Ivan Pavelić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, koje prate brojne kontroverze, za Poslovni dnevnik govori o restrukturiranju, prekobrojnim zaposlenicima i sudskoj presudi po kolektivnom ugovoru, bonusima menadžera i odnosima s drvnom industrijom.

Hrvatske šume posljednjih su tjedana suočene s valom presuda radi neisplaćenih prava po kolektivnom ugovoru što će tvrtku skupo stajati pa se sindikat i Uprava gledaju gotovo preko nišana. Zadovoljni suradnjom s vodstvom Šuma nisu ni brojni poslovni partneri iz drvne industrije kao ni kupci ogrijevnog drva

Sindikat je zabio gol, ne u mrežu Uprave nego Vlade koja je zabranila isplatu prava iz kolektivnih ugovora. Vlada je zakuhala, a Šume će platiti ceh za 6000 tužbi. Koliki će biti trošak?

Stav Uprave je da prava koja su potpisana dok god je ugovor na snazi treba poštivati. Međutim, zbog nelikvidnosti smo pokušali razgovarati o varijanti da se isplata prolongira. Sindikat nije imao sluha, nije ih briga da li se krava mora klati radi jednog bifteka, oni hoće svoja prava. Sindikat ne samo da nije imao sluha već je namjerno, to su nam i naglasili, tužbe podnosio preko odvjetnika za svaki spor pojedinačno kako bi tvrtki nabili što veći trošak. Razlika između mirnog postupka i sudske presude je 1,5 do 2,5 milijuna kuna.

U sindikatu tvrde da bi pristali na odgodu uz jamstvo da ne bude otpuštanja.

Do sada nitko nije dobio otkaz, iznimka je tek nekolicina koja je prekršila pravilnike.

Šume su jedna od tvrtki za koje je Vlada naručila Clean start u kojemu stoji da kolektivni ugovor nije održiv, ali i da ugovori članova Uprave nemaju jasnih kriterija ni za varijabilni dio ni za bonuse.

Menadžerski ugovori nisu na snazi zbog odluke Vlade o limitiranju i plaća i ostalih prava. Dakle, kakav god bio ugovor je neaktivan. Što se tiče bonusa postoji naputak Vlade kako bi se trebao definirati, ali postoji i odluka da za 2012. godinu nema isplate bonusa. Ono što je činjenica, koju je vrlo lako dokazati, ova Uprava ima tri, a bivša je imala pet članova. Uz to, naši ugovori su minimalno 10% slabiji u pravima nego kod bivše Uprave.

Jedna od obveza je i restrukturiranje društva, jeste li krenuli u postupak?

Pojam restrukturiranja zna se zlorabiti, ističe se otpuštanje, smanjivanje plaća i slično. Ja restrukturiranje vidim kao na kontinuirani proces u kojem se provode mjere za unapređenje poslovanja. Mi to radimo sa svakom odlukom i mjerom koju provodimo. Govorimo li o smanjivanju plaća mislim da ih ne treba smanjivati nego uvesti pozitivnu i negativnu stimulaciju uz vrlo jasne kriterije, plaća može biti u rasponu od 80 do 120 posto. Uprava ne misli da zaposlenici trebaju biti manje plaćeni nego su danas, no ne možemo si priuštiti povećanje plaća. Recimo, bitno smo smanjili broj automobila, i to je restrukturiranje. Zašto smo to radili? Zato što je trošak po vozilu mjesečno iznosio tri-tri i pol tisuće kuna. Ako djelatnost umjesto sa 1500 možemo obavljati sa 1100 vozila postigli smo veliku uštedu.

A kadrovi? Višak je navodno 3000 zaposlenika.

Ja broj zaposlenih i rad promatram kao energiju. Ako možemo određenu količinu rada obaviti s manje energije onda možemo reći da ima viška. Ako taj višak plaćamo, tko god da je na listi, pa i ja, treba ići van. Sindikat je predlagao da nema otpuštanja nego da smanjimo plaće. Smatram to jako lošom mjerom, imali bi preveliki broj ljudi koje bi i dalje zvali viškom, uz to bi svi bili slabo plaćeni i stoga nezadovoljni. Ključ dobrog poslovanja poduzeća je zadovoljan radnik.

Okolišate, jeste li izradili konkretan popis prekobrojnih?

