Sa zadnjim danima prosinca 2024. u Hrvatskoj je završila vrlo zahtjevna tzv. superizborna godina. Od čak tri izborna ciklusa, a glasalo se u travnju na parlamentarnim, u lipnju na europarlamentarnim i ovih dana na predsjedničkim izborima, što se tiče stabilnosti ekonomskog i gospodarskog sustava RH, dominantni su u značaju ipak bili parlamentarni izbori. A na njima je i nakon dva mandata postojeća Vlada Andreja Plenkovića uspjela zadobiti i rekordni treći mandat. Takav kontinuitet do sada je u Hrvatskoj bio nezabilježen.
Uz to što je četvrtu godinu u nizu ostvaren i rast gospodarstva s višom stopom od prosjeka EU, uz stabilne javne financije i smanjenje javnog duga u BDP-u, kao i uspješno povlačenje europskih sredstava, i to je sigurno pridonijelo da tri glavne svjetske bonitetne kuće Hrvatsku po prvi puta promaknu u najviši A kreditni razred.
Europa bez jakog lidera
Tu će stabilnost, naravno, Plenkoviću biti teško zadržati, jer na scenu sada stupa i tzv. prokletstvo trećeg mandata, gdje mnoge stvari dolaze na naplatu, osjeća se umor i kod predstavnika vlasti, kao i kod birača. Što se uostalom vidjelo i na netom završenom prvom krugu predsjedničkih izbora. Pored toga, vladajuća većina u parlamentu je nategnuta i de facto ovisi o jednoj dignutoj ili ne dignutoj ruci.
Takav unutarnji odnos snaga dodatno otežava i turbulentno, neizvjesno globalno okruženje. Prije svega, čeka se s velikim upitnicima konkretne poteze koji će iz Bijele kuće i službeno krenuti nakon što u nju 20. siječnja 2025. useli novi-stari američki predsjednik Donald Trump. Teški poraz američkih demokrata i Trumpov prvi nastup i poruke o uvođenju carina glavnim konkurentima američkom gospodarstvu, poljuljao je i pomiješao odnose na globalnoj razini, ali i unutar u EU.
Sami izbori na razini EU parlamenta zapravo nisu donijeli velike promjene, što na formalnoj razini zrcali i to da je na čelu Europske komisije ponovno Ursula von der Leyen. No, činjenica da Europa nema jakog lidera, da je glavno gospodarstvo EU, njemačko, u prijelomnim trenucima oslabljeno, a nezadovoljstvo ključa i u drugoj glavnoj osovini EU Francuskoj, rezultira i pokretanjem novog preslagivanja odnosa na razini tih ključnih igrača u EU.
Izvanredni parlamentarni izbori u Njemačkoj, nakon pada Vlade Olafa Scholza i tzv. semafor koalicije crvenih i zelenih, održat će se mjesec dana nakon što Trump stupi na scenu i na globalnoj razini počne vući konce, 23. veljače, a to povlači i daljnju neizvjesnost za gospodarstvo Njemačke, jer će se kockice, ne bude li većih komplikacija, u Njemačkoj posložiti najranije u drugom tromjesečju. Istodobno i Macronova centristička grupa Ensemble, koja slovi kao pro-poduzetnička, nije sklona suradnji s krajnjom ljevicom i krajnjom desnicom, a sama ne može formirati stabilnu vladu.
Teško će naći zajedničku riječ oko reformi i smanjenju javnog duga kroz povećanje poreznog opterećenja i smanjenja potrošnje, koju druga dva bloka ne prihvaćaju, a Macron s druge strane ne želi napustiti svoju poziciju. Njegov predsjednički mandat traje još dvije godine i on sam odbija podnijeti ostavku. Drugim riječima, Francuskoj, koja ima predsjednički sustav vlasti, slijedi unutarnja nestabilnost i bavljenje vlastitim problemima.
I tako, baš u najosjetljivijim trenucima kada trebaju biti složni i imati zajedničku politiku, EU ostaje razjedinjena. Kako će Trump premiješati karte i kako će se pregovarati s njim, te kako će se sve to preliti na poslovne odnose na tim velikim tržištima, u EU se zapravo može samo nagađati.
