Nakon izbijanja plinske afere “teške” više od milijarde kuna, kreće češljanje državnih revizora u HEP-u, no istodobno smijenjeni hrvatski članovi Inine Uprave Niko Dalić, Barbara Dorić i Darko Markotić uzvraćaju – i to po mnogima očekivanim – tužbama.

Za razliku od mađarskog dijela Inine Uprave, predstavnika Mola koji su svoje ostavke sami podnijeli, hrvatski trojac tužbama na Trgovačkom sudu u Zagrebu pokreće sudske procese u kojima se traži poništaj razloga za opoziv.

Otklanjanje prijetnje
Konkretnije, poanta nije u poništavanju odluke, već razloga koji je naveden u obrazloženju odluke o opozivu, kako tumače upućeni navedenu reakciju koja je uslijedila na odluku u kojoj je Nadzorni odbor Ine izvijestio da su ovi opozovi imenovanja posljedica kršenja Zakona o trgovačkim društvima.

Opozvani hrvatski članovi Uprave Ine, kako će se mnogi složiti, nemaju izbora, tj. moraju tužiti kompaniju i time od sebe otkloniti prijetnju eventualnih tužbi. To su sve potencijalne “mine” koje su narednom razdoblju u suprotnom slučaju spominju kao lako moguće.

Usto, u sudskim procedurama konačno će se utvrditi temeljno pitanje glede odgovornosti opozvanih članova Uprave, pa se slučaj zapravo na velika vrata seli u sudsku nadležnost gdje će se raspetljati sve, od toga kako je posložen sustav korporativnog upravljanja, uključujući LODO listu za sustav ovlaštenih donositelja odluka, do konkretne nadležnosti smijenjenih menadžera.

Za opoziv Zakon o trgovačkim društvima propisuje koji je osnovni kriterij. Navodi se da za to mora postojati važan razlog. Stvar je uvijek kod toga ključna s aspekta dokazivanja, ali u slučaju da se pravomoćno utvrdi da je npr. odluka NO-a pravno nevaljana, konzekvence su višestruko velike.

Naime, ne samo u odnosu na kompaniju, već u konačnici na red dolazi materijalno-pravna odgovornost članova NO-a za štetu koja se plaća iz vlastitog džepa.

To je razlog zašto poznavatelji prava društva upozoravaju da se dva puta promisli prije ulaska u NO. Mehanizam odgovornosti kod članova NO-a u ZTD-u je slično uređen kao i za odgovornost članova Uprave, tj. odgovornost je solidarna.

To vrijedi ipak za sve one članove NO-a koji su glasali za takvu odluku, ali ne i za one koji su glasali protiv i to mogu dokazati svojom raspravom. Također jednom navedeni važan razlog opoziva imenovanja u odluci ne može se kasnije dopunjavati, za razliku od činjeničnog stanja koje se u sudskom procesu može nadopuniti.

Ovo zapravo znači da bi se Upravu opozvalo, mora se obrazložiti za što se ona smatra odgovornom, pa se stoga navedene tužbe referiraju na poništenje obrazloženja kao jedne bitne karike potencijalnih tužbi koje mogu doći sa strane malih, ali i velikih dioničara.

Zaobilazni način
Ministar gospodarstva Davor Filipović nije isključio mogućnost da kompanija tuži članove Uprave za materijalnu štetu po ZTD-u.

Stoga po nekima tužbe o kojima je riječ mogu na svoj način poslužiti i za slučaj u kojem bi došlo do pokretanja eventualnog postupka za nadoknadu štete od smijenjenih članova Uprave, jer bi taj postupak po prvim ocjenama vjerojatno morao čekati da se pravomoćno okončaju navedeni predmeti.

“U osnovi ovdje se polazi od sustava upravljanja u Ini u kojem operativni direktori upravljaju procesima koji nisu predmet odlučivanja Uprave, drugim riječima zaobilaze se hrvatski članovi u operativnom upravljanju procesima za sve odluke koje nisu internim aktima predviđene da budu temelj odlučivanja Uprave.

To znači da ni za eventualne radnje, kao ni za propuste, postavljeni sustav ne dovodi do eventualne odgovornosti hrvatskih članova Uprave”, tvrdi upućeni izvor dodajući da se u obrazloženju odluke navodi posve suprotno, “insinuira se odgovornost Uprave”.