Trgovina na malo zadnje četiri godine kontinuirano raste, što je fenomen koji se ne pamti otkad se prate te brojke. Rekordna blagdanska potrošnja u lanjskom prosincu od 14,8 milijardi kuna nadmašila je sva očekivanja, a unatoč blagom usporavanju ekonomije optimistično se gleda na nadolazeći Uskrs pa i ostatak godine. 

Što oblikuje trendove u sektoru, kako to da se niži PDV nije očekivano prelio na cijene hrane, zašto su trgovci uvijek 'bad guysi' i zbog čega internetska trgovina još uvijek kaska za svjetskim trendovima u intervjuu za Poslovni dnevnik govori Tomislava Ravlić, direktorica Sektora za trgovinu HGK. 

Blagdanska potrošnja od 14,8 milijardi kuna nadmašila je lani procjene za preko milijardu kuna. Jesu li vas iznenadile takve brojke?
Zapravo uopće ne. Od kolovoza 2014. u trgovini na malo imamo kontinuirani trend rasta na mjesečnoj bazi, to je nezabilježeno otkad statistika prati maloprodaju. Još 2009. kad je pad kupovine hrane premašio 20 posto (što ukazuje na kritično stanje neke nacije) rekli smo da će nam trebati 10 godina za oporavak. Tada to nije zvučalo pretjerano optimistično, ali se pokazalo realno.  Europa i svijet su se puno prije počeli oporavljati, nama je trebalo šest godina da se uopće stabiliziramo. Sve su to bili parametri koje smo uzeli u obzir kad smo računali blagdansku potrošnju. Ona je po prvi puta nadmašila 'zlatnu' 2008. čemu su doprinijeli Advent u Zagrebu, turistički rezultati, porezno rasterećenje plaća koje traje od 2015., kao i podizanje neoporezivog iznosa za isplatu božićnica, regresa i bonusa na 7500 kuna u prosincu, što je automatski povećalo potrošnju.

Kad govorimo o potrošnji, zašto se snižavanje PDV-a na više od 2000 proizvoda od 1. siječnja ne vidi se na cijenama (inflaciji)? Da li je ušteda na porezu otišla trgovcima umjesto potrošačima?
Trgovci su se još od kraja studenog spremali za porezne promjene. Kad je PDV snižen na voće i povrće, svježe meso, ribu, jaja i dječje pelene svi veliki trgovački lanci snizili su cijene, pa onda i mali kako bi bili konkurentni. To se vidi u potrošačkoj košarici, razlika je stotinjak kuna. Treba imati na umu da je u cijelom lancu, od proizvođača do krajnjih potrošača, trgovina samo jedan sudionik. Tu su proizvođači, logistika, distribucija, prijevoz i skladištenje pa trgovci i na kraju potrošač.  Razliku u cijeni s obzirom na sniženi PDV-u treba se tražiti u cijelom opskrbnom lancu. Trgovci se u javnosti neopravdano smatraju 'bad guysima', tu percepciju potvrđuje i krovno udruženje na razini Europe Eurocommerce, jer se misli da rade s velikim maržama, varaju potrošače i puno zarađuju. To nije istina. Trgovina se susreće s mnogim problemima, a ujedno je i visoko kompetitivni sektor u kojem je vrlo teško zadržati lojalnog kupca.  Na razini Europe upravo se radi velika medijska kampanja da se javnost bolje informira o svemu dobrom što trgovina radi za potrošače i gospodarstvo.

Uskrs je ove godine kasnije, kakvu potrošnju očekujete?
Gospodarstvo malo usporava, no prometi u trgovini na malo i dalje rastu. Uskrs će ove godine biti prilično kasno, praktički pred početak sezone za koju opet imamo optimistična predviđanja. Očekujemo da će uskršnja potrošnja biti na razini prošlogodišnje s tri razine košarice: skromnom od 550 kuna, srednjom od 1000 kuna i bogatom od 1500 kuna. 

