"Tužnim srcem i s iskrenom nadom u bolje sutra, javljamo Dubrovkinjama i Dubrovčanima da je odlukom Uprave Slobodne Dalmacije dana 1. listopada 2012. prisilno ugašeno i umrtvljeno dopisništvo Slobodne Dalmacije Dubrovnik", stoji u priopćenju koje je medijima u obliku osmrtnice poslao Ivan Ugrin. U potpisu priopćenja stoje 'sindikati Slobodne Dalmacije".

"U spomenutoj odluci, istini za volju, stoji samo da se ukida dopisništvo 'Slobodne' u Dubrovniku, no to nije utješno za novinarke kojima (ne)milosrdna Uprava SD poručuje u odluci da će 'radnicima u dopisništvu Slobodne Dalmacije d.d. u Dubrovniku prestati radni odnos uz isplatu stimulativnih otpremnina'(!)", navodi se u priopćenju.

Evo što još piše (priopćenje prenosimo bez izmjena):

"Na početku navedene odluke piše kako je Uprava Slobodne Dalmacije d.d. Split, Ulica Hrvatske mornarice 4, nakon savjetovanja s Radničkim vijećem, odlučila provesti smrtnu presudu jednom od najstarijij dopisništava u Dalmaciji, u hrvatskoj Ateni, Dubrovniku, nigdje ne navodeći kako je upravo to isto Radničko vijeće, na koje se u dopisu odaslanom iz poslovne zgrade u Dugopolju Uprava poziva, reklo NE najavljenom potezu koji zaista graniči s rezanjem grana na kojoj "Slobodna" stoji i počiva, dok je na koncu ne dokrajče ovakve i slične odluke.

Upravi SD i vlasnicima iz EPH koji provode u najmanju ruku čudnu poslovnu politiku ništa nisu značili ni glasovi vapijućih iz dubrovačke pustinje, Grada koji oni gore iz Zagreba uzimaju na revers, kako se izrazio gospar Đelo Jusić, prešutjeli su apele u prilog radnika, i to biskupa Mate Uzinića, župana Nikole Dobroslavića, peticiju stotine građana Dubrovnika koju su podržale i političke stranke i udruge.

Našim vrlim gazdama ništa ne znači ni činjenica da su iz portfelja Slobodne Dalmacije rasprodali sve što valja, osobito SD Trgovinu, da nam dvije godine zaredom (2010. i 2011.) uzimaju po deset milijuna kuna dividende, dakle ukupno dvadeset milijuna kuna, njima je i to malo pa se pozivaju na gospodarsku krizu i recesiju, što ne znači da jednog dana neće biti bolje stanje, ali više neće biti ljudi koji su desetljećima savjesno i doslovno pod kišom granata u ratno doba stvarali list i samo njima znanim kanalima dostavljali ga u Grad i dok je teško živio pod blokadom jugovojske. No, na kraju su se ljudi nahvao potrudili kako bi mnogima zagorčali život. Kad se jednog dana bude pisala povijest Slobodne Dalmacije, njihova imena bit će na crnoj listi.

Drage Dubrovkinje i Dubrovčani, Grad vam je tako preko noći ostao i bez zadnjeg dopisništva jednog hrvatskog dnevnog lista. Vijesti će sad plasirati maćehinski domicilni tjednik koji je kao stara udavača prije nekoliko godina, kad se prodavao, dvaput naplatio svoje usluge, i opet se kao kakva ocvala frajla nudi glumeći alternativu. Njima nimalo ne smeta što, dok tobože nepristrano i objektivno, s distancije prate što se događa njihovim kolegicama iz Slobodne Dalmacije u Dubrovniku, nemilice gaze po svim postulatima profesionalne solidarnosti i poput lešinara – uz blagoslov izvršitelja odluke – kradu posao nekolicini hrabrih novinarki, koje netko samo jednim potezom pera, bez imalo skrupula i grižnje savjesti, baca na ulicu.

Kome trebaju novi nezaposleni u vremenima kad mediji trebaju iskusne, poštene i savjesne novinare koji neće služiti ničijim interesima u Gradu u kojem su već zatvoreni Carinarnica, Trgovački sud… Othodio je i “Talir”… I sve to u dubrovačkom kraju koji je bez pelješkog mosta odsječen i daleko od ostatka Lijepe naše, kao kakav pusti otok. Ovakve stvari nisu radili ni neprijatelji Dubrovačke Republike. Mlečani i Turci pazili su na diplomaciju s mudrim gosparima, i nerijetko odstupali jer nisu mogli slomiti Grad sazdan na zidinama koje prkose hudom vremenu, sili i nepravdi svih boja i oblika.

Stoga, nemojte nikome pokazivati bijelu zastavu. Dubrovnik je kroz svoju povijest preživio i teže dane. Umjesto vijenaca za naglo pokopano dopisništvo vaših i naših novina, pozivamo sve Dubrovkinje i Dubrovčane, zapalite svijeću i stavite je na prozore vaših domova. Osmoga dana žalovanja, u ponedjeljak 8. listopada 2012., na Dan neovisnosti Hrvatske. Za sve one institucije koje su vam dokinuli. Pokažite svima da vam dušu ne mogu ubiti, jer vi ste Grad i s vama Dubrovniku nitko ništa ne može. Uzalud je pritisak silnih moćnika, i oni su prolazni. I neka spoznaju kad opet dođu u Grad, da u vama još gori plam istine koja oslobađa: O lijepa, o draga, o slatka slobodo!".