Indija je, s milijardu i 400 milijuna stanovnika, najmnogoljudnija zemlja na svijetu, a pretendira postati i trećom svjetskom silom. Sve više Indijaca dolazi raditi u Hrvatsku, ali ima i Hrvata u Indiji, posebno u glavnom gradu New Delhiju. Jedne od njih su i Ines, Silvija i Nikolina.

“Dosta često me pitaju kako to da jedna strankinja, jedna bijela žena živi u Indiji, i tako dugo s obzirom na to da možda Indija nije po svačijem ukusu. Velika je, dosta je prometna, ima jako puno izazova, možda klimatski nije po svačijem ukusu. To su temperature gdje ja živim kroz cijelu godinu otprilike između 43 i 45 °C. Tako da imamo, mi se uvijek zezamo, period pećnice, mikrovalne i delhijske ‘zime'”, rekla je za HRT Nikolina, koja je dobila stipendiju indijske vlade za studij u državi Kerala.

Silvija, koja se bavi opernim pjevanjem, kazala je da se njezin stav prema životu u Delhiju promijenio s vremenom. Prije je bila sklonija negativnim komentarima, no shvatila je da je važno prilagoditi se novoj kulturi i prihvatiti neke stvari, iako određene vlastite vrijednosti ne želi promijeniti. “Meni je najteže prihvatiti kašnjenje. Nepoštivanje, ja bih rekla, vremena i dogovora”, rekla je Silvija, kojoj smeta i zagađenje.

“To je nešto s čime mi se teško pomiriti i to je veliki problem koji ne znam kako će riješiti. Oni se trude tako da, recimo, imate više električnih automobila, da taksiji vozi na prirodni plin, ali to je s okolicom Delhija gotovo 30 milijuna ljudi i jedan manjak je ovdje infrastrukture. Vi nemate, recimo, pločnike za hodati normalno i većina ljudi se vozi autima ili onim malim skuterima. Zamislite 20 milijuna ljudi, a ja znam da po kućanstvu znaju imati 4-5 automobila, svatko ima svoj. Zamislite sada koliko to ljudi ide van na cestu, nemoguće je da zrak bude čist”, istaknula je Silvija.

“Sve je moguće, sve ćemo. Kako ćemo? Lako ćemo, na neki način. Znači, u Indiji nema stresa u tom smislu, što je pozitivna stvar. Ali također život u Delhiju može biti jedna prepreka. Radni dan počinje dosta kasno, znači ne od 7, 8 kako je kod nas, tako da u jednom danu ne možete obaviti baš puno stvari”, prepričava svoja iskustva Ines, koja je u Indiju došla zbog studija, a sada je ondje udana za indijskog državljanina Jatina.

Nikolina smatra da se teško može usporediti temperament Indijaca i Hrvata. “Ja mislim da se naš temperament teško može mjeriti s bilo kojim temperamentom u svijetu, mislim da smo mi jako prepoznatljivi po svojoj srčanosti i toplini i strasti i direktnosti. Možda se izražavamo predirektno. Indijci su u komunikaciji puno sramežljiviji, možda nisu toliko direktni, jako su pristojni, jako su mekani, jako su nježni, pažljivi”, rekla je Nikolina.

Ines, pak, navodi da su Hrvati i Indijci slični po gostoprimstvu. “Mislim da su Indijci jako gostoljubivi, vole strance. U Indiji vrijedi jedno vjerovanje ‘Atiti devo bava’, što znači ‘gost je bog’. Na neki način svakog gosta koji nam, primjerice, dolazi u kuću, tretiraju kao više biće”, navodi.

Pozitivno iskustvo s Indijcima imala je i Silvija. “Brinu se za zajednicu, recimo ja sam imala malariju i bilo je jako, jako loše. Svi moji susjedi su mi dolazili pomoći, nose vam hranu, obitelj dolazi, tako da jako ste zbrinuti, rekla bih tu što se tiče te zajednice – divni su. I nikad se nećete osjećati samom u situacijama, uvijek će vam htjeti pomoć i imat ćete nekog na svojoj strani. I to neće biti da nešto očekuju, nego će najiskrenije biti zabrinuti i brinuti se za vas. To je vjerojatno do religije ili nekakvog odgoja. Rekla bih da je to jedna od divnih stvari ovdje, što bismo mi isto na Zapadu mogli iskopirati, da nismo toliko samo za sebe”, ispričala je Silvija.