U Hrvatskoj se uglavnom voze stari traktori. Više od 90 posto starije ih je od deset godina, a u prosjeku su stari 30 godina, dok je u Sloveniji prosjek 20 godina”, istaknuo je Dubravko Filipovi??, profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu i čelnik Zavoda za mehanizaciju poljoprivrede na okruglom stolu pod nazivom Budućnost poljoprivredne mehanizacije u RH održanom u Zagrebu organizaciji Večernjeg lista, Poslovnog dnevnika i portala Agrobiz.

“Zemlje nekadašnjeg istočnog bloka nekoć su dosta zaostajale, ali su ulaskom u EU iskoristile sredstva iz različitih fondova i značajno smanjile prosječnu starost traktora i približile se prosjeku od 20 godina”, kaže Filipović. Tome treba pribrojati još uvijek relativno veliki broj traktora koji nisu registrirani i za koje nema preciznih podataka, jer ih je svega 114.000 registrirano, a pretpostavlja se da ih u RH ukupno ima 185.000.

Kupovani preskupi traktori

Prije početka krize, među novoregistriranim traktorima bilo je 75 posto novih i 25 posto polovnih. Lani je pak bilo svega deset posto novih. Osim toga, prije krize se kupovalo preskupe traktore, koji ne mogu biti isplativi zbog problema premalih parcela na kojima se suvremena mehanizacije ne može adekvatno iskoristiti. “Ako tome pridodamo niske otkupne cijene većine poljoprivrednih proizvoda i nesigurnost njihovog otkupa, ne treba se čuditi da se manja gospodarstva sve teže odlučuju na kupnju nove mehanizacije. U takvim uvjetima se češće odlučuju na kupnju rabljenih traktora ili su prisiljeni koristiti stare traktore koje imaju, a koji su istrošeni i tehnički zastarjeli. Najskuplji stroj je onaj stroj koji ne radi i neracionalno je ulagati velika sredstva u mehanizaciju koja neće biti dovoljno iskorištena”, dodaje Filipović. Traktor je nužan stroj za rad u poljoprivredi i njegovim se korištenjem moraju stvoriti određena financijska sredstva koja će nakon određenog vremena omogućiti kupnju suvremenijeg traktora. Da bi se to ostvarilo, traktor treba raditi minimalno 800 sati godišnje, a na puno naših gospodarstava traktor radi svega stotinjak sati godišnje, rekao je Filipović.
Franjo Dominković, dopredsjednik Udruge prodavatelja poljoprivredne mehanizacije i opreme u RH rekao je da je lanjska je godina bila dobra, “no iza nas je sedam gladnih godina. U tom je razdoblju registrirano samo 400 traktora, triput manje nego u Sloveniji”.
Zbog potpune liberalizacije, u zadnjih desetak godina RH je uvezeno 75 raznih tipova traktora, od toga osam njih samo u po jednom primjerku.
Aktualni je problem i što hrvatski seljaci zbog neplaćanja PDV-a traktore kupuju i u susjednim zemljama – Srbiji, Mađarskoj.

Zabin fond je neograničen

“Više nisu problem novac i osiguranje nego tržište, odnosno plasman proizvoda. U Hrvatskoj poljoprivredi nema budućnosti za male jer su veliki sve jači”, rekao je Zdravko Tušek v.d. ravnatelja Savjetodavne službe.
“Pitanje financiranja nije više upitno, sad je na redu edukacija poljoprivrednika, da razmisle o tome što im može donijeti profit. Radimo na ekonomičnosti i optimiziranju korištenja poljoprivredne mehanizacije jer su se prije deset godina mnogi poljoprivrednici preinvestirali”, rekao je.
Zagorka Mintas direktorica upravljanja poslovnim odnosima za klijente poduzetničkog bankarstva Zagrebačke banke napomenula je da je ta banka u puno niša kreditor poljoprivrede. “Fond je neograničen, sve ćemo projekte moći podržati. Puno surađujemo s EIB-om i HBOR-om. Novac iz euro fondova se iskoristio za kupnju mehanizacije, no bilo kakav pristup potporama zahtijeva puno vremena i strpljenja. Mi pokušavamo počistiti svu tu šumu fondova kako bi smo klijentu preporučili najbolju varijantu”, rekla je predstavnica Zabe.

“U zadnje vrijeme financiramo sve više start-upova i mladih poduzetnika. Iako bi za pokretanje posla trebalo imati neki minimalni kapital, tu može uskočiti HAMAG- MOCRO, koji daje garanciju do 80 posto iznosa kredita. Imamo mrežu poduzetničkih centara koji su posvećeni upravo malim poduzetnicima, obrtnicima i OPG-ovima. Prepoznajemo potencijal koji ima poljoprivreda te smo poljoprivrednicima omogućili kreditne linije koje im omogućuju financiranje razvoja poslovanja. Danas blizu 10 posto naših kredita u segmentu malog poduzetništva čini financiranje poljoprivrede”, rekla je Zagorka Mintas.

Krešimir Frančić, direktor Službe za osiguranje imovine Croatia osiguranja sa žaljenjem je utvrdio da su se mnogi poljoprivrednici zbog krize odrekli osiguranja, što se pokazalo lošom odlukom u uvjetima tako snažnih klimatskih promjena.
Zbog tih su nas promjena ovog proljeća zadesile elementarne nepogode i neki su ostali bez ičega. Zabilježeno je preko milijarde kuna šteta, od čega je država mogla namiriti 20 milijuna, a osiguravatelj još 120 milijuna kuna.

Veliki guše male

Većinom su nastradali mali poljoprivrednici koji se nisu osigurali, rekao je Frančić te dodao da se popravlja situacija u osiguranju životinja, dok osiguranje usjeva pada.
Na okruglom stolu je sudjelovao i mladi poljoprivrednik Marijan Balić, koji u zadnje četiri godine uzgaja češnjak.

“Došla su vremena niskih cijena proizvoda u otkupu. Troškovi svake godine rastu i ne mogu si dozvoliti propust kakav se dogodio na početku moje poljoprivredne priče kad se nisam osigurao. Šteta koja može nastati puno je veća od premije osiguranja koju sam uplatio. Samo ove godine osiguranje me koštalo oko 25.000 kuna, ali isplati se”, rekao je Balić.
Na pitanje zašto se mladi ne žele baviti poljoprivredom kaže: “Ne vide svrhu i budućnost, nisu spremni riskirati. Nikako da izađu izvan svog sela ili županije. Kriv je i sustav. Imam 31 godinu a ne vodim se kao mladi poljoprivrednik samo zato jer sam prerano ušao u taj posao. Puno je tradicionalne poljoprivrede jer nam je takvo i društvo, a to je loše. Ljude treba osvijestiti i informirati. Još smo u tranziciji gdje mali otpadaju, a transfer vlasništva je prespor”, rekao je.