nakon umirovljenja. U EU je 36,3% ljudi nastavilo raditi jer su uživali raditi i biti produktivni, dok je 28,6% to učinilo zbog financijske potrebe. Ostali su razlozi bili želja za održavanjem socijalne integracije, financijska privlačnost posla ili zaposlenje partnera.