Postoje tri studije izrađene prije dolaska ove Uprave i sve tvrde da ima viška zaposlenika. U najstrožoj se govori o 3000 u blažoj o 800. Broj zaposlenih nije želja, nije cilj već posljedica organizacije. Ili obratno, u nekim procesima kao što je sječa imat ćemo manjak. Tu ćemo i zapošljavati. Sječa nije kontinuirani proces, nego sezonski i to je problem. Rekao sam i ponavljat ću – svaki sjekač dok radi kao sjekač sigurno neće biti višak. Sjekače zaista trebamo, no ne trebamo zaposlenika koji sebi pribavi potvrdu da to više ne može raditi. Ako ćemo gomilati takve radnike isplaćivat ćemo plaće ljudima iako ne rade posao koji nama treba.

Sve tvrtke iz portfelja države, pa tako i Šume, prati glas o ne baš transparentnoj javnoj nabavi koja je teren pogodan za korupciju.

Osobno mislim, bilo bi zaista jako dobro da se oformi jedno tijelo pri Vladi ili nekom ministarstvu koje bi provodilo javnu nabavu za sve državne tvrtke i institucije. Od dolaska ove Uprave Šume su na tom planu rigoroznije od zakona koji nalaže javnu objavu za vrijednosti iznad 70 tisuća kuna, mi smo ljestvicu spustili na 20 tisuća.

Šume imaju golemu imovinu, je li provedena inventura temeljem koje će biti određeno što će se zadržati, a što privatizirati?

Privatizacije Hrvatskih šuma neće biti…

Osnovnog portfelja valjda neće, pitam zbog brojnih lovačkih kuća i ostalih objekata.

Lovstva se nećemo odreći i to je naša osnovna djelatnost. Ipak, moramo biti svjesni da nešto znamo, a nešto ne znamo raditi. Imamo 1350 inženjera šumarstva koji izvrsno obavljaju svoj posao. U ugostiteljstvu nemamo dovoljno znanja i to treba raditi tko je educiran. Naš objekt u nacionalnom parku Krka godinama je imao minus od milijun kuna. Iznajmljen je, svi zaposlenici ostali su raditi, a Šume umjesto milijun kuna gubitka kroz najamninu zarade dva milijuna. To je dobar primjer koji ćemo slijediti.

Znači li to da svi smještajni objekti u lovištima idu u najam, koncesiju?

Svu imovinu pokušavamo staviti u funkciju, to nam je prva obveza. Uspijemo li da bude korisna našim zaposlenicima, odnosno da pomaže obavljanju djelatnosti i da nije negativna nema razloga da se mičemo. Ukoliko to ne možemo postići tražit ćemo neki model, skloniji smo najmu nego koncesiji. Ako i kada to odlučimo sve će biti odrađeno kroz javne natječaje.

Stranci kupuju tvrtke koje se bave jednostavnom preradom trupaca, mamac su im vrhunska sirovina i kvote jer na matičnim tržištima ne mogu nabaviti trupce. Čuju se upozorenja da bi i Hrvatska zbog prekomjerne sječe mogla ostati bez kvalitetne drvne sirovine?

Brojke su najbolji argument, godišnji prirast drvne mase je 9,2 milijuna kubika, pod kontrolom Šuma sječe se 5,5 milijuna, a ukupan izvoz ne prelazi pet posto. Iznijet ću detalj, kada bi se u Hrvatskoj proizvodili samo sušeni elementi, ne namještaj, drvna industrija bi ostvarivala veći prihod nego danas. Hvalimo se namještajem, a on je mali dio vrha piramide, dominira izvoz sirove daske. Kubik najjeftinije smreke u Austriji je oko 75 eura, kod nas 45. Svjesni te činjenice malo smo korigirali cjenik, koliko domaće tržište može trpjeti…

Drvoprerađivači ne misle tako. Tvrde da ste cijene značajno povećali, a kvote srezali. Zamjeraju da nema suradnje, kažu, ucjenjujete ih. Ističu da stanje nikada nije bilo lošije.

