Potpora za očuvanje radnih mjesta, poglavito povećanje iznosa na 4000 kuna za travanj i svibanj omogućuje dva jednako bitna ekonomska cilja. Uz relativno mali napor poslodavaca tako se u cijelosti mogu pokriti plaće za velik broj radnika, čime se ujedno umanjuju pad standarda potrošnje, koji bi dodatno usporili gospodarstvo.

Stanje na terenu

Upravo zato na mikro razini istu razinu plaća nastoji zadržati velik broj poslodavaca, uključujući one čije su poduzetničke aktivnosti privremeno zaustavljene, ali navodno čak trećina onih koji su dobili potpore to ipak ne uspijeva, dok dio njih slijedi strane modele, pa načelno postoje tri “formule” kako se dijeli teret krize pri isplati plaća.

Primjer maksimalnog preuzimanja poslodavačkog tereta rizika, uz državu, je solinski AD Plastika, čije su tvornice u Rusiji ponovno pokrenule svoju proizvodnju prilagođenu zahtjevima tamošnjeg kupca AvtoVAZ-a.

Naime, zatražili su mjere Vlade za plaće radi očuvanja radnih mjesta, navodi predsjednik Uprave AD Plastika Marinko Došen, jer zbog situacije koju je izazvala pandemija COVID-19 bili su primorani privremeno zaustaviti proizvodne pogone.

“Za sada nećemo smanjivati plaće, ali razmatramo sve scenarije ovisno o trajanju krize i posljedicama koje će imati na poslovanje”, kaže Došen.

Podjela rizika

Jolly Autoline, hrvatska tvrtka koja djelatnost servisiranja i prodaje vozila marke Mercedes-Benz i Smart obavlja u centrima u Zagrebu, Zadru i Splitu, odlučila je slijediti politiku plaća njemačkog principala za vrijeme krize.

To znači smanjenje plaće do najviše 30 posto, koji iznos predstavlja zajednički rizik koji u krizi dijele poslodavac i radnik. U konkretnom primjeru, zahvaljujući mjerama, plaća je podijeljena na dio kojeg čini potpora, dok za ostatak plaće po pola rizik preuzimaju svaki na sebe poslodavaci radnik, što znači da ga korektno dijele.

Tako je plaća radnicima s plaćama čiji su iznosi primjereni autoindustriji, privremeno umanjena za manje od trećine, dok će radnici u najnižim razredima čak dobiti i više od minimalca. Isti princip koriste i ostale tvrtke u vlasništvu poduzetnika Josipa Stojanovića Jollyja, iz hotelske branše, ugostiteljstva i trgovine.

“Za oko 500 radnika kojima je plaća smanjena potpisali smo anekse ugovora o radu. Vjerujem da ćemo uskoro početi normalno poslovati, ali i da ćemo izvući pouke. To znači da smo tek sad shvatili koliko imamo parafiskalnih nameta te da Vlada mora učiniti sve da poduzetnike oslobodi nameta koji koče razvoj”, kaže Stojanović.

Solidarnost kao ključno načelo

Zbog solidarnosti – ključnog načela u krizi, u mjerama nije napravljena distinkcija potpore u plaćama za one koji uopće ne rade, u odnosu na one koji rade smanjenim kapacitetom.

Kako radno zakonodavstvo ne dozvoljava da se ljudima dok su na čekanju ili rade manje sati, smanje i plaće, ili da se prekine radni odnos onima na ugovorima na određeno vrijeme, pad poslovnih aktivnosti na “nulu” doveo je zapravo do treće kategorije u kojoj teret rizika u cijelosti pokriva – država.

U najugroženijim djelatnostima aneksira se velik broj ugovora o radu – navodno je to čak slučaj tridesetak tisuća poslodavaca, no stvarni razmjeri smanjenja plaća bit će vidljivi na travanjskoj plaći. Pravilo je za njih na tri mjeseca ugovor na minimalac.