Najdramatičnije stanje je u Bugarskoj gdje je proizvodnju mlijeka unatrag samo dvije godine prekinulo čak 82,6 posto farmera.

Prema podacima Hrvatske poljoprivredne agencije rujan 2012. naspram rujna 2009. donio je pad količina mlijeka predanih u otkup sa 53 na 45 milijuna kilograma. U tom je razdoblju 7060 farmera prestalo s proizvodnjom međutim, istodobno je prosječna mjesečna otkupljena količina mlijeka po jednom proizvođaču rasla sa 2824 na 3823 kilograma. Opstaju i povećavaju proizvodnju isključivo velike farme koje se radi svoga obujma mogu nositi s visokim troškovima proizvodnje. Hrvatska nije iznimka, suša i restrukturiranje nekonkurentnog govedarsko-mliječnog sektora posljednjih su godina velika noćna mora i pojedinih zemalja Europske unije.

Portugal i Bugarska

Najdramatičnije stanje je u Bugarskoj gdje je proizvodnju mlijeka unatrag samo dvije godine prekinulo čak 82,6 posto farmera, bilo ih je 104.025 da bi krajem 2011. opstalo njih samo 18.083. Bugarska je u mliječnom fondu lani imala 278.000 krava uz prosječnu proizvodnju po grlu od 3885 kilograma mlijeka. Pojedini farmer u prosjeku je mljekarama predao u otkup 34.000 kilograma mlijeka, a za preradu je otkupljeno 610 tisuća tona dok je ukupno proizvedeno 1080 tisuća tona mlijeka.  U Portugalu je zatvoreno 13 posto farmi, njihov broj je smanjen sa 9186 na 8057.  Međutim za razliku od bugarskih portugalskih farmeri koji su ostali aktivni u proizvodnji mlijeka po jednom grlu ostvaruju vrlo visok prosjek od 7463 kilograma tako da ukupna godišnja proizvodnja mlijeka u toj zemlji iznosi 2127 tisuća tona od stada koje broji 285.000 krava. U mljekarama u Portugalu završi 1890 tisuća tona mlijeka, a pojedini farmer godišnje u otkup isporuči čak 235.000 kilograma dok primjerice hrvatski ima učinak od 36.000 kilograma.  Članice Europske unije kroz restrukturiranje u prosjeku su u protekle dvije godine izgubile između pet i šest posto farmi. U taj se model uklapa i susjedna Slovenija gdje mlijeko proizvode na 8883 farme, a u mliječnom fondu broje 111.000 krava koje po grlu godišnje u prosjeku proizvedu 5703 kilograma mlijeka. Slovenska proizvodnja mlijeka godišnje iznosi 633 tisuće tona,  od koji u mljekarama završi 524, a pojedini proizvođač tijekom kalendarske godine u otkup preda 59.000 kilograma mlijeka. Hrvatski i proizvođači mlijeka i farmeri koji se bave tovom junadi najčešće pak posežu za podacima iz ta dva sektora koje ostvaruje Austrija.

Stanje u Austriji

Ta država u nacionalnom stadu broji čak 534.000 mliječnih grla, na 49.830 farmi u prosjeku je tek 11 muznih krava. Ukupna godišnja proizvodnja mlijeka u Austriji je 3258 tisuća tona, a po jednom grlu iznosi 6100 kilograma. Austrijski farmeri lokalnim mljekarama kroz godinu isporuče 2769 tisuća tona mlijeka, a pojedini farmer u prosjeku u otkup daje 56.000 kilograma.

Pravu industrijsku proizvodnju mlijeka ima samo Danska koja je europski rekorder u dvije kategorije. Prva je da u toj zemlji pojedini proizvođač mljekarama u otkup godišnje isporuči nevjerojatnih 1.160.000 kilograma mlijeka. Na samo 4152 farme smješteno je 573.000 muznih grla, svako među njima godišnje proizvede 8665 kilograma mlijeka što je također rekord na razini cijele Europske unije. Godišnja proizvodnja mlijeka u Danskoj  iznosi 4965 tisuća tona, a u mljekarma završi čak 4816 tisuća tona. Od novijih članica EU izvrsne rezultate ima Češka koja je u pojedinim parametrima već konkurent i Danskoj. 

Naime,  češki proizvođač mlijeka, a ukupno ih je samo 2455 uz prosječno stado od 153 muzna grla, godišnje mljekarama isporuči 1,049.000 kilograma mlijeka.  Po jednom mliječnom grlu Česi imaju godišnji prosjek od 7098 kilograma mlijeka. Najveći proizvođač mlijeka među EU 27 članica je Njemačka koja broji 88.657 farmi na kojima u godinu dana uzgajajući 4,182.000 krave proizvede 29.610 tisuća tona mlijeka. Po jednom grlu ostvaruje godišnji prosjek od 7080 kilograma mlijeka, a mljekare kroz godinu otkupe gotovo sve količine, odnosno 28.722 tisuće tona. Svaki farmer im u prosjeku isporuči po 324 tisuće kilograma mlijeka. Ni u Hrvatskoj situacija nije sjajna, poručuju iz Croatiastočara. Vlada i Ministarstvo poljoprivrede sustavno svjedoče da ne shvaćaju dramatičnost stanja u koje je zapao i tov stoke i proizvodnja mlijeka. To nije biljna proizvodnja koju je moguće obnoviti u godinu-dvije, opominju iz Croatiastočara  uz poruku da je zadnji trenutak za intervenciju u stočarstvu.

Ranjivi sektor

Podsjećaju da je EU početkom ove godine na konferenciji u Bologni govedarstvo proglasila ranjivim sektorom s obzirom na kontinuirani pad broja grla i sve manje farmera, koji tov napuštaju što radi nekonkurentnosti što zbog vlastite starosti.  Nužno je, traže iz Croatiastočara, što prije snimiti stanje na gospodarstvima koja drže desetak krava, a takvih je između  4500 i 5000.  Inventurom treba obuhvatiti broj goveda i hektara koje obrađuju, strukturu gospodarstva, veličinu farme i postotak korištenja, broj zaposlenih te starosnu dob vlasnika kao i zainteresiranost za investiranje u razvoj.

Prvi na listi

Poljoprivredna savjetodavna služba mora biti na usluzi za rješavanje svih problema na farmama, pa tako i oko  reprograma bankarskih kredita.Stočari moraju biti prvi na listi kod zakupa državnih oranica po novom zakonu o poljoprivrednom zemljištu. Agencije Ministarstva poljoprivrede trebaju farmerima dati punu logistiku u korištenju EU fondova,konkretnim potporama mlade treba zainteresirati za zakup farmi te većim iznosima poticati uzgoj mliječno-mesnih pasmina goveda. Treba početi i sa smanjenjem opće stope PDV-a na hranu i inputa u poljoprivredi kako bi se u primjerenom razdoblju uravnotežio porezni teret sa zemljama regije, a nultu stopu na mlijeko trebalo je ostaviti do dana ulaska u EU. Ovo su tek neke od mjera čiju provedbu zagovaraju iz Croatiastočara dok stanje, opominju, nije postalo još alarmantnije.

Podmirenje troškova

Hrvatski problem je, upozoravaju iz struke, što mali farmeri smatraju da će proizvodnjom mlijeka podmiriti sve svoje troškove. I tu je golem prostor za savjetodavnu službu kojoj je do sada više bio nametnut administrativni nego rad na terenu. Farmeri u EU dobro su educirani pa 60 posto prihoda zapravo ostvaruju kroz proizvodnju mlijeka, a ostatak u nekim dodatnim djelatnostima.