Saborski zastupnici odradili su raspravu o prijedlogu rebalansa ovogodišnjeg proračuna koji će slijedom korekcija prihodne i rashodne strane rezultirati povećanjem planiranog manjka.

Na razini samog državnog proračuna novi je plan deficit od 19,7 umjesto 17 milijardi kuna koliko se predviđalo lipanjskim rebalansom, a za približno isti iznos (nešto više od 2,6 milijardi) povećava se i manjak općeg proračuna, i to kao rezultat nešto većeg planiranog manjka lokalne države i istodobno blago povećanog viška kod izvanproračunskih fondova.

Unatoč većem proračunskom deficitu u odnosu na donedavni plan, do kraja godine to neće značiti potrebu za dodatnim zaduživanjem, objasnio je potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić.

Operacije financiranja za ovu godinu su odrađene, kaže, a do kraja godine preostale su tek dvije redovne aukcije trezorskih zapisa. Povećani deficit uglavnom će se pokriti manjim prijenosom depozita u narednu godinu.

U Katančićevoj se tako u pogledu financiranja već polako okreću idućoj godini u kojoj državi dospijeva znatno veći iznos dugova nego ove godine, a usto treba financirati i planirani deficit koji je u državnom proračunu za 2022. projiciran upola niže od ovogodišnjeg (plan predviđa 9,33 milijarde).

Mimo pokrivanja manjka, za što će trebati manje zaduživanja, potrebe financiranja po dospijećima starih dugova dogodine se znatno povećavaju. U prvom redu to se odnosi na otplate, j. refinanciranja obvezničkog duga, dok su obveze za otplate glavnice uzetih kredita i zajmova nešto manje nego u ovoj godini. Otplate dugova po izdanim obveznicama ove su godine iznosile oko 13,8 milijardi kuna (s tim da je novim izdanjima povrh otplata pokriven i dio deficita), a iduće godine na naplatu stižu tri domaće i jedna međunarodna obveznica u ukupnom iznosu 24,5 milijardi kuna. Pri njihovu refinanciranju ponovno se planira novim obveznicama pokriti i dio proračunskog manjka pa se obveznicama planira prikupiti ukupno 32 milijarde kuna.

Istodobno se dogodine treba refinancirati 7,3 milijarde kuna kredita i zajmova, nakon ovogodišnjih 8,3 milijarde. Usporedno s povećanim dospijećima obveznica, njihovo refinanciranje će s obzirom na današnje razine prinosa, a pretpostavka je da kamate dogodine ne bi trebale znatnije porasti, značiti i nova pojeftinjenja servisiranja dugova, pogotovo kod obveznica izdanih prije više od pet ili prije desetak godina.

Prva dospijeća obveznica slijede već u veljači, i to dvije domaće tranše – 3 milijarde kuna po izdanju iz 2017. te 500 milijuna eura domaćeg obvezničkog duga iz 2019. godine. No, znatno već iznosi na naplatu tj. refinanciranje stižu nekoliko mjeseci kasnije. U svibnju dospijeva 1,25 milijardi eura (oko 9,4 milijarde kuna) glavnice međunarodnih obveznica RH iz 2014. godine, a u srpnju još jedno domaće izdanje, i to milijardu eura vrijedna obveznica iz 2011.

Upravo na te dvije velike (i starije) tranše izgledne su i najveće uštede kamatnih troškova. Primjerice, međunarodna obveznica od 1,25 milijardi kuna plasirana je 2014. uz kamatu od 3,875 posto, što znači da na nju država godišnje plaća oko 360 milijuna kuna kamate, a prema današnjim uvjetima na financijskim tržištima prinosi za hrvatski dug iste ročnosti kreću se oko 0,8 posto.

Domaća obveznica od milijardu eura iz 2011. izdana je uz kamatu od čak 6,5 posto, što je za proračun proteklih desetak godina značilo blizu pola milijarde kuna godišnjeg troška kamata.

Ostanu li tržišni prinosi iduće godine na približno današnjim razinama (a na taj rok trenutno su oko 1,1-1,2 posto), i to refinanciranje za proračun bi trebalo rezultirati s nekoliko stotina milijuna kuna godišnje uštede na kamatnim troškovima.

Koliko se dosad uštedjelo?

Kako razdoblje niskih kamata traje već godinama, dosta je obvezničkih dugova iz vremena znatno skupljeg zaduživanja države već zamjenjeno jeftinijim, čime je donekle sužen i prostor za buduće proračunske uštede na staci kamata po dugoročnim zaduženjima.

Tako su, primjerice, rashodi za kamate državnog proračuna prije šest godina, kad je ukupan javni dug Hrvatske iznosio 287 milijardi kuna, iznosili 10,6 milijardi, a lani 7,6 milijardi, s tim da javni dug u međuvremenu povećan 15 posto, na 330 milijardi. Ipak, još uvijek ima dosta “starih” obveznica na koje se još uvijek plaćaju kamate od pet ili šest posto godišnje, a trebale bi se refinancirati u idućih nekoliko godina.

Takva je, primjerice, dolarska obveznica od 1,5 mlrd. USD (s valutnim swapom u euro) iz 2013. koja na naplatu stiže za godinu i pol, zatim domaće izdanje iz 2013. vrijedno 1,4 milijarde eura s dospijećem sredinom 2024., a nešto kasnije iste godine i međunarodna obveznica od 1,75 milijardi dolara. Usto, u opticaju su još i dvije obveznice vrijedne ukupno više od 18 milijardi kuna koje dospijevaju 2025. i 2026. s kuponima tj. kamatom od 4 odnosno 4,25 posto.

Naravno, to su već horizonti u kojima je teško predvidjeti koliko će se zaoštriti uvjeti na financijskim tržištima kao posljedica očekivanih zaokreta monetarne politike vodećh centralnih banaka. To samo dodatno potvrđuje važnost držanja razine javnog duga pod kontrolom.

U Hrvatskoj je on i dalje osjetno iznad iznad prosjeka zemalja srednje i istočne Europe kojima se obično uspoređujemo. Prema projekcijama Vlade, mjereno udjelom u BDP-u on bi već ove godine trebao pasti s prošlogodišnjih 87,3 na 83,1 posto, potom dogodine na 80,7, a do kraja 2024. na 75 posto BDP-a.

Rast nominalnog duga

Međutim, u cijelom tom razdoblju računa se s nominalnim rastom javnog duga (ove godine predviđa se na 351 milijardu, a projekcije za 2024. su na 381 mlrd.), kao što je nominalno rastao i za vrijeme 4-godišnje silazne putanje razine duga (do 2020.) mjerenog u odnosu na BDP, s iznimkom 2016. kad je blago smanjen.