Je li Merz njemački Trump?
Činjenica je da je europsko gospodarstvo, a poglavito njemačko, iscrpljeno ratom u Ukrajini i energetskim krizama. Gotovo da ne prođe dan bez napisa u medijima o mogućem zatvaranju pogona velikih poduzeća. Ovih dana iz Njemačke industrijske i trgovačke komore (DIHK) stižu alarmantna upozorenja potencijalnim kandidatima za njemačke lidere. Njihova istraživanja među članicama pokazuje dosad najporaznije stavove i pesimizam gospodarstvenika. Čak trećina tvrtki planira smanjiti ulaganja.
“To je razdoblje sušnih godina u gospodarstvu kakvo se još nije vidjelo u SR Njemačkoj”, upozorava predsjednik DIHK-a Peter Adrian, ukazujući i da su i u 2024. ulaganja u gospodarstvu bila ispod razine koju su imali prije pandemije koronavirusa, za oko 6%. S obzirom na to da u Njemačkoj nije država ta koja gura investicije, nego gotovo 90% ulaganja dolazi iz gospodarstva, za predsjednika DIHK-a presudno je da se mijenja gospodarsku politiku u Berlinu, jer gospodarstvo ne može trpjeti nova opterećenja i državne intervencije.
Gospodarske politike ujedno su i glavne teme u predizbornim programima s kojima najavljuju izaći sve glavne političke snage, pa i Zeleni, a koje će u javnost iznijeti u siječnju, prije službenog početka predizbornih kampanja. Procjene su inače da bi potencijalno uvođenje carina od 10% imalo negativan utjecaj na njemački BDP od 1%, nakon što je SAD postalo glavno izvozno tržište. Takav udarac na već bolesnu Njemačku neželjen je scenarij za EU.
Smjer kojim će ići Njemačka i razvoj događaja u tamošnjem gospodarstvu itekako je važno za hrvatsko gospodarstvo. Njemačka je u 2024. potvrdila status glavnog hrvatskog vanjsko-trgovinskog partnera. U prvih devet mjeseci po službenim državnim statistikama izvezeno je 2,12 milijarde eura roba, a uvezeno 4,47 milijardi, s tim da je vrijednost uvoza povećana za 5,5%, dok je izvoz ostao na razini lanjskog rezultata, pri čemu valja imati na umu i rast cijena roba.
No, promjene vidimo kod njemačkih turista, koji, istina, i dalje ostaju naši glavni posjetitelji, čak četvrtina dolazaka u 2024. bilo ih je s tog tržišta. No, njemački turisti ostvarili su 5,2% manje noćenja nego 2023., i to unatoč tomu što su na globalnoj razini njihove turističke aktivnosti bile u rastu, i to, s obzirom na stanje u domaćem gospodarstvu, značajnom (7,7%). Odlazili su u destinacije koje su manje dizale cijene od Hrvatske.
Njemačka je, pak, promijenila i smjer plasmana roba u 2024. i svoje godinama prvo tržište, Kinu, zamijenila SAD-om. Europski izvoz u SAD čini ukupno gledajući već sada čini 3% BDP-a EU-a, a izvoz u Kinu osjetno manje, ispod 1,3%, s tendencijom usporavanja u posljednjih pet godina. Veće učešće je kod uvoza, iz Kine je na razini 3%, a SAD-a 2% BDP-a EU.
Zasad su svi analitičari suglasni da će drugi mandat Donalda Trumpa promijeniti globalne ekonomske i političke odnose, no ne mogu predvidjeti kako će to nakon 20. siječnja doista izgledati u praksi. S jedne strane, Trump zagovara mir i prekide ratova, vodeći se logikom da su loši za ekonomiju. S druge, štiti američke interese i nameće velike carine. Drugim riječima, slijedi otvorena trgovina s Trumpom za koju je potrebno imati pregovarače koji mu mogu ravnopravno parirati. Iz Njemačke, bar prema trenutačnim anketama, najjači je kandidat Friedrich Merz iz koalicije CDU/CSU-a. Mediji su ga već nazvali “njemačkim Trumpom”. No, do dokazivanja takve titule dug je put, najprije u Njemačkoj, a onda i u EU.
