Siguran, dobro plaćen posao – upravo to traže oni koji se zapošljavaju u drugim zemljama. Dvadesettrogodišnjaci Klara, Karla, Andrea i Dino svoj Split i Hrvatsku zamijenili su Irskom. Ispratila ih je splitska ekipa HRT-a.

Odlučili su čvrsto. Položili kovčege i potisnuli emocije.

– Najgore je ostaviti roditelje radi boljeg života, o financijama nećemo ni pričati, ja radim već dugo, a naš hotel zovu – mala Hrvatska, kazala je Klara.

Klara je prije dvije i pol godine napustila Split. U godinu dana dva je puta napredovala na svom poslu u hotelu.

'Biram Hrvatsku'

Za povratak iz Irske 200.000 kuna, za selidbu u manje razvijene krajeve Hrvatske 175.000 kuna

Objasnio zašto se vratio se u Hrvatsku

‘U Irskoj sam radio u trgovini za plaću od 3000 eura. Samo nedjelja se plaća 200 eura’

– Trudim se svojim radom, sa svojim znanjem engleskog i sa samim činjenicama da sam se uvijek davala više nego ostatak ekipe. Radim u hotelu kao jedna od mladih menadžerica i super mi je, trenutno me šef upisao na fakultet. Sve on financira, tako da mi je to za moju bolju budućnost na kraju, dodala je.

Poučeni njezinim dobrim iskustvom na isti korak prije dva mjeseca odlučili su se Andrea i Dino te Karla koja ide prvi put.

– Kao osoba koja radi zadnje tri godine i radim po više poslova, mislim da ako imate neki samostalan život, ako trebate plaćati rentu i sve i život, dosta je teško. Tako da odlazak van, bila to Irska, bila to Njemačka, mislim da jednostavno daje puno više opcija za sutra, istaknula je Karla.

– Jednostavno mi je dosadilo živjeti od sezone do sezone i sama ta nesigurnost – hoćeš li imati posao, u biti želja za osamostaljenje najviše od svega, što tu u Hrvatskoj nismo mogli i ne znam kad bi mogli, dodala je Andrea.

– Ovdje se nisam osjećao poštovano kao radnik. Radim kao barmen, meni je prišao njihov šef, jer je vidio da sam završio za dizajnera i pitao me za neke ideje kako misle sada malo poboljšati hotel, dodati neke stvari, pitao me za moju ideju iako zna da sam barmen i da nisam radio u struci, naglasio je Dino.

Na ispraćaju roditelji koji suze ne mogu skriti.

– Nadam se da će biti bolje, da će se vratiti, jer ja im nisam mogao omogućiti bolji život, poručio je Boris.

Za sada je tako, poručuju ovi mladi ljudi, treba stati na noge i osamostaliti se. Nadaju se da će se jednoga dana vratiti, jer sunce najbolje grije tamo gdje si rođen.