Gospodarenje otpadom jedan je od gorućih problema današnjice te je nužno uspostaviti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom.

Otpad nastaje kao posljedica svih ljudskih aktivnosti i u svim gospodarskim djelatnostima, a predstavlja materijalni i energetski gubitak te donosi troškove društvu koje treba osigurati njegovo skupljanje, transport i odgovarajuće zbrinjavanje s najmanjim mogućim negativnim utjecajem na okoliš. Gospodarenje otpadom izrazito je bitno u ekološkom i ekonomskom smislu. Ono je zapravo pitanje racionalnog gospodarenja vrijednim sirovinama i resursima koji su vlasništvo svih nas.

Uspostavom cjelovitog sustava gospodarenja otpadom prestajemo zakopavati vrijedne sirovine na odlagališta, a postoji i mogućnost da u sljedećih par godina udvostručimo broj radnih mjesta direktno zaposlenih u gospodarenju s otpadom sa 6000 na 12.000. Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom je cirkularan, što znači da jednom upotrijebljene resurse vraća u ponovnu upotrebu i crpi iz njih maksimalnu korist. Otpad jedne industrije tako postaje sirovina druge. Na taj način stvaraju se prilike za gospodarski rast. Veća produktivnost resursa stvara financijske uštede, smanjuje se količina otpada koji se odlaže, smanjuje se i naša ovisnost o prirodnim resursima, a time i rizik njihova nestanka u budućnosti. 

Odlagališta komunalnog otpada
Zakon o održivom gospodarenju otpadom jedan je od krovnih zakona u resoru zaštite okoliša i prirode, koji će u potpunosti promijeniti navike građana i sliku Hrvatske. Spremnici za odvojeno prikupljanje otpada na kućnom pragu, danas rijetko viđena slika u Republici Hrvatskoj, napokon će postati standard u svim gradovima i općinama.Na hrvatskim odlagalištima trenutno završava više od 90 posto komunalnog otpada dok se u Europi prosječno odlaže svega 37% komunalnog otpada, a u najnaprednijim zemljama poput Austrije i Švedske od 2 do 3%. Ulaskom u EU Hrvatska se obvezala uspostaviti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom do kraja 2018. Cilj je smanjiti količinu otpada koji završava na  odlagalištima  i doista početi gospodariti otpadom. Kod komunalnog otpada potrebno je razlikovati korisni otpad koji se većinskim dijelom koristi u procesu recikliranja te predstavlja vrijednu sekundarnu sirovinu za industriju, biootpad iz kojeg se proizvodi bioplin i/ili kompost i ostali, miješani otpad. U Hrvatskoj je u 2012. godini bilo proizvedeno 1,670.000 tona ili otprilike 370 kg komunalnog otpada po stanovniku godišnje dok je europski prosjek 500 kg otpada po osobi godišnje.

Problem gospodarenja otpadom ne predstavlja primarno njegova količina, već njegov volumen koji je zbog niske gustoće višestruko veći od same količine. Uzmemo li podatke iz Austrije, onda je vidljivo da 3,9 milijuna tona komunalnog otpada predstavlja volumen od nevjerojatnih 35,7 milijuna kubičnih metara. Navedeni volumen prije obrade jednak je površini nogometnog igrališta s visinom od preko 7000 metara, a nakon obrade odloženi volumen jednak je visini od samo 60 metara. Odlagališta neobrađenog komunalnog otpada predstavljaju dugoročni rizik preko 50 godina nakon odlaganja. Nakon zatvaranja otpad je i dalje aktivan te proizvodi opasne emisije i otpadne vode koje moraju biti obrađene kako bi se smanjio utjecaj za okoliš. Preduvjet za uspostavu cjelovitog sustava gospodarenja sirovinama i energijom predstavlja odvojeno skupljanje otpada na mjestu nastanka. Primjerice, biootpad se reciklira te se iz njega proizvodi bioplin ili kompost kao vrijedno gnojivo koje se može koristiti u kućanstvima. 

Spaljivanje otpada
Alternative odlagalištima mješovitog otpada su spalionice otpada i postrojenja za mehaničko biološku obradu. Njima se rješava problem otpada i to na način koji nije štetan za čovjeka i okoliš, a otpad koji ostaje nakon postupka obrade i koji se zbrinjava odlaganjem ne predstavlja ni opasnost ni trošak za buduće generacije. Primjena tehnologije spaljivanja otpada započela je u Njemačkoj davne 1896. godine zbog neprihvatljivih higijenski uvjeta u Hamburgu. Dok se tada primarno radilo o osiguravanju higijenskih uvjeta života, tehničkim razvojem omogućeno je da se danas dodatno i proizvodi energija iz otpada koja se koristi za grijanje, hlađenje i proizvodnju struje.Ta energija koristi se u industrijskim zonama ili u gradovima. Na primjer, u Beču je poznata spalionica otpada Spittelau s godišnjim kapacitetom od 250.000 tona udaljena od centra grada samo 3 km. 

Mehanička postrojenja
Kod mehaničko-biološke obrade razlikuju se dvije vrste sustava. Cilj mehaničkih procesa je odvajanje korisnih materijala poput plastike i metala i neupotrebljivih materijala poput kamenja, koji su neprikladni za biološku obradu. U biološkom dijelu postrojenja vrši se kompostiranje preostalih organskih tvari poput voća i povrća.  Trenutno u Europi posluje preko 450 spalionica i 330 postrojenja za mehaničko biološku obradu. Za sve emisije iz takvih postrojenja postoje granične vrijednosti, jasno definirani postupci ispitivanja, kontinuiranog mjerenja, obaveze nadzora i inspekcija. Svi ti aspekti definirani su u europskim pa tako i u hrvatskim pravilnicima.  

Postrojenja za obradu otpada izvedena su prema najnovijim tehnološkim dostignućima koja su nastala na temelju dugogodišnjeg znanstvenog istraživanja. Upravo ta dugogodišnja istraživanja i iskustva dovela su do modernih postrojenja koja imaju značajnu ulogu u zbrinjavanju otpada nepodobnog za recikliranje. Danas postoje BAT – best available technology,   dokumenti prema kojima se određuju trenutno nabolje tehnologije za obradu otpada, spaljivanje otpada, obradu otpadnih plinova. U postupak njihove izrade, tzv. "Sevilla proces" uključeni su predstavnici zemalja članica EU, predstavnici industrije te predstavnici udruga za zaštitu okoliša. Zaključci tih dokumenata predstavljaju tehničku osnovu za izdavanje dozvola. Republika Hrvatska je također obveznica primjene propisa koji zahtijevaju iste standarde koji se primjenjuju u Austriji, Njemačkoj i drugim državama članicama EU. Kako bismo ostvarili cjelovit sustav gospodarenja otpadom potrebno je razviti partnerski odnos između države i jedinica lokalne samouprave kojim bi se uspostavio sustav u skladu s najvišim standardima zaštite okoliša a istodobno ekonomski održiv.