Na kojim razinama vidite kretanje trgovine na malo u ovoj godini?
S obzirom na stanje u gospodarstvu, procjena je da ćemo u 2019. rasti blizu prošlogodišnjih četiri posto što je vrlo dobra brojka. Kad gledate cijelu godinu, građani Hrvatske mjesečno troše između 8,5 i 10 milijardi kuna.  Blagdanska potrošnja bila je 14,8 milijardi, dok se ranije ta brojka kretala između 12 i 12,5 milijardi. Zadnje tri godine brojke iz srpnja i kolovoza premašuju blagdansku potrošnju što ukazuje na rekordne turističke sezone zbog čega i planiramo brojke kao prošle godine unatoč blagom usporavanju gospodarstva.

Je li završeno preslagivanje velikih igrača na tržištu koje je donijela kriza u Agrokoru? Kakvi su danas omjeri snaga?
Preslagivanje u trgovini nije neobično budući da je to jedna od najdinamičnijih grana u kojoj ne možete dugo ostati apsolutni prvak. Konzum je bio najveći nacionalni lanac, na razini 30% tržišta, radio je jako dobru stvar dajući puno prostora na policama hrvatskim proizvodima. Iz perspektive akcije  Kupujmo hrvatsko mislim da je to vrlo dobro jer je tako prisutnost domaće proizvodnje kod stranih lanaca bila povećana. Da bi i strani trgovački lanci bili konkurentni i oni su morali imati prisutan segment naših proizvodnih kompanija. Naravno da su u trenutku krize Agrokora iskočili neki drugi lanci dok se Konzum nije ponovno konsolidirao, ali to razdoblje je iza nas. Mislim da se Konzum prilično dobro stabilizirao. 

Najavljen je dolazak talijanskog diskontera Eurospina. Ima li uopće prostora na tržištu za novog igrača i ima li ta niša svoje kupce?
Eurospin cilja na regiju Istre i Primorja, no nema konkretnih najava dolaze li sigurno ili ne, o tome se priča nekoliko godina. U trgovini uvijek ima prostora za nove igrače, njezino osnovno pravilo da dobra ponuda stvara potražnju.  Hoće li uspjeti nema garancije, jer je teško procijeniti reakciju tržišta zbog navika potrošača. Diskonteri su trgovci koji rade više sa svojim robnim markama nego s domaćim, to im omogućuje takvu politika cijena. Dobro je da na tržištu postoje svi formati prodavaonica.

Da li građani kupuju radi cijena, sentimenta, trendova, akcija? Što oblikuje navike?
Navike potrošača ovise o kupovnoj moći. U zadnjih 10 godina vidjeli smo da kad je kupovna moć bila slabija kupovalo se ono nužno i praktično pri čemu je cijena bila jedan od ključnih faktora.  Čim oporavak malo krene, onda se više ide k nacionalnom sentimentu i podupiranju vlastite proizvodnje, naravno onoliko koliko si to možete priuštiti. Zato je važno stalno naglašavati da jedno vuče drugo, da će podupiranje domaćeg osigurati bolji standard i u konačnici veću kupovnu moć svih kad se okrene gospodarski ciklus.

Koliko je internetska trgovina zaživjela u Hrvatskoj, zašto kaskamo za Europom?
Internetska trgovina je nezaustavljiva. U svijetu online trgovina raste 30 posto godišnje, mi kaskamo s rastom od 12 posto. Da budem optimistična, Hrvatska je tu barem pet godina iza Europe. Niz je razloga; od dostupnosti širokopojasnog interneta, pokrivenosti otoka, elektroničke (ne)pismenosti građana, udjela starijeg stanovništva…  S druge strane, imamo cijelu generaciju mladih koji uglavnom komuniciraju online. Zbog nedovoljne informiranosti potrošača trgovci procjenjuju da im se online trgovina zasad ne isplati, barem trgovcima hranom.  Kod proizvoda poput tekstila, namještaja ili kozmetike, ozbiljni si ne mogu više dozvoliti ne razmišljati o web shopu. Vjerujem da će trgovina još neko vrijeme moći opstati po sadašnjem modelu, no kroz pet do deset godina Hrvatska će neminovno dostići online trendove.