Za biznis dinamika tog procesa je, pak, glavna briga. Gospodarstvo treba brze reakcije i prilagodbe novim uvjetima, a briselska birokracija taj tempo u praksi teško prati. Svojevrstan test bit će i postavljanje oko već pripremljenog materijala strateških smjernica kojeg je posložio za Europsku komisiju nekadašnji šef ECB-a Mario Draghi, no oko njegovih će politika, sudeći po dosadašnjim reakcijama, zasigurno biti puno podjela unutar Europskog parlamenta.
Kako do drugih tržišta?
Iz novogodišnjih kolumni koje su vodeći hrvatski gospodarstvenici pisali za posebno izdanje Poslovnog dnevnika, može se izvući zaključak da gotovo svi traže načine kako samostalno mijenjati prioritete i tražiti druga tržišta. Generalno gledajući, u odnosima sa SAD-om Hrvatska kao država ima nekoliko pluseva s kojima će moći stati pred novu administraciju – povećana izdvajanja za obranu, na kojima Trump insistira kod svih europskih i NATO članica, zamjerajući im što (dosad) za sigurnost brinu i ulažu samo SAD, a iz njegovog prvog mandata realiziran je i u praksi se pokazao uspješan projekt LNG terminala na Krku kojim se otvorilo vrata za američki plin u Europu. Utoliko je za Hrvatsku i njezino daljnje pozicioniranje važno imati i unutarnju stabilnost.
Izborima na njezinu terenu, pak, nije kraj. U 2025. slijedi još jedan važan ciklus – lokalni izbori. Važni su, jer i na njima se odlučuje odnos snaga i tko će upravljati i raspoređivati praktički u svim lokalnim razinama rekordnim proračunskim novcima. Nije svejedno tko će u Zagrebu imati glavnu riječ oko potrošnje gotovo 3 milijarde eura, koliko iznosi dosad najveći zagrebački proračun za 2025.
Kao što nije svejedno ni tko upravlja s 400 milijuna u Splitu, Rijeci s 200 milijuna, Osijeku sa 195 milijuna ili, pak, proračunima u Velikoj Gorici (164 milijuna) i Dubrovniku (160 milijuna), a među najmoćnije po visini proračuna u 2025. se probio i Samobor, čiji se proračun podigao za gotovo 40%, na čak 143 milijuna eura, te prestigao i neke veće gradove poput Karlovca, Varaždina, Pule i Siska, čiji su proračuni oko 140 milijuna.
Nakon lokalnih izbora slijedi, kako to neke kolege nazivaju “izborna siesta”, trogodišnje razdoblje u kojemu nema opravdanja za razne populističke poteze i obećanja biračima kako bi se pridobilo njihovo povjerenje i glas. Dakle, otvara se i prostor za donošenje teških reformskih odluka kakve se u mudroj političkoj praksi donosi u prvoj godini mandata. Mnoge reformske odluke Plenkovićeva vlada usvaja u okviru procesa ispunjavanja uvjeta za ulazak u OECD, što je i jedan od važnih ciljeva njegovog mandata, na kojemu radi već osam godina, a očekuje se dovršetak tog procesa za godinu dana.
Nakon završenog prvog izbornog kruga predsjedničkih izbora i izglednog rezultata koji slijedi u drugome, pokazalo se da je za vladajući HDZ godina završila s manje uvjerljivom pobjedom od one koju je stranački vrh najavljivao, očekujući da će slaviti pobjede na svim razinama vlasti. Za Andreja Plenkovića dolazi sada i godina u kojoj mora ne samo plivati u uvjetima nemirnog globalnog okruženja, nego si ne smije priuštiti ni krive korake, jer ga Milanović spreman čeka iza svakog ugla. Njegove ambicije, kako je i sam ljetos pokazao, nisu ograničene na Pantovčak.