O trezorskim zapisima u koje bi mogli uložiti građani veće se duže vrijeme priča, ali osim načelne najave ministra financija Marka Primorca tijekom kolovoza, detalja kako bi to građani uložili u tu vrijednosnicu još nema.

Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, financijska zajednica još ništa ne zna kada i kako će građani ulagati u trezorske zapise. Zna se tek kako neće, a to je uobičajeni model aukcije trezorskih zapisa na kojoj sudjeluju uglavnom banke.

Nije po volji bankama?
Pojednostavljeno rečeno, aukcija se odvija elektronički, putem Bloomberg aukcijskog sustava (BAS) u koji banke unose svoje ponude. Ministarstvo financija ponude razmotri, odluči koje će prihvatiti i zatim se realizira prodaja trezorskih zapisa.

Potpuno je jasno da si građani – osim ako nisu dobro financijski i teoretski potkovani – neće moći priuštiti Bloombergov sustav i na taj način sudjelovati u aukciji. Kako neslužbeno doznajemo, Ministarstvo financija razmatra tri modela sudjelovanja građana u kupnji trezorskih zapisa.

Prvi je putem brokerskih društava koje bi naloge građana za kupnju “trezoraca” slale na burzu. Faza trgovine u kojoj bi građani mogli izložiti svoje naloge može trajati najduže jedan dan. Nakon što bi kupovni nalozi bili unijeti, Ministarstvo financija zadalo bi nalog na prodaju te bi došlo do sklapanja transakcija.

Građani bi kupljene trezorske zapise dobili u vlasništvo dva radna dana nakon transakcije, sukladno pravilima Središnjeg klirinško depozitarnog društva o namiri vrijednosnica, a brokeri bi osigurali da je svaki nalog pokriven deponiranim sredstvima klijenta kod njih.

Zagrebačka burza naplaćivala bi brokerima proviziju od 0,03 posto od vrijednosti transakcije. Naknada koju bi građani plaćali brokerima ovisi o svakom pojedinačnom društvu.

Kako se može čuti u financijskim krugovima, ovaj model nije baš po volji bankama jer im izbija naknadu za aranžiranje. Doduše, većina brokerskih društava koja su članovi Zagrebačke burze ustvari su brokerski odjeli velikih banaka, pa određeni prihod od takvog modela ipak ne bi zaobišao banke.

Stoga je na stolu i model upisa putem mreže bankovnih poslovnica, slično kao u slučaju narodne obveznice. Razmišlja se i o trećem modelu koji uključuju Finu, ponajprije zbog njezine široke mreže poslovnica.

Isplativo i nakon poreza
Kojem su modelu skloniji u Ministarstvu financija, u ovom je trenutku još nejasno. Na naš upit iz Katančićeve su tek poručili da će “pravovremeno biti objavljena cjelovita informacija”. Predstavnici financijske zajednice, uz ogradu da službeni prijedlog Ministarstva financija još nije poznat, ocjenjuju da se ne bi trebalo odlučiti samo za jedan model.

“Svakako bi bilo logičnije da se upis može vršiti preko što više kanala i na što jednostavniji način”, kazao je Danijel Delač, član Uprave Interkapital vrijednosnih papira.

Bitno je primijetiti da je zarada na trezorski zapis oporeziva po stopi od 10 posto, za razliku od zarade na narodnu državnu obveznicu. Znači li to da će trezorski zapis zbog toga biti manje privlačan građanima?

Ako se narodni trezorski zapis gleda kao na alternativu bankarskim depozitima i ako prinos bude iznad tri posto kao što se nagađa, taj je prinos i nakon plaćanja poreza i dalje atraktivniji od “klasične štednje”, ističe Delač.

Osokoljen uspjehom prvog izdanja narodne obveznice u koju je 40-ak tisuća građana uložilo 1,33 milijarde eura, ministar Primorac ljetos je najavio mogućnost izdavanja i druge narodne obveznice. Danijel Delač kaže kako je i prilikom izdavanja prve narodne obveznice bio mišljenja da bi bilo logično da Ministarstvo financija ponudi i nova izdanja, primjerice s različitim ročnostima.

“Državi to može biti kvalitetan dodatak dosadašnjim modelima zaduženja/financiranja. To također postaje oruđe utjecaja na kamate na depozite u bankama, ali je i bitno da se tako prikupljena sredstva koriste svrsishodno”, ocjenjuje Delač.