To podrazumijeva neminovna ulaganja?
Svakako. Trgovina je imala izuzetno velike investicije tijekom 2000-ih, zadnjih godina one stoje i sada su već nužne. Nakon stagnacije, rapidnih online trendova i promjena igrača na tržištu, sad je dobar poligon za neku novu fazu.  Mislim da svi koji su opstali i žele biti ključni igrači su prilično svjesni da im slijedi novi investicijski val. Idemo u smjeru prodavaonica bez prodavača, samoposlužnih blagajni, više elektronskih usluga, ukratko kompletnije slike modernog svijeta. Cijela kampanja Eurocommercea ide u smjeru digitalizacije trgovine. Meni je kao potrošaču osobno žao ako to ode u smjeru da više neće biti fizičkih trgovina; kao što primjerice neki svjetski trgovci planiraju kroz desetak godina potpuno ugasiti offline prodajna mjesta. 

Dostupnost radne snage postala je goruća tema u posljednje vrijeme. Kako se trgovci nose s tim problemom?
Zadnje tri godine manjak radne snage u trgovini je eskalirao, dijelom i zbog iseljavanja u inozemstvo. Trgovci su uvidjeli problem i u zadnje dvije godine mijenjaju uvjete zaposlenicima. Radilo se na porastu plaća, višku slobodnih dana i ulaganju u kadrove. Sad se prosječna neto plaća kreće oko 4000 kuna.  Sve to ipak nije bilo dovoljno. Naporima granskih udruga trgovine u kvotu za strance uvršteno je i 2200 slobodnih mjesta za strance koji bi mogli raditi u trgovini. Glavnina zapošljavanja očekuje se kad krene sezona, od travnja i svibnja pa mislim da možemo očekivati da nas ovog ljeta u trgovinama dočekaju i radnici koji govore neki strani jezik.

Kako je donedavno bio problem dati radnicima veće plaće, govorilo se o udaru na konkurentnost, a danas to više nitko ne spominje? Postavlja se i pitanje održivosti na dugi rok?
To se dogodilo jer nije bilo druge opcije. S druge strane, imate primjer da trgovački lanac raspiše natječaj za 100 radnih mjesta u sezoni na obali na koji se javi 80 kandidata. To u startu podrazumijeva negativnu selekciju jer će se zaposliti svi koji se javili.

Žilavi lokalci odolili strancima

U 2017. Konzum je izgubio 3 postotna boda tržišnog udjela i godinu zaključio na 22,4 posto, prema najveća dva konkurenta Lidlu i Kauflandu razlika je ostala, ali se smanjila. Je li to trajno? Može li Konzum vratiti izgubljeno?
Hrvatska trgovina dosad se pokazala prilično žilavom, ulazak velikih stranih lanaca nije uspio zaustaviti domaće. Dobro je na tržištu imati i strane lance da biste imali fer utakmicu, uostalom dio smo jedinstvenog tržišta EU, no u nekim zemljama regije dogodilo se da dolaskom stranih domaći ne opstaju. U Hrvatskoj je primjetna jedna specifičnost, a to su izrazito jaki lokalni trgovci, unatoč činjenici da se nije jednostavno boriti se s takvim velikim europskim igračima i tu se pokazuje snaga domaće trgovine. Teško je prognozirati može li Konzum vratiti izgubljeno, to će ovisiti smjeru kojim će novi vlasnici voditi kompaniju. Ako ostane u ovim razmjerima u kojima je jedan od jakih igrača, može vratiti snagu jer je dobro pozicioniran. Ako bude išao u smjeru transformiranja, ostaje vidjeti.