U 2017. godini više od 13 milijuna ljudi u Europskoj uniji bilo je zaposleno u gospodarskim aktivnostima vezanim za turizam. Gotovo osam milijuna tih ljudi radilo je u industriji hrane i pića, dok je dva milijuna bilo zaposleno u prometu.

Turistička industrija je glavni poslodavac žena, najviše privlači mlade, nudi manje stabilna radna mjesta od ostatka gospodarstva te uglavnom niže plaće, te ima najveći udjel sezonske i privremene radne snage. Također, gotovo jedna od šest osoba zaposlenih u turizmu u Uniji su strani državljani, pokazuju podaci Eurostata.  Turistička industrija čini 21% zaposlenih u sektoru usluga, a turističke industrije čine devet posto ukupno zaposlenih.

Najviši udjel pritom ima Grčka (23,9% ili gotovo jedan od četiri zaposlena), a slijede ga Cipar i Malta s jednim od pet i od gotovo šest zaposlenih koji rade u sektoru turizma.  U apsolutnim brojkama, Njemačka je imala najviše zaposlenika u turističkim djelatnostima (2,5 milijuna ljudi), slijede Velika Britanija (2,3 milijuna), Italija (1,5 milijuna), Španjolska (1,4 milijuna) i Francuska (1,1 milijun).

Ovih pet država članica zapošljava 66 posto zaposlenih u turističkim djelatnostima diljem EU-a. Kad je u pitanju veličina poduzeća, u turističkim djelatnostima 23 posto ljudi radi u mikropoduzećima koja zapošljavaju manje od 10 osoba, što je znatno manje nego u ukupnom nefinancijskom poslovnom gospodarstvu (29%).

Glavni poslodavac žena 
U usporedbi s ukupnim nefinancijskim sektorom, gdje su 36 posto zaposlenih žene, radna snaga turističke industrije uključuje više radnica (59%) nego muškaraca.  Najviše ih je u segmentu smještaja (61%), te u putničkim agencijama i turoperatorima (64%). Iako gotovo svaka treća žena koja radi u turističkim djelatnostima ima skraćeno radno vrijeme (u usporedbi s jednim od sedam muškaraca), žene koje rade puno radno vrijeme još uvijek predstavljaju najveći udio u zaposlenosti (41%). Zaposlenost žena čini manje od 50 posto zaposlenja u turističkoj industriji samo u Luksemburgu i Malti, a za sektor smještaja to je slučaj samo na Malti.

U Sloveniji, Estoniji, Austriji, Poljskoj i Litvi više od dvije osobe od tri zaposlene u turizmu su žene. U Sloveniji je udio zaposlenosti žena u turističkim djelatnostima gotovo dvostruko veći nego u gospodarstvu u cjelini (70% u odnosu na 37%).   Strani državljani u prosjeku čine 16 posto radne snage u turizmu (od čega je 9% iz drugih država članica EU, a 7% iz trećih zemalja). Strani radnici čine 8 posto radne snage u zračnom prometu, 10 posto u putničkim agencijama ili turoperatorima, te čak 18 posto radne snage u smještaju.

  Stranci čine 26 posto radne snage u turizmu na Cipru, Irska ih ima 29 posto u odnosu na ukupan broj zaposlenih u turizmu, jednako kao i Austrija, dok je taj udjel najveći u Luksemburgu s čak 61 posto strane radne snage.Turizam privlači mlađu radnu snagu u odnosu na druge uslužne djelatnosti, dijelom zato što je i lakše dobiti posao. Zbog toga su određene ključne karakteristike zapošljavanja u ovom sektoru manje povoljne nego u drugim sektorima gospodarstva.

Tako je vjerojatnost zaposlenja na određeno vrijeme znatno veća u turizmu nego u ukupnoj nefinancijskoj poslovnoj ekonomiji (23% naspram 14% zaposlenih). Postoje velike razlike diljem Europske unije (u rasponu od 5 posto sezonskih ugovora na Malti do 45 posto u Grčkoj. U svim zemljama za koje su dostupni podaci osim Malte i Finske, manje ljudi ima stalni posao u turizmu nego u prosjeku u gospodarstvu.

Trošak rada i zarada
U EU-28 u cjelini plaće su u prosjeku manje u turizmu nego u ostatku gospodarstva. Prosječan trošak rada po satu u EU u 2016. je iznosio 26 eura, a prosječna bruto zarada po satu 15.2 eura u 2014.  U tri segmenta turizma, zračnom prometu, smještaju i agencijama trošak rada je iznosio 23.6 eura u 2016. a prosječna bruto zarada po satu 13 eura u 2014.

Bruto satna zarada u turizmu najviša je u Danskoj, Luksemburgu, Norveškoj i Švicarskoj, ali te su zemlje također među prvih pet zemalja s najvišom prosječnom zaradom u ukupnom gospodarstvu.  U 2016. samo je sedam država članica EU-a imalo veće troškove satnice rada u turizmu od ukupnog gospodarstva, to su Portugal, Estonija, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska i Bugarska.