Godišnje posiječemo oko 2,4 milijuna kubika trupaca i uglavnom ih prodamo kroz ugovore s kupcima. Ostatak ide na licitaciju gdje prednost opet imaju domaće tvrtke. Tek potom je međunarodna licitacija, jer samo roba kupljena kroz taj model može u izvoz, a domaći kupci mogu ravnopravo sudjelovati u nadmetanju. Ukinuli smo prodaju na blagajni, a to nekima ne odgovara. Ilustrirat ću, netko je imao kvotu od 50.000 kubika trupaca. Nakon plaćanja svih troškova neto zarada iznosila je gotovo osam milijuna kuna. Taj netko nije morao imati ni ured, samo telefon. Da bi spriječili upravo takve špekulante svi podaci su na internetskoj stranici Šuma. Svi sve znaju, nitko nikoga ne ucjenjuje i nema manipuliranja, Nema aneksa ugovora, ni mogućnosti da se nešto dogovori izvan tog modela. I što je najvažnije tko radi finalni proizvod dobit će sirovine koliko mu treba, tko proizvodi dasku dobit će ono što ostane. Ova situacija najviše žulja one koji su svojedobno imali veliki profit na izvozu daske. Ako treba pripravan sam i osobno dovesti sirovinu svima koji rade finalne proizvode, a kažu da nemaju dovoljne količine.

Nezadovoljni su i proizvođači ogrijevnog drveta, traže zaštitu HGK, resornog ministra, Vlade i Sabora.

Nezadovoljni su jer ogrijevno drvo u ovom trenutku mogu vani prodati skupo, a ovdje ga žele kupiti jeftino. Zato i pokušavaju na sve moguće načine otvoriti opciju da to rade i dalje. Ako će ogrijevno drvo u izvoz to mogu raditi i Šume. Cijena kubika ovdje je 200 kuna, u Italiji 45 eura. Riječ je o ogromnoj razlici i naravno da su nezadovoljni. I ja bih bio nezadovoljian da sam na njihovu mjestu. Čudim se da nisu prosvjedovali i u Strasbourgu jer, radi se o fenomenalnoj zaradi uz malo truda. S druge strane, zbog brze i lake zarade pojavio se preveliki broj kupaca stoga su njihovi zahtjevi veći nego što možemo proizvesti. Zato je uveden model kao i kod trupaca, dio prodajemo kroz ugovore dio na licitaciji, nema ugovora ispod stola.

S tvrtkom Florian navodno pregovarate o prodaji bjelovarske Česme koju su Šume dobile u predstečajnoj nagodbi sa Spačvom.

Nekretnine Česme nismo tražili, dobili smo ih za dug. Ne želimo, našalit ću se, biti i konobari i gosti. Mi prodajemo trupce ne prerađujemo drvo. Stoga smo javno pozvali zainteresirane neka daju ponudu i javila su se dva poduzeća. Jedno je lipovljanski Lignum u vlasništvu grupacije Florian, no mislim da imena nisu važna. Obje tvrtke žele dugoročni najam, voljne su investirati, ali i dobiti kvote za kupnju sirovine radi pokretanja proizvodnje. Zaposlili bi osoblje koje je radilo u Česmi uz najavu da bi uskoro udvostručili broj radnika.

O koliko je radnih mjesta zapravo riječ?

Bilo je 128, najave govore o 250 radnika. Naš uvjet je pokretanje proizvodnje. Hoćemo li se i ekonomski naći u tom projektu još nije moguće kazati, no u ovom trenutku bitno je da se investira, ljudi zaposle i pokrene proizvodnja. Bit ću iskren, ako bi netko kupio Česmu za iznos po kojem su je Šume dobile rado bi je i prodali i uz odgodu plaćanja, možda i diskont. Sve opcije su na stolu, svjesni smo da je u ovim vremenima malo investitora pripravnih za kupnju. 

EU potpore za šume

Još u mandatima bivših uprava izrađene su tri studije i sve tvrde da je u Hrvatskim šumama velik višak zaposlenika

Strategija o ruralnom razvoju za 2014.-2020. za održivost šumskih prostora, što me osobno iznenadilo,predviđa 200 milijuna eura.
Vi ste iznenađeni, a ja sam očekivao više novca. U ruralnom razvoju poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda ravnopravni su sektori. Šume su najspremnije za uzeti potpore, imamo gotove planove gospodarenja koji zadovoljavaju sve standarde za povlačenje sredstava iz europskih fondova. Možemo garantirati da ćemo uzeti 85 posto sredstava. Koliko će uspjeti privatni vlasnici to je teže reći. Mi imamo tim ljudi koji radi na fondovima europske unije, pružit ćemo logistiku i privatnim vlasnicima budu li voljni za suradnju. Sindikat ne samo da nije imao sluha već je namjerno tužbe podnosio preko odvjetnika za svaki spor pojedinačno kako bi tvrtki nabili što